Deset preporuka za život u raju skrivenih nameta

Jeste li znali da u Hrvatskoj postoji najmanje 80 različitih vrsta naknada, doprinosa, pristojbi? Ti skriveni nameti, uz već postojeći porezni, predstavljaju tzv. dodatni neporezni teret koji izravno umanjuje dohotke i dobiti i stanovnika i poduzetnika

Piše: mr.sc. Anto Bajo
[email protected]

Jeste li znali da u Hrvatskoj postoji najmanje 80 različitih vrsta naknada, doprinosa, pristojbi? Ti skriveni nameti, uz već postojeći porezni, predstavljaju tzv. dodatni neporezni teret koji izravno umanjuje dohotke i dobiti i stanovnika i poduzetnika. Riječ je o tzv. prihodima prema posebnim propisima koji postaju sve značajnija stavka u prihodima proračuna lokalnih jedinica, ali i države.
Prihodi prema posebnim propisima na razini cijele države povećani su s 3,8 milijardi kuna u 2002. na 5,2 milijardi kuna u 2005. te nakon poreza na dohodak predstavljaju najizdašnije prihode proračuna opće države (odnosno ukupno agregiranih proračuna svih razina vlasti u Hrvatskoj). Čak nadilaze prihode od poreza na dobit. Stoga treba nešto više reći o njihovoj prirodi te posebice o njihovim fiskalnim posljedicama kako na stanovnike, tako i poduzetnike.
Dakle, skrivene namete naplaćuju državne upravne službe, lokalne jedinice, javna poduzeća te komore i udruženja obrtnika. Najviše pristojbi naplaćuju administrativna tijela središnje države dok uvjerljivo najveće prihode od skrivenih nameta (oko 4 milijardi kuna) ubiru lokalne jedinice (općine, gradovi i županije).
Unutar države valja razlikovati naknade državnih administrativnih tijela te naknade javnih poduzeća. Naknade i pristojbe uvode i lokalne jedinice, vlastitim odlukama. Naravno, vrste tih naknada razlikuju se od jedinice do jedinice, ali se obično vežu uz jedan potencijalni izdašni prihod koji lokalne jedinice razrezuju i autonomno uvode.
U Hrvatskoj se značajan iznos neporeznih prihoda dijeli između države i lokalnih jedinica. Opravdano se postavljaju pitanja zašto se umjesto rasprava o podjelama poreza ne utvrde drukčija pravila utvrđivanja visine neporeznih prihoda te način njihove podjele između države i lokalnih jedinica. Napomenimo, izvorište tih prihoda lako se povezati uz postojeće teritorijalne jedinice, što nije slučaj s porezima, kod kojih svako utvrđivanje podjele poreza završava u tehničkih pitanjima -  gdje je zapravo ostvaren dohodak ili dobit što komplicira proceduru naplate i raspodjele. To, međutim, nije slučaj s prihodima prema posebnim propisima.

Pogrešne rasprave?

Neke od tih pristojbi već su vam poznate a za neke vjerojatno niste ni čuli. Tako svi znaju da postoje komunalne naknade i doprinosi, a činjenica da uz to bez pogovora često plaćamo brojne administrativno upravne i sudske pristojbe, čini se, manje je značajna informacija. Ti su prihodi ujedno vlastiti prihodi institucija koje ih naplaćuju pa ponekad i nisu transparentno prikazani u proračunima države i lokalnih jedinica.
Činjenica je da većina stanovnika i poduzetnika uglavnom raspolaže s dovoljno informacija o porezima. Čak nije teško navesti glavne poreze i njihove osnovne elemente (obveznika, poreznu osnovicu te poreznu stopu), kao i način na koji se dijele između države i lokalnih jedinica. Upravo zbog te jednostavnosti, rasprave o porezima i poreznim stopama obično su burne, s više ili manje argumenta u prilog promjena poreznih stopa. To pokazuju i nedavne rasprave o progresivnosti poreza, uvođenja flat taxa, u kojima samo rijetki argumentirano iznose izračune te utvrđuju distribuciju dohodaka i poreza prema skupinama stanovnika.
Nažalost, čak se i rasprave u vezi s decentralizacijom vezuju uz probleme raspodjele glavnih poreza. Lokalne jedinice traže od države (čitaj Vlade) da im u cijelosti prepusti pojedine poreze (npr. porez na dohodak). Takvi su zahtjevi rezultat nepoznavanja uloge i značenja zajedničkih poreza (poreza na dohodak i dobit) kao glavnih instrumenta fiskalne politike u procesu fiskalne decentralizacije. Lokalne bi jedinice trebale zahtijevati da Vlada i Ministarstvo financija obave bolju raspodjelu neporeznih prihoda te njihovu transparentniju regulaciju i naplatu a, one umjesto toga, bez dovoljno snažnih razloga traže podjelu ili dodjelu glavnih poreza države.

