Do 2017. postupno nestaju porezne olakšice

Poduzetnici koji posluju u slobodnim zonama u idućim će godinama pri planiraju fiskalnih obveza i procjeni poreznih pogodnosti morati voditi računa o dinamici snižavanja tih beneficija. Također je ograničen i najviši apsolutni iznos porezne olakšice i razdoblje u kojem se može ostvariti

piše mr. sc. Marija Zuber, savjetnica-urednica u časopisu Računovodstvo i financije
[email protected]

Hrvatska je još 1996. godine donijela Zakon o slobodnim zonama s namjerom da potakne osnivanje posebno označenih područja u kojima bi se poduzetnička djelatnost obavljala uz izdašne porezne poticaje. Zakon je u više od dva navrata mijenjan, olakšice su se selile iz Zakona o slobodnim zonama u Zakon o porezu na dobit, pa obrnuto. Posljednje izmjene provedene sredinom prošle godine uvjetovane su obvezama koje je Hrvatska preuzela u postupku prilagodbe svog zakonodavstva zahtjevima EU. Porezne pogodnosti za poduzetnike koji obavljaju djelatnost na području slobodni zona najprije će se smanjiti, a od 2017. godine i potpuno ukinuti.

Slobodnu zonu može osnovati domaća pravna osoba koja na javnom natječaju ili javnom prikupljanju ponuda od Vlade dobije koncesiju. Zona može biti smještena uz međunarodnu prometnicu, na području morske i zračne luke, na području riječnog pristaništa, odnosno svuda gdje postoje uvjeti za rad slobodne zone. Ali, i bez provođenja javnog natječaja, svaka domaća pravna osoba koja dokaže gospodarsku opravdanost može od Vlade pribaviti koncesiju za osnivanje zone. Tada je postupak osnivanja složeniji, odvija se preko ministarstva nadležnog za poslove gospodarstva i uključuje obvezu zainteresirane pravne osobe da priloži studiju o gospodarskoj opravdanosti osnivanja zone na određenom području te dokaze o postojanju prostornih, in-frastrukturnih i komunalnih uvjeta za rad zone.
Nakon što pribavi koncesiju, osnivač slobodne zone upravlja zonom. Dužan je donijeti posebni pravilnik o uvjetima poslovanja u zoni, a zatim sa zainteresiranim korisnicima sklapa ugovore o obavljanju djelatnosti na području slobodne zone. Područje slobodne zone mora biti ograđeno i posebno označeno. Unutar označenog područja može se obavljati djelatnost proizvodnje, svi oblici trgovine s tuzemstvom i s inozemstvom, uključujući posredovanje u trgovini. Zabranjeno je obavljanje trgovine na malo. Zakonodavac obvezuje korisnike zone da pri obavljanju dopuštenih djelatnosti ne ugrožavaju prirodni i radni okoliš.

Pogodnosti do 2008.

Do posljednjih izmjena Zakona o slobodnim zonama, tj. do 2008. godine, svi su poduzetnici koji obavljaju djelatnost na području slobodne zone imali pravo na olakšice pri plaćanju poreza na dobit u

 visini 50 posto od propisane stope. Umjesto 20, za njih je stopa poreza na dobit bila 10 posto.

Još su povoljnije bile uređene olakšice za poduzetnike koji grade ili sudjeluju u gradnji infrastrukturnih objekata u zoni, uz uvjet da je ulaganje veće od milijun kuna. Takvi su poduzetnici bili u cijelosti oslobođeni plaćanja poreza na dobit u godini u kojoj je izvršeno ulaganje i u sljedećih pet godina, ali najviše do visine uloženih sredstava. Primjerice, ako su uložili dva milijuna kuna, u godini ulaganja i u idućih pet godina imali su pravo na oslobođenje od obveze poreza na dobit u iznosu od dva milijuna kuna. Oni su, dakle, u godini u kojoj je završeno ulaganje i u sljedećih pet godina mogli ostvariti 10 milijuna kuna neoporezive dobiti.

