Dobro je što je Zagrebačka banka podignula kamate

Koliko god se to građanima činilo lošim, dizanje kamata potvrda je da je Zaba promijenila strategiju i da planiranu dobit neće ostvariti špekuliranjem na devalvaciji kune

razgovarala Gordana Gelenčer

Bez dlake na jeziku, a s mnogo ekonomskoga znanja, analitičar Ante Babić čest je novinarski sugovornik. S iskustvom rada s obje strane Vladina stola (bio je na čelu Središnjeg državnog ureda za razvojnu strategiju, sada je potpredsjednik Hrvatskih izvoznika i direktor Centra za međunarodni razvoj) zna što bi Vlada trebala (a neće) učiniti da gospodarstvo postavi na zdrave noge. Za razliku od vlasti, koja se uvijek bavi nekim izborima, zna koji sektori imaju izvozne izglede i zna da poticaji samo tim sektorima ne bi bili pucanj u prazno. Unatoč tomu što poput svih drugih analitičara upozorava na neodrživost rastrošne države (i to u vrijeme pada prihoda), za ovu godinu predviđa pad BDP-a od 'samo' 3,5 posto.

• Proračun je očekivano podbacio, no ipak iznenađuje prevelik rast rashoda, veći od 10 posto. Kad se tomu pribroje obećanja mljekarima, rebalans je neizbježan. Možda već i prije jeseni?
- Realistično je ipak najesen, jer Vlada tako funkcionira. Sada se još slažu lokalne ekipe, bavi se koalicijama, onda su godišnji odmori… Tek kada se vrate svi ministri, zajedno će sjesti i, nadam se, to obaviti ozbiljno.

• Koliko će se proračun rezati drugi put?
- Onoliko koliko su rashodi veći od prihoda, dakle šest posto plus pet posto podbačaja poreza, što je 10-ak posto, što smo govorili već pri prvom rebalansu. To može ozbiljno izgledati kad se obveznice budu izdavale drugi put.

• Ne bude li rebalansa, MMF upozorava da će deficit porasti na dva posto.
- To nije velik deficit, ali problem je to što smo ga imali u svim godinama rasta BDP-a. No te brojke više i nisu usporedive. Sadašnjih 1,6 posto deficita nije usporedivo sa 6,3 posto iz 2003. jer se metodološki jako mnogo stavki izbacilo iz deficita.

• Može li turizam ozbiljnije popraviti stanje u proračunu?
- Može, jer jedna smo od rijetkih zemalja koja može izvesti PDV. Kad se vratite u Hrvatsku nakon šopinga u Austriji, dobijete povrat poreza. Kad strani turisti ostave svoj novac u npr. našim restoranima, za to ne mogu zatražiti povrat. Mi, zapravo, izvozimo taj PDV, ubiremo ga, a ne dajemo povrat, što nas stavlja u dobar položaj. Zato će turistička sezona i s 20-postotnim padom zadržati prihod od PDV-a i trošarina na cigarete i gorivo. Te devize neće samo popuniti proračun nego i spriječiti rast tečaja iznad osam kuna za euro.

• Kad proračun presuši, a vlast nije spremna rezati potrošnju, ekonomisti predlažu povećanje poreza. Koje bi bile posljedice?
- Početkom 2007. analizirao sam porezni sustav i njegov utjecaj na konkurentnost. Analiza je pokazala da imamo više porezne stope i veće opterećenje u odnosu na sve zemlje s kojima se obično uspoređujemo. Zapravo, imamo porezni sustav s opterećenjima kao da smo visokorazvijena skandinavska zemlja, a razvojno smo daleko od njih. Ne kažem da bismo sada trebali smanjiti sve poreze i

uvesti ‘flat tax’, ali činjenica je da su porezi i doprinosi previsoki. Mi smo konkurentni u dijelu PDV-a i poreza na dobit, no još nas čeka usklađivanje trošarina.

• Zapravo porast trošarina…
- Ne samo to nego i uvođenje novih trošarina na energente. Imamo trošarine samo na benzin i naftne derivate, ali ne i na plin, grijanu vodu. Taj će se dio koji utječe na potrošnju povećati, zato nema potrebe dizati stopu PDV-a. Ali svakako treba razmišljati o tome da se smanje ukupni rashodi kako bi se omogućilo da se smanje porezi i doprinosi na plaće, jer upravo to utječe na konkurentnost i zapošljavanje.

• ‘Flat tax’ svojedobno je bio u modi. Međutim, sada se svim zemljama u regiji koje su ga uvele preporučuje povratak progresivnim stopama.
- ‘Flat tax’ nismo uveli kad je trebalo, a sada sigurno nije vrijeme za to. Slovačka i Mađarska prošle su tu fazu kad im je ‘flat tax’ pomagao. On sada više pridonosi raslojavanju i nejednakosti i zato se mora uskladiti sa sustavima razvijenih zemalja. Mi smo zadržali sustav osmišljen početkom 90-ih upravo zbog ideje da ne smije biti raslojavanja i nismo se uz pomoć ‘flat taxa’ razvili poput Slovačke ili Mađarske. No sada je za njega prekasno.

• Ipak, Eurostat pokazuje da smo sa 63 posto prosjeka BDP-a Unije ispred Mađarske i Poljske.
- Ondje smo bili cijelo vrijeme, prema razvijenosti odmah iza Slovenije. Jedino je Slovačka nešto brže rasla zbog izravnih investicija u autoindustriju, ‘flat tax’ i drugih reformi. No u Slovačkoj i Mađarskoj danas se vide negativne strane politike prekomjernog jačanja jedne industrije: u Slovačkoj autoindustrije, u Mađarskoj električnih komponenata. Te su grane u svijetu ‘u banani’, pa će im trebati mnogo više za oporavak od drugih zemalja regije.

