Do 2025. godine rast će gospodarska i politička moć Kine

Prema jednom scenariju kineski BDP bi do 2025. godine iznosio 4.640 dolara, prema nešto lošijemu 4.820 dolara, a prema najoptimističnijemu 6.220 dolara

Piše: Andrija Kralj

Od 1978. godine, kad je Kina počela s programom 'Četiri modernizacije', gospodarski rast nije bio niži od 9,5 posto godišnje. Rezultat je da je Kina trenutačno šesto svjetsko gospodarstvo prema kriteriju nominalnog bruto-društvenog proizvoda. Ipak, Kina je tek posljednjih nekoliko godina dospjela u središte zanimanja. Gospodarstvo, sveučilište i civilno društvo življi su u toj zemlji nego ranije. Trenutak je u kojemu bi svi, a ne samo eksperti, trebali razmišljati o tome što donosi budućnost. Kineski utjecaj na rast svjetskoga gospodarstva, alokaciju resursa trgovine i investicije kao i geopolitička ravnoteža nesposredno utječu na svaku kutak planeta.
Ima li se na umu budućnost Kine, nameću se dva temeljna pitanja: može li Kina provesti unutarnje reforme kako bi doživjela daljnji razvoj? Kako će odnos Kine s ostatkom svijeta utjecati na razvoj i kretanje globalnih razmjera?

Scenarij 1: Regionalne veze

Temelj tog pristupa je globalno okruženje u kojemu se trgovinski odnosi odvijaju u duhu protekcionizma. Kina se pojačano okreće azijskoj regiji, kao motoru razvoja u trgovini i investicijama, i potpori na planu reformi i ekonomskog razvoja. Kinesko vodstvo i vizija pomažu jačanju regionalnih odnosa, nadilaženju povijesnih neprijateljstava i obnovi blagostanja u Aziji.
U razdoblju između 2006. i 2010. godine vlade u Europi i Sjevernoj Americi, pod utjecajem velikih ekonomskih zahtjeva i domaćih pritisaka, sa zabrinutošću će gledati na to kako kineski impresivni gospodarski rast i razvoj postaju vrlo važan činitelj na svjetskoj sceni. Dominira protekcionistički pristup, blokiraju se pokušaji kineskih kompanija da investiraju i trguju, a uvode se i restrikcije na području slobodnog kretanja tehnologija i ideja.

Sljedeće razdoblje, između 2011. i 2020. godine, bit će vrijeme usporavanja globalnoga gospodarstva, nekoliko multinacionalnih korporacija prodavat će svoje proizvodne kapacitete u Kini. Oslabio je izvoz pa i rast, što dovodi do socijalnih tenzija. Kineska Vlada reagira stvaranjem mreža socijalne sigurnosti, koncentrirajući se na razvoj domaćeg tržišta i napredak u odnosima sa susjedima u Aziji. Formalizacija regionalnih odnosa dovodi do uspostave azijske gospodarske regije za nesmetano kretanje dobara, kapitala i radne snage.

Do 2025. izgradnjom regionalnih veza Kina, bez obzira na relativno depresivne ekonomske prognoze, uspijeva održati socijalnu koheziju i održivi ekonomski rast. Nastaje multipolarni svijet s Kinom kao predvodnikom azijske interesne sfere. Kineski gospodarski rast, ostvari li se taj scenarij, iznosio bi oko 7,5 posto na godinu. Iza Kine slijedi s oko 6,4 posto rasta Indija, a na trećoj poziciji (kao i u ostala dva scenarija, kao što ćemo vidjeti) bit će Brazil, s prosječnih 4,3 posto. Četvrtu poziciju drže Sjedinjene Države, s 2,5 posto rasta, peti je Japan, s 2,2, dok je eurozona šesta, s 2,0 posto.

Scenarij 2: Neispunjeno obećanje

Taj scenarij opisuje Kinu u kojoj želju za ekonomskim razvojem ne podržavaju nužne strukturne reforme. Riječ je zapravo o tome da kod kineskih građana prevladava osjećaj da je obećanje o ostvarenju ekonomskog razvoja zapravo ostalo neispunjeno. Od 2006. do 2010. godine nastavlja se tranzicija prema tržišnom gospodarstvu, ali središnja Vlada ne namjerava provesti ozbiljne promjene strahujući od socijalnih nemira. U nekim je slučajevima, zbog snažnih lokalnih interesa i velike korupcije na lokalnim razinama, naprosto nemoćna provesti reforme. To potkopava ekonomski rast zemlje.

