Čuvaj se problema na koje EU ne upozorava Hrvatsku

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Prema kriterijima EK, Hrvatskoj je veći problem neobjavljena tema na HTV-u nego dramatično pogoršanje robne razmjene sa svijetom. Razumljivo, jer od velikoga hrvatskog uvoza profitiraju članice EU

U ponedjeljak putujem u Bruxelles, gdje se 13. i 14. studenoga održava konferencija o konkurentnosti obrtnika, maloga i srednjeg poduzetništva. Organizator je Hrvatska obrtnička komora, u suradnji s Nacionalnim vijećem za konkurentnost, HUP-om i HGK-om.
Obožavam putovanja, ali kad god se proteklih godina pojavio povod za odlazak u sjedište Europske unije, davao sam prednost drugim kolegama iz redakcije. Razlog: podsvjesni otpor, ne ideji ulaska Hrvatske u EU, nego iritirajućoj praksi u Hrvatskoj da se sva promišljanja vlastite budućnosti završavaju dolaskom u 'obećanu zemlju' kojoj je Bruxelles glavni grad, nakon čega će svi hrvatski problemi biti riješeni čarobnim štapićem članstva, a zemljom će 'teći med i mlijeko'.

Drukčije rečeno, podsvjesno sam ljut na Bruxel-les, jer da nema te ideje EU, Hrvatska bi možda imala relevantnu strategiju ekonomskog razvoja. Ovako, EU je stalni alibi za nepromišljanje vlastite budućnosti. Proteklih sedam dana iz EU su u Hrvatsku stigle tri stvari. Prvo je došao raspad elektroenergetskog sustava, koji je započeo u Njemačkoj. Onda je sud u Strasbourgu negativno presudio hrvatskim štedišama koji su tražili povrat duga Ljubljanske banke (čija sljednica ima sjedište u članici EU - Sloveniji). I na kraju, poslan je izvještaj o napretku Hrvatske prema ispunjavanju kriterija EU za ulazak u članstvo.

Raspad strujnog sustava pokazao je da članstvo u europskoj zajednici, osim brojnih pogodnosti, nosi i rizike. Presuda iz Strasbourga pokazala je da je tamošnja administracija nemilosrdna i na najmanje proceduralne pogreške. A izvješće o preuzimanju obveza pravila ponašanja u EU dobrodošao je podsjetnik Sanaderovoj vladi što nije učinila.
Korisno je što iz Bruxellesa stižu packe za neučinkoviti pravosudni sustav, mlaku borbu protiv krupne korupcije i glomaznu i nestručnu javnu upravu. Treba, međutim, biti oprezan i prema onome što se iz sjedišta Europske komisije ne uzima kao velik problem.

Na prvi pogled nevjerojatno je da Bruxelles nije zabrinut što je saldo hrvatske razmjene sa svijetom sve katastrofalniji. Do kraja rujna manjak u robnoj razmjeni iznosio je čak 8,3 milijarde dolara, a pokrivenost uvoza izvozom pala je na samo 46,9 posto.
Smiješno je isticati probleme u vezi s političkim pritiscima na dvije emisije na HTV-u, a žmiriti nad nekontroliranim robnim i platnim deficitom. Primiti u obitelj zemlju s tako izraženom neravnotežom izuzetno je opasno. Kad se, međutim, europska obitelj pogleda prema interesima njenih članica, sasvim je jasno zašto iz Bruxellesa ne traže da Hrvatska poveća izvoz, a smanji uvoz.

Najveći dio uvezene robe u Hrvatsku dolazi iz zemalja članica Europske unije. Kratkoročni profiti za njemačke, austrijske ili talijanske tvrtke važniji su od dugoročnog zdravlja zemlje-kandidata za članstvo. Europsku uniju ne smije se idealizirati. Interesi njenih članica su legitimni. Umjesto naivnosti, treba toga biti svjestan i pripremiti se za grljenje iznad stola i 'lupanje po nogama' ispod toga istog europskog stola. Zato je krajnje vrijeme da Sanaderova vlada napokon 'porodi' neki samosvjesni dokument. Prilika je strategija razvoja industrije koja se priprema u Ministarstvu gospodarstva (zanimljivo, baš na zahtjev Europe). Završi li i ona kao neslavne Osnove strategije iz srpnja ove godine, samo stvaranje makroekonomskih okvira prema standardima EU neće biti dovoljno da građani Hrvatske osjete koristi od pridruživanja Europskoj uniji.

Naravno da se treba boriti protiv korupcije, diskriminacija svake vrste i nesposobnog pravosuđa, ali jednako je, ako ne i dramatičnije, kad riječki Novi list objavi priču o odluci vlasnika Riječke industrije odjeće (RIO) da će zbog neisplativosti proizvodnju, umjesto u izvoz, ubuduće usmjeravati na domaće tržište. A da bi tvrtka bila konkurentna, uvozit će se jeftinija radna snaga iz Bosne.

 Kraj