Država osiguravateljima ne oprašta ni lipe starog duga

Društva koja nisu platila prihode za financiranje obveznoga zdravstvenog osiguranja u visini od 10 posto naplaćene funkcionalne premije obveznog autoosiguranja, prema svemu sudeći, neće proći nekažnjeno.

piše Tatjana Brebrić
[email protected]

Tajming gotovo da nije mogao biti gori: upravo u godini krize osiguravatelji su opterećeni velikim nametom na u Hrvatskoj najzastupljeniju vrstu osiguranja - obvezno autoosiguranje. Visok postotak, čak 10 posto naplaćene premije, nikomu nije dobro sjeo. Dijelom zbog pritiska osiguravatelja, a dijelom, vjerojatno, i zbog primijećene pogreške, sredinom godine ipak se izmijenio sporni zakon. Pritom je, možda, Ministarstvo zdravstva imalo veći problem od previsoko postavljenog postotka. Naime, dogodio se za njih još ozbiljniji propust jer u prvoj verziji Zakona nisu definirani rokovi u kojima osiguravatelji trebaju uplatiti postotak, a ni predviđene kazne za one koji ne izvrše svoje nove obaveze.  Zakonodavac je zato u drugom pokušaju problemu pristupio mudrije: osiguravajuća društva postala su od 30. srpnja obvezna uplatiti sedam posto ukupnog iznosa naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti do 10. dana u mjesecu za protekli mjesec. Osiguravateljima se tako smanjio namet, ali su osim toga utvrđene kazne od pola milijuna do milijun kuna za društva koja tu obvezu ne izvrše u propisanom roku, kao i od 30 do 50 tisuća kuna za dogovornu osobu. Problem neplatiša od tada je riješen, ali, naravno, s obzirom na to da se zakon ne može primjenjivati retrogradno, ostao je problem onih koji svoje obveze do tada nisu izvršavali.

Porezna tajna
Kako doznajemo, ta društva neće proći nekažnjeno, i Financijska policija nadzire one koji nisu platili prihode za financiranje obveznoga zdravstvenog osiguranja u visini od 10 posto naplaćene funkcionalne premije obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. - Financijska policija, sukladno odredbama Zakona o Financijskoj policiji, Općeg poreznog zakona i posebnih zakona kojima su propisane pojedine vrste proračunskih prihoda izvršila je financijski nadzor u sedam društava za osiguranje - kažu u Ministarstvu financija. Iako se brojka možda ne čini velikom, sedam društava gotovo je trećina cijelog tržišta, pa se nikako ne može odbaciti kao beznačajna. Ipak, kakvi su rezultati provođenja nadzora, ne može se doznati jer je prema odredbama Općeg poreznog zakona porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku, kao i sve druge podatke o poreznom postupku kojim raspolaže. Iz navedenog je, međutim, jasno da je Financijska policija provela nadzor i da su na potezu područni uredi i ispostave područnih ureda Porezne uprave. Naime, oni obavljaju upravne i druge stručne poslove koji se odnose na provođenje naplate i ovrhe radi naplate poreza i doprinosa za obvezna osiguranja.Dakle, država će se naplatiti, na ovaj ili onaj način. Koji to osiguravatelji ništa ne duguju HZZO-u, u Zavodu nisu otkrili.
- Nadzor nad osiguravateljima koji nisu izvršili cjelovito svoju zakonsku obvezu provodi Financijska policija. Budući da HZZO nije ovlašten upuštati se u djelokrug rada drugog državnog tijela, ne možemo vam, nažalost, dati detaljne informacije - objašnjava glasnogovornica Zavoda Sanja Baković.
Ipak, osiguravateljima je u cijeloj priči važnije što je namet smanjen, ali na još neprihvatljivih sedam posto. Struka i dalje misli da bi trebao biti znatno niži.
- Hrvatski ured za osiguranje prezentirao je Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi sve argumente i podatke koji upućuju na to da je riječ o troškovima koji bi trebali biti na razini do tri posto. O njima se upravo razgovara - objašnjava predsjednik Hrvatskog ureda za osiguranje Hrvoje Pauković. Uz podneseni prijedlog za ocjenu ustavnosti RH određenih odredaba Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju Ured razgovara i s HZZO-om, a u kontaktu je i s Hanfom da bi pronašli odgovarajuće rješenje.

Logičan izlaz
Neupućenima u problematiku to se može činiti klasičnom kapitalističkom borbom za što više profita u kojoj osiguravatelji žele što bolje proći, ali brojke su uistinu na njihovoj strani.Naime, proračuni aktuara iz 2008. govorili su da tadašnja razina premija osiguranja od automobilske odgovornosti nije pokrivala izdatke za štete. Prema njima, odnos je bio 107 posto, odnosno rashodi su bili sedam posto veći od premijskih prihoda. O tome kako se od tada kreću premijski prihodi ne treba mnogo govoriti. Prošla godina bila je krizna, a ni početak ove nije mnogo bolji jer tržište još bilježi pad. Plaćanje visokog nameta u takvoj situaciji osiguravateljima još teže pada.Rješenje je, naravno, da osiguravatelji plaćaju samo ono što potroše. Međutim, takva je situacija vladala prije donošenja spornog zakona i nije zadovoljavala drugu stranu. Naime, osiguravatelji su plaćali na temelju zahtjeva HZZO-a, pa tako vrlo često i na temelju tužbi koje je HZZO podnosio protiv njih, što je prema nekim tumačenjima bio razlog donošenja zakona koji je propisao 10 posto nameta. 
Zbog toga se jedinim logičnim rješenjem čini namet od realnih dva do tri posto. Tako će se zadovoljiti i HZZO, ali i osiguravateljska industrija, koja teško da može očekivati da Ustavni sud bude brži nego ikad i zakon odbaci kao neustavan. Naravno, jedan od logičnih izlaza bio bi i da veća davanja osiguratelji prebace na osiguranike povećanjem cijene autoosiguranja. Ipak, u tome ih je spriječila država, koja je kao većinska vlasnica Croatia osiguranja, koje drži trećinu tržišta osiguranja od autoodgovornosti, odlučila da neće dizati cijene. Tako je drugim osiguravateljima oduzela tu mogućnost, pa im sada preostaje samo daljnja borba za smanjenje nameta. Utjeha im je da su se u takvoj borbi već prilično izvještili.