Osim olakšica u sustavu poreza na dobit, neke su lokalne jedinice u okviru svojih nadležnosti poduzetnicima osiguravale dodatne pogodnosti s ciljem poticanja ulaganja u poduzetničke zone, kao npr. oslobađanje od dijela komunalne naknade i komunalnog doprinosa. Sve to je rezultiralo osnivanjem 15 poduzetničkih zona, od kojih je njih 13 u funkciji. Na području slobodnih zona djelatnost obavlja više od 250 korisnika i radi više od 5.500 radnika.

Nova pravila

Od 2008. godini izmijenjena su pravila korištenja poreznih olakšica za poslovanje u slobodnim zonama, ali ta pravila ne utječu na porez na dobit za 2008. godinu. Prema direktivama EU, sve se vrste poreznih olakšica u širem smislu smatraju državnom potporom. Omogućavanje poduzetnicima da ne plaćaju porez ili da ga plaćaju u nižem iznosu od drugih poduzetnika smatra se oblikom državne potpore. Upravo zbog tih su razloga u ljeto 2008. izmijenjene odredbe Zakona o slobodnim zonama na način da se olakšice postupno smanjuju počevši od 2010. godine, da bi potpuno nestale 2017. godine. Pri tome dinamika smanjivanja nije ni intenzitetom ni vremenski izjednačena za sve poduzetnike u Hrvatskoj, već je različito određena prema regijama. Regionalna podjela Hrvatske jedan je od kriterija na temelju kojeg su za poduzetnike koji obavljaju djelatnost u slobodnim zonama propisane olakšice u obliku snižene stope poreza na dobit.

Dinamika i dužina prijelaznog razdoblja nije ista za cijelu Hrvatsku. Porezne olakšice će najprije, već od 2014. godine izgubiti poduzetnici koji posluju u zonama na području regije Sjeverozapadna Hrvatske. Ostala područja Hrvatske zadržavaju olakšicu do kraja 2016 godine.

No, to nije sve. Osim uvođenja prijelaznog razdoblja u kojem se postupno snižava olakšica i raste stopa poreza na dobit, drugim propisima su za neke korisnike slobodnih zona uvedena i dodatna ograničenja. Riječ je o propisima kojima se reguliraju državne potpore, a kojima se ograničava i najviši apsolutni iznos porezne olakšice i razdoblje u kojem se ona može ostvariti. Riječ je o Zakonu o poticanju ulaganja, Zakonu o državnim potporama, Uredbi o državnim potporama te Odluci o objavljivanju pravila o potporama male vrijednosti.

Paziti na limite

Korisnici poreznih olakšica kategorizirani su u dvije skupine: oni koji pravo na poreznu olakšicu ostvaruju prema osnovi izvršenih ulaganja i oni koji pravo ostvaruju kao korisnici slobodne zone. Za prvu skupinu poduzetnika, koji imaju pravo na poreznu olakšicu na temelju izvršenih ulaganja većih od milijun kuna, vrijednosni limit najvišeg iznosa porezne olakšice u svim godinama korištenja olakšice ograničen je do visine tog ulaganja. Vremenski rok do kojeg mogu iskoristiti olakšicu je najkasnije 2016. godina. Ako taj limit dostignu ranije, više nemaju pravo na olakšicu. Ako pak, do 2016. godine ne uspiju potrošiti poreznu olakšicu, trajno gube pravo.

Druga skupina poduzetnika korisnici su slobodnih zona. Na njih se, osim postupnog snižavanje olakšice u obliku beneficirane stope poreza na dobit u prijelaznom razdoblju, primjenjuju i limiti najviše svote državnih potpora male vrijednosti. Za njih je iznos porezne olakšice ograničen na 200.000 eura u razdoblju od tri fiskalne godine. Dakle, neovisno o tome što prema Zakonu o slobodnim zonama prijelazno razdoblje za sniženu stopu poreza na dobit traje do 2016. godine, ako unutar tri godine iskoriste poreznu olakšicu u visini 200.000 eura, nakon toga više nemaju pravo na sniženu stopu poreza na dobit. Početna godina od koje se računa iskorištenje propisanog limita je porezna obveza za 2008., koja je utvrđena u 2009. godini. Za poduzetnike koji obavljaju djelatnost cestovnog prometa limit najviše dopuštene potpore je stroži i iznosi 100.000 eura u tri fiskalne godine.