• Trebat će i nama jer se uz krizu borimo s nelikvidnošću. Odakle namaknuti novac za plaćanje dugova?
- Nelikvidnost je, zapravo, sustav društvene solidarnosti nastao početkom 90-ih i služi tomu da, imate li problema u poslu, to prebacujete na društvo tako da ne plaćate. Kod nas su još važnija radna mjesta nego profit - to još živi u poduzećima osnovanima prije 90-ih. To je teško objasniti bilo komu izvan ovog područja. Zašto oni kojima se duguje ostaju u lancu? Zato što računaju da će jednog dana i njima biti teško, pa računaju na tu istu solidarnost da bi sačuvali pozicije.

• Nelikvidnost se poklopila s manjkom kapitala. Država se uspjela zadužiti jedanput, no dijelom i zato što su obveznice kupovali domaći ulagači, uglavnom mirovinski fondovi. Znači li to da vani ipak nisu tako zainteresirani?
- Mirovinci nisu jedini kupci, bilo je zainteresiranih iz inozemstva jer je tajming bio dobar. Neke su zemlje već pokušale bezuspješno izdati obveznice, no tek kad su se pojavili pozitivni pomaci u Americi, probudili su se i investitori u Europi. Mi smo jedino izdanje u ovom trenutku. No potkraj godine, kad budemo ponovno izdavali obveznice, bit ćemo u skupini s gomilom drugih zemalja. Tada će biti pitanje tko će bolje izgledati: mi, Češka ili netko treći. Nisam siguran kako ćemo tada proći i s kakvim uvjetima.

• Hoćemo li ipak morati računati na domaće kupce?
- Ne kažem da neće biti stranih kupaca jer novca ima, jedino financijaši moraju steći povjerenje u isplativost i sigurnost ulaganja.

• Banke svako malo kupuju trezorske zapise, dosad više od 12 milijardi kuna i 800 milijuna eura. Hoće li država potpuno istisnuti poduzeća?
- HNB na repoaukcijama bankama oslobađa novac za trezorske zapise, pa u tom dijelu država ne istiskuje poduzeća. Zašto banke nisu aktivnije u kreditiranju? Zato što i njima treba nekoliko mjeseci da vide svoje stanje likvidnosti, da procijene kretanje likvidnosti svojih klijenata do kraja godine. Veće banke procjenjuju hoće li likvidnost trebati njihovim maticama u inozemstvu, što bi značilo povlačenje profita odavde. No sada polako kreću u kreditni ciklus.

• Iz čega to iščitavate?
- Iz toga što je Zagrebačka banka napokon podignula kamate. Koliko god se to građanima činilo lošim, to je potvrda da je promijenila strategiju i da neće planiranu dobit ostvariti špekuliranjem na devalvaciji kune, kao što je počela početkom godine. U tom bi slučaju zbog valutne klauzule rate kredita skočile više od 10 posto, ovako će otprilike pet.

• Gdje je kraj rastu kamata?
- Iako u Europi kamate padaju jer je ECB smanjivao referentnu kamatu da bi bilo više novca za privredu, HNB to neće napraviti dokle god se osjeća pritisak prevelike državne potrošnje jer bi novac koji bi HNB dao bankama odmah završio u financiranju države.

• Kriza je pokazala da više ne možemo rasti na temelju obilja kapitala, toga više nema. Na temelju čega će ubuduće rasti BDP?
- Krajnje je vrijeme da se počnu rješavati sve subvencije brodogradnji, koja nije konkurentna, i poljoprivredi, koja može biti konkurentna, ali u ovom obliku nije. Od 2004. do 2007. privreda je rasla četiri, pet posto, no to nije potaknuto nikakvom smislenom Vladinom politikom. Ojačao je privatni sektor, koji je potaknuo rast. Kad se Europa oporavi, povećat će se narudžbe i s tom će plimom zaploviti i naš ‘kaić’. Privatni će sektor ponovno rasti četiri, pet posto. No za veću stopu rasta treba smanjiti neracionalnu potrošnju, ukinuti subvencije gubitašima, restrukturirati ih i privatizirati. To je odluka za dugoročni razvoj.

• Nijedna vlada nije razmišljala dugoročno. Uostalom, bili ste u Uredu za strategiju, čije mišljenje vlast nije trebala.
- Problem je s dugoročnim gledanjem, s time da je samo mjesec dana unaprijed daleki horizont za političare. Oni se bave jučerašnjim i današnjim stvarima, a što čeka iza ugla, to nije važno jer njihov mandat toliko ne traje. Istina, tako funkcionira, primjerice, i talijanska Vlada, no ondje je utjecaj države znatno manji. Kod nas država u gospodarstvu sudjeluje s više od 50 posto. Kad bismo to sveli na manje od 40 posto, sama bi se privreda pobrinula za dugoročne izglede.

• Stalno govorimo o restukturiranju i privatizaciji. Tko će sada kupiti brodogradilišta, metalce?
- Ako nema kupaca, jeftinije je za proračun da se dvije godine isplaćuju plaće svim tim radnicima nego da ta gubitaška poduzeća rade. Imat ćemo više novca za druge poticaje i restrukturirat ćemo izvoz na zdravim temeljima.

• Ali tko će reći: to su gubitaši i mi ih moramo ugasiti?
- To može Bruxelles ili MMF. Ako ne možete sami, uzmete alibi. Nažalost, sva naša politička elita vide samo glasače, a ne programe. Sve su naše stranke zapravo lijeve, jer davale bi potrošnji umjesto da smanjuju poreze, što bi radile desne stranke vezane uz tržište i kapital.