Dogovor je postignut, ali njemački model već sad pokazuje nedostatke

Prihvaćen je novi Pakt o fiskalnoj stabilnosti, dokument koji su zagovarali Merkel i Sarkozy, a kojim se pojačala fiskalna disciplina za članice i uvele sankcije za uporne prekršiteljice. Merkel je to platila odustajanjem od financijskog protektorata nad Grčkom, a Sarkozy će Pakt poslati na ratifikaciju tek nakon izbora u Francuskoj.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Njemačka kancelarka Angela Merkel, jednoglasna je ocjena stranih medija, izvojevala je još jednu veliku pobjedu na posljednjem u beskonačnom nizu susreta na vrhu vođa Europske unije namijenjenih rješavanju dužničke krize. Usprkos sumnji mnogih progurala je, i to mimo načelnog protivljenja i sumnji nemalo članica Unije, dogovor o novom Paktu o fiskalnoj stabilnosti, dokument za koji su ona i njezin kolega, francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, uvjereni da je spasonosno rješenje za sve probleme eurozone, možda čak i cijele svjetske ekonomije. Samo su dvije članice, Velika Britanija i Češka, odbile dati pristanak na ugovor kojim bi se pojačala fiskalna disciplina za članice EU i uvele poluautomatske sankcije za uporne prekršiteljice. U prvom slučaju nije riječ o nikakvu iznenađenju jer premijer David Cameron hladno je odbio taj prijedlog još u prosincu prošle godine pokušavši tako neuspješno dobiti koncesije za financijski sektor u svojoj zemlji, no Česi ipak malo iznenadili svojom nevoljkošću da se igraju s drugima.
Međutim, nisu sve bili uspjesi za probitačnu njemačku kancelarku: na kraju je morala odustati od pomalo perverzne ideje da grčke financije doslovno postanu protektorat Europske unije, odnosno da neki euročinovnik kojeg bi imenovale članice eurozone arbitrarno vodi grčku fiskalnu politiku. Prijateljsku pomoć sa sjevera Grci su glatko odbili pristojno se zahvalivši, uz iznenađujuće razumijevanje drugih zemalja poput Francuske i Luksemburga. Sarkozy je, ni manje ni više, izjavio da je upravo on odgovorio kancelarku od tako drastičnih koraka, a negativan komentar na prijedlog dao je i luksemburški premijer Jean-Claude Juncker.
- Izrazito sam protiv ideje nametanja povjerenika s takvim zadatkom samo Grčkoj. To je neprihvatljivo - bio je vrlo jasan predsjedatelj eurozone Juncker, a Sarkozy je izjavio da njemački prijedlog ‘ne bi bio razuman, demokratski ni učinkovit. Oporavak u Grčkoj mogu provesti samo Grci, demokratski’.

Englezi i Česi rekli ‘ne’
Iako je bila primorana odustati od svoje radikalne ideje, inače proizvoda prije svega za unutarnjopolitičku upotrebu i udovoljavanje bundžijama koji misle da Njemačka ne bi trebala olako pomagati Grčkoj i njoj sličnima, Merkel je nastavila inzistirati na pomnu praćenju nestašnih Grka, koji nisu voljni provesti dogovorene reforme.
- Grčka je poseban slučaj u tom smislu, program mora potpuno provesti - rekla je. Nije problem samo manjak rigoroznih reformi nego i zapinjanje u pregovorima s privatnim vjerovnicima, s kojima Grci nikako da nađu zajednički jezik, plešući tako na rubu istinskog i stvarnog bankrota, onoga koji se službeno naziva ‘nekontroliranim’, za razliku od sadašnjega koji se zasad kontrolira lovom EU. Tradicionalno vješti trgovci i pregovarači dobro su ocijenili trenutak pa bankare i ostale privatne vlasnike svog duga pokušavaju stisnuti za što veći popust na dug, ali i druga je strana poslovično dobro verzirana u cijeđenju novca pa su razgovori zapeli. Budući da Unija novu pomoć od 130 milijardi eura uvjetuje dogovorom, stvar se dodatno zakomplicirala. Sarkozy je izrazio nadu u skorašnje postizanje dogovora, napomenuvši kako očekuje da i druge europske institucije, misleći pritom na Europsku središnju banku, uskoče i pokriju rupu u financiranju. 
Prema dogovoru za čiju je provedbu Cameron ipak odlučio dopustiti uporabu europskih institucija, zbog čega se suočio s bijesom radikalnijih antieuropskih elemenata u svojoj konzervativnoj stranci, proračunski deficit svake članice eurozone morat će se svesti na 0,5 posto BDP-a. Međutim, veći problem od Britanije na kraju bi mogla biti Francuska. Sarkozy je najavio da ugovor, koji će se potpisati u ožujku, neće poslati na ratifikaciju prije izbora u Francuskoj, što bi u slučaju da izgubi moglo dovesti u pitanje njegovo prihvaćanje. Njegov protukandidat, socijalist François Hollande, rekao je da će tražiti promjenu ugovora ako pobijedi na izborima.

Tržišta nisu impresionirana

Na samitu, načelno posvećenu gospodarskom rastu i poticanju zapošljavanja, formaliziran je i dogovor o uspostavljanju trajnog mehanizma za financijsku pomoć ESM-a u vrijednosti od 500 milijardi eura u srpnju, godinu dana prije nego što se na početku predvidjelo. I u tome ima neslaganja, naravno, o veličini fonda. Naime, mnogi, poput Međunarodnoga monetarnog fonda, Amerike i Kine, trenutačni iznos smatraju neprimjerenim, a Merkel ne želi ni čuti o povećanju dogovorenog iznosa, bar ne prije ožujka. Imajući na umu stalno posrtanje i dosad problematičnih zemalja, mnogi vjeruju da sve ispod 750 milijardi nije dovoljno. Unija će, kad je u pitanju problematika zapošljavanja i rasta, razmotriti kako rasporediti nepotrošene 82 milijarde eura iz isteklog proračuna (od 2007. do 2013.) na zapošljavanje i poticanje rasta. 
Kad je riječ o općoj ocjeni samita iz perspektive svih drugih, dakle svih koji nisu lider neke članice EU, veliko je pitanje što se uopće postiglo tim dogovorom. Već se sad njemački koncept naziva stavljanjem kejnezijanske politike izvan zakona i postavlja pitanje učinkovitosti modela nesmiljena rezanja.
- Staviti u zakon germanski pogled na to kako bi netko trebao voditi ekonomsku politiku, koji, zapravo, kejnezijanizam čini ilegalnim, nešto je što mi ne bismo napravili - izjavio je britanski dužnosnik.
Posljednji podaci daju mu za pravo. Španjolska ekonomija sažela se u posljednjem kvartalu prošle godine i, čini se, pada natrag u recesiju, a francuske prognoze govore o samo 0,5 posto rasta u 2012.
Tržišta pak i dalje nisu impresionirana viđenim. Premije na obveznice južnoeuropskih zemalja rastu, euro i dionice padaju. Portugal je sve bliže statusu nove Grčke jer banke traže više novca za osiguranje državnih obveznica i lovu unaprijed, a razlika u odnosu na sigurne desetogodišnje njemačke obveznice dosegnula je 15 posto, najviše otkako postoji eurozona. Kao i u toliko sastanaka EU, čini se da su jedini sretni i optimistični sudionici sastanka - svi drugi samo čekaju kad će stvar napokon prsnuti.