Skriveni nameti

Osim poreza postoji niz skrivenih nameta kojima ne znamo ni broj ali ni način na koji se obračunavaju. Ti nameti nisu u središtu političke niti pozornosti javnosti kojima su zanimljivije rasprave i sporenja u vezi s visinom poreza i poreznih stopa. U središtu zanimanja javnosti nije cijena i kvaliteta javnih usluga niti možda pitanje treba li uvesti jedan porez na imovinu umjesto 50 do 60 naknada i skrivenih pristojbi koje imaju sva obilježja imovinskih poreza. To zahtijeva otvaranje bolnih pitanja utvrđivanja vlasništva i upravljanja imovinom kao i uređivanje katastara, dobrom gospodarenju nacionalnim bogatstvom (od šuma, zemljišta do voda) a posebice u vezi sa statusom, financijskim položajem kao i kvalitetom komunalnih javnih usluga koje uglavnom pružaju (komunalna) poduzeća u vlasništvu lokalnih jedinica. Naravno, ta se pitanja odmah nadovezuju na poslovanje komunalnih ali i javnih poduzeća, poput Hrvatskih voda i šuma pa čak i županijskih uprava za ceste.
Pitanja u vezi s Hrvatskim vodama i šumama (koje su trajno u deficitu a njihovi se manjkovi pokrivaju na različite načine) ponajprije se odnose na kvalitetu njihova rada (usluga koje pružaju) kao i vrstu naknada i doprinosa koje naplaćuju korisnicima. Još je upitnija podjela brojnih prihoda (vodnih naknada i šumskih doprinosa) između tih javnih poduzeća i lokalnih jedinica. Učinkovitost tih poduzeća trebalo bi se mjeriti npr. kvalitetom odvodnih sustava te cijenom vode koja se, kao izdašan izvor, stalno uvećava. O šumama i gospodarenju šuma te cijeni njihova održavanja malo je ili gotovo nikakvih spoznaja i informacija.

Što je neporezni teret?

U odnosu na porezni, neporezni teret pokazuje stupanj opterećenja dohodaka stanovništva i poduzetnika, odnosno postotak dohotka ili dobiti koji se plaćaju za različite vrste administrativnih te komunalnih naknada i pristojbi. Činjenica je da u Hrvatskoj postoji drugi vid nevidljivog tereta o čijim razmjerima plaćanja kao i o težini njihova snošenja gotovo ništa ne znamo (ili zatvaramo oči pa ne želimo znati). Možemo samo pretpostaviti da je upravo u tim nametima veći stupanj regresivnosti nego u postojećim porezima. Zašto? Zato jer ih plaćaju uglavnom sve skupine stanovništva neovisno o visini dohotka. Naravno stanovnici s višom kupovnom moći uglavnom lakše snose teret njihova plaćanja, dok ostalim stanovnicima njihovo povećanje često predstavlja udar na životni standard.