Između 2011. i 2020. godine globalna trgovinska i ekonomska integracija pod utjecajem je sigurnosnih problema koji negativno utječu na razmjenu znanja, inovacija, kretanje kapitala i radne snage. Kineska međunarodna konkurentnost lagano opada a paralelno s tim pada i udjel stranih investicija. Do 2020. godine, kineski gospodarski rast značajno usporava i dovodi do socijalnih tenzija. Do 2025. vidljivi su negativni gospodarski i društveni trendovi unutar i izvan Kine. Središnja vlada nastoji pojačati represiju pogoršavajući ekonomsku situaciju.

Uvode se čak ograničenja na neke oblike poduzetništva i privatnih incijativa. No, postoje i znakovi oporavka. Neke bogatije regije provode vlastite reforme, a i Peking želi ponovno pokušati s nekim vlastitim projektima. Ali, nije li već prekasno? Ostvari li se taj scenarij, kineski bi gospodarski rast trebao prosječno iznositi 6 posto i bio bi istovjetan indijskome. Prilično iza tih dviju zemalja bili bi Brazil, s 4,1 posto, SADm s 3,0 posto i eurozona s 2,1 posto prosječnog godišnjeg rasta.

Scenarij 3: Novi put svile

Taj scenarij opisuje ekonomski i kulturni procvat, Kine što je postignuto uprkos ozbiljnim unutarnjim preprekama. Scenarij govori o miroljubivoj geopolitičkoj integraciji Kine i njezinoj odgovarajućoj ulozi u razmjeni dobara, usluga, investicija i ideja. To bi moglo biti svojevrsno ponavljanje razdoblja 'Puta svile'.

Između 2006. i 2010. godine fokus ostaje na jačanju izvoza, privlačenju stranih investicija i stvaranja novih radnih mjesta kako bi se premostila tranizicija na liniji selo-grad. Kineska Vlada nije uzdrmana strahovanjima od nemira i odlučno inzistira na reformama. Najviše posla ima s problemima poduzeća u državnom vlasništvu, bankarskim sektorom, zaštitom okoliša i vladavinom prava.

U razdoblju od 2011. do 2020. godine, Kina aktivno sudjeluje u međunarodnim odnosima, igrajući konstruktivnu ulogu i pružajući pomoć u održanju mira i smanjivanju opasnosti od sukoba u Aziji. Također, preuzima sve važniju ulogu u međunarodnoj zajednici glede unapređenja klimatske sigurnosti i smanjivanja globalne energetske krize. Istodobno, unutarnje reforme i rastuća srednja klasa učvršćuju razvoj kineskog tržišta. To omogućuje mjere socijalne sigurnosti i raspodjele resursa unutar zemlje.

Između 2021. i 2025. godine, sve je izraženija težnja za političkom slobodom, uklanja se kontrola medija, građanske slobode sve su veće. Raspravlja se o odvajanju zakonodavne, izvršne i sudske vlasti. No, prosječna je zarada stanovnika još niža od one u razvijenim zemljama. Vlast pokušava riješiti problem sve starijeg stanovništva. Kako god bilo, jasno je da je do 2025. Kina na najboljem putu da ostvari uravnoteženi razvoj i održivi rast te postaje sve respektabilniji međunarodni igrač. Prema tom bi scenariju kineski gospodarski rast trebao iznositi prosječno 9,0 posto godišnje i bio bi svjetski lider. Usporedbe radi, na drugome mjestu, daleko iza Kine, bila bi Indija s prosječnih 6,3 posto rasta, a tek potom Brazil s 4,3 i Rusija s 4,2 posto. Američki bi rast trebao iznositi oko 3,4 posto, a onaj euro-zone svega 2,3 posto godišnje.

Zajednički nazivnik svih triju scenarija je, zanimljivo, rast udjela Kine u međunarodnoj trgovinskoj razmjeni, iako je on u slučaju scenarija 'Neispunjena obećanja' na kraju nešto manji od preostala dva. Također, svim trima scenarijima zajednički je i rast neposrednih stranih investicija u razdoblju do 2015. godine. Koliko je do rasta rasta BDP-a per capita, on bi 2025. godine u tri scenarija izgledao ovako. U scenariju 'Neispunjenih obeaćanja' trebao bi iznositi 4.640 dolara, u scenariju 'Regionalne veze' 4.820 dolara, a u najoptimističnijem 'Novom putu svile' 6.220 dolara. Vidljive promjene u zdravstvenom sektoru mogle bi se dogoditi tek 2015. godine. Slično je i s ulagnjem u znanost i istraživanje. Nejednakosti prihoda unutar Kine daleko je najveća u scenariju 'Neispunjenih obećanja', dok u preostala dva scenarija 2025. godine dolazi do znatnijeg uravnoteženja prihoda među stanovnicima različitih kineskih provincija. Svim je trima scenarijima zajednički i rast razine socijalnih usluga tijekom dvadesetogodišnjeg razvoja.

Kraj