Dopisivanjem s OMV-om preko Hanfe Vlada kupuje vrijeme, a Inu dovodi u pat poziciju

Dopisivanje koje je među akterima priče o aktualnoj fazi privatizacije Ine počelo OMV-ovim pismom Fondu hrvatskih branitelja (sedam posto Ine), a zatim i potpredsjedniku Vlade Damiru Polančecu o mogućoj prodaji državnih 19 posto udjela prerasta u zanimljivu igru prebacivanja loptica i kupovanja vremena.

Vrijeme je Vladi dragocjen resurs, a OMV nije u žurbi, pa bi se Ina za koji dan nenadano mogla naći u pat poziciji zbog zastoja u komunikaciji Vlade i OMV-a. Naime, Vlada ne pokazuje volju da OMV-u odgovori na njegovo pismo, čiji sadržaj nije javno dostupan, a OMV bi se mogao oglušiti na upit Hanfe. OMV je, prema neslužbenim informacijama, hrvatsku Vladu u pismu za koje je Polančec potvrdio da je stiglo pitao prodaje li ona i na koji način 19 posto dionica Ine te prihvaća li OMV kao sudionika u natjecanju za dionice Ine. Na to pitanje Vlada izgleda ne želi odgovoriti, a prema neslužbenom objašnjenju u tome je priječi Zakon o privatizaciji Ine prema kojem Vlada mora imati suglasnost Sabora za prodaju Ininih dionica. 

Na aktualnu fazu privatizacije Ine može se primjeniti stavak 5. članka 4. Zakona o privatizaciji Ine. U njemu piše da se Ina privatizira - `prodajom ili zamjenom preostalog dijela dionica sukladno tržišnim prilikama strateškom ulagatelju ili na tržištu kapitala na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske i uz prethodnu suglasnost Hrvatskoga sabora.` Vlada treba suglasnost Sabora, ali ostaje otvoreno pitanje za što točno Vlada treba suglasnost. Za odluku o prodaji? Za odluku o količini dionica koje prodaje? Za odluku o načinu prodaje? Za odluku o kupcu? Vjerojatno za sve navedeno.
Ipak, teško je Zakon o privatizaciji Ine protumačiti na način da Vladi treba prethodna suglasnost Sabora o tome hoće li neku kompaniju uključiti u natjecanje za dionice Ine. 

Ako neslužbeni izvori bliski OMV-u prenose točnu verziju pitanja postavljenog Vladi, onda ne bi trebala postojati ni jedna zapreka da mu Vlada odgovori. Ali Vladi to nije lako zbog Mola i objektivno je teško zamjeriti vladajućima što pomalo štite interese svojega strateškog partnera u Ini, sve dok se drže zakona i fer tržišnog ponašanja.
Zakon o privatizaciji Ine pak ne obvezuje Vladu (Sabor) da `preostali dio dionica Ine` proda strateškom ulagatelju (Mol) ili se baš s njime zamijeni za dionice. Postoji li još kakav sporazum Mola i Vlade koji bi Vladu na to obvezivao? Takvo nešto Vlada još nije iskomunicirala, ali moguće je da postoji.

Najbolji način da se Vlada izvuče iz odgovora OMV-u je dopisivanje koje je pokrenula Hanfa. Regulator želi znati što je OMV pisao Josipu Glavašu (Erste Invest) koji upravlja braniteljskim fondom i što je OMV pisao Vladi. OMV se prema objavama u medijima interesira za paket od 26 posto dionica Ine, a kupi li takav udjel doći će u obvezu davanja javne ponude za preuzimanje. Hanfa od OMV-a traži i službenu potvrdu njegovih interesa. Iz neslužbenih izvora bliskih OMV-u, pak, doznajemo da austrijska komanija možda uopće ne nađe interesa da odgovori Hanfi na taj upit. OMV naime, prvo želi od hrvatske Vlade čuti da je voljna i spremna uključiti OMV u natjecanje za državne dionice Ine.

Dobije li takav odgovor, vjerojatno će biti spreman dati i ponudu za državni paket pa i javnu ponudu za preuzimanje i odgovoriti Hanfi na sva pitanja. Vlada bi, pak, htjela kroz OMV-ovo očitovanje Hanfi biti sigurna da OMV-ovo pismo koje je primio Polančec zapravo može smatrati ponudom za kupnju Ininih dionica. Ako OMV ne nađe interesa da odgovori Hanfi ili joj napiše nešto u stilu toga da na Hanfino pitanje može odgovoriti tek nakon što hrvatska Vlada odgovori na njegovo pitanje, Ina će se stvarno naći u pat poziciji, a promatrači će se pitati hoće li prije doći kokoš ili jaje. Zastoj u komunikaciji, ostvari li se, mogao bi svima omogućiti kratak predah prije vruće jeseni, u kojoj će se privatizirati Ina. Ili možda neće? Vlada, naime, ni o čemu nije donijela odluku niti zatražila suglasnost Sabora. I dok dopisivanje s neizvjesnim rezultatom traje, špekulanti djeluju, Ininu dionicu očekuje novi dan, a novinare nove neslužbene informacije i rasprave `što bi bilo kad bi bilo`.  (Dragana Radusinović)