Problemi u naplati

Za sve poreze Porezna uprava i Ministarstvo financija uglavnom lako mogu utvrditi obveznika i visine uplata ili poreznih dugova. Međutim, to nije slučaj s prihodima prema posebnim propisima ili skrivenim naknadama. Ministarstvo financija i Porezna uprava nemaju uvid u vrste niti stvarna imena i prezimena obveznika brojnih pristojbi i naknada te stoga i ne mogu utvrditi razmjere tereta koji plaćaju stanovnici i poduzetnici pojedinih lokalnih jedinica. Osim toga, Porezna uprava ima dovoljno teškoća u vezi s utvrđivanjem i naplatom poreza na dobit i dohodak. Ipak, Porezna uprava, usprkos problemima,  uglavnom kvalitetno naplaćuje poreze.
Obveznu naplatu neporeznih prihoda obavljaju lokalne jedinice (uglavnom komunalna poduzeća). Obavljaju li to kvalitetno najbolje pokazuje visina potraživanja za te neporezne prihode. U 2005. godini (riječ je o stanju potkraj godine) ukupno je 2,4 milijardi kuna nenaplaćenih prihoda prema posebnim propisima svih lokalnih jedinica (Grad Zagreb sudjeluje sa samo 540 mil kn). Ta skupina prihoda s obzirom na neplaćanje ima socijalnu komponentu, a zasigurno više ugrožava stanovnike s niskim primanjima. Stoga treba istražiti cijene i kvalitetu usluga, posebice razmjere regresivnosti tih skrivenih neporeznih nameta. Privlačenje investitora u raj skrivenih nameta
Problematika neporeznih prihoda izravno je vezana uz kvalitetu življenja i kvalitetu komunalne infrastrukture koji su i nužni preduvjeti za privlačenje domaćih i inozemnih investitora. Poznato je da se investitore privlači ne samo s niskim porezima nego i kvalitetnom infrastrukturom, posebice niskim tarifama naknada i malim brojem pristojbi s jasno utvrđenim pravilima njihove naplate. Porezi ne moraju biti presudan činitelj pri donošenju odluka o investiranju, jer to mogu biti upravo složeni sustav naknada i skrivenih nameta koji uvećavaju i predstavljaju nevidljivi teret financijskog poslovanja poduzeća. Razloge neučinkovitosti javne uprave i lokalnih jedinica treba tražiti i u izvorištu problema, prihodima prema posebnim propisima, koji su administrativni raj za naplatu nameta čija namjena nije poznata a dodatno potiču neučinkovitost državne uprave. Razloge pak za veći broj neovisnih lista poduzetnika na izborima u lokalnim jedinicama upravo treba tražiti u njihovoj želji da izbjegnu složene administrativne procedure te brojne skrivene namete koje će kao predstavnici izvršne vlasti sami sebi olakšati. No, teret plaćanja i dalje ostaje na stanovnicima.

Potencijalna rješenja

Smatram da Hrvatska nema preveliki porez na dobit. Međutim supstanciju dobiti ugrožavaju komplicirani sustavi pristojbi i naknada koji 'izluđuju' svakog novog poduzetnika zainteresiranog za početak poslovanja u nekoj lokalnoj jedinici. Stoga donosimo 10 posebnih preporuka poduzetnicima, glasačima, državi, lokalnim jedinicama te gradonačelnicima i načelnicima općina.

Preporuke

• poduzetnicima i svim stanovnicima:
  1. bolje analizirajte naknade i pristojbe
  2. pokušajte utjecati na njihovo smanjenje 
• državi:
  3. uvedite jedan porez na imovinu, umjesto četiri nepotrebna i fiskalno neizdašna imovinska poreza (korištenje javnih površina, neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište, nekorištene poduzetničke nekretnine, te nesagrađeno građevinsko zemljište) i brojnih naknada (posebice komunalne naknade i doprinosa) koja imaju sva obilježja poreza na imovinu.
  4. umjesto dijeljenja poreza s lokalnim jedinicama (posebice poreza na dohodak) mijenjajte udjele u raspodjeli neporeznih prihoda (poput boravišnih pristojbi, državnih biljega, spomeničke rente, naknada, koncesija i sl.).
• lokalnim jedinicama
  5. restrukturirajte svoja komunalna poduzeća
  6. realnije utvrđujte cijene naknada
  7. posebice se više bavite kvalitetom pruženih usluga koje ipak valja iskazati u realnoj, nižoj, cijeni
• gradonačelnicima i načelnicima općina:
  8. više se usmjerite na rad svojih komunalnih poduzeća
  9. stanovnicima pokažite rezultate njihova financijskog poslovanja
  10. kod Vlade i Ministarstva financija lobirajte za bolju podjelu prihoda prema posebnim propisima

  Neporezni teret

• 4 milijarde kuna
  godišnje ubiru općine, gradovi i županije
• 2,4 milijarde kuna
  nenaplaćeni neporezni prihodi svih lokalnih jedinica