Državne tvrtke moraju biti pokretači razvoja, a ne legla korupcije

Formalno prilagođavanje zakonskog i regulatornog okvira pravnoj stečevini EU neće samo po sebi dinamizirati direktna inozemna i domaća ulaganja.

Treba nastaviti provoditi tržišno orijentirane reforme kojima će se ulagačka atraktivnost hrvatskog tržišta izjednačiti s drugim zemljama Srednje Europe.

piše Damir Novotny
managing-partner T&MC Groupa
[email protected]

Hrvatski javni sektor opterećuju brojni strukturni problemi koji postaju jedna od najvažnijih zapreka gospodarskom oporavku i rastu. Velike neravnoteže u sustavu mirovinske zaštite i kronična neučinkovitost državne uprave, zastario fiskalni sektor, gotovo nepostojanje industrijske i fiskalne politike te korupcija i politički klijentelizam samo su vrh ledene sante.Poduzeća u državnom vlasništvu ne samo da nisu važni pokretači ekonomskog rasta i zapošljavanja, kao što je to uobičajeno u razvijenim zemljama EU, nego su se pretvorila u poligon za političku manipulaciju i stvaranje gubitaka. Osim nekoliko iznimaka javne investicije u prometnu infrastrukturu nisu se financirale privatnim ili javno-privatnim ulaganjima, što je rezultiralo snažnim rastom javnog i vanjskog duga.

Prekomjerna javna ulaganja Izostao je uobičajen dugoročni multiplikacijski učinak na gospodarski rast. Upravo suprotno, prekomjerna ulaganja javnog sektora postala su ozbiljna zapreka ekonomskom rastu u idućim desetljećima. Na valu fiskalne ekspanzije u proteklom desetljeću osnovana su poduzeća koja ovise isključivo o državnim narudžbama (i subvencijama) i nisu konkurentna na međunarodnom tržištu. Vladina politika u agrarnom sektoru vodila je prema usitnjavanju posjeda i povećavanju transfera iz središnjeg proračuna prema malim kućanstvima koja nisu osobito motivirana za unapređivanje poljoprivredne proizvodnje.

Proteklo desetljeće država je intenzivno investirala i jačala svoju socijalnu ulogu. Snažniji je val privatnih investicija, nažalost, izostao, a broj radnih mjesta u poslovnom sektoru kontinuirano je padao. Hrvatsko gospodarstvo danas je suočeno s predimenzioniranim fiskalnim sektorom, niskom razinom zaposlenosti i lošim stanjem u sektoru poduzeća, koje u pravilu nema ni vizije ni kapitala, a ne raspolaže ni dovoljnim kompetencijama za nužnu internacionalizaciju poslovanja.
U sličnoj situaciji bila je Slovačka prije ulaska u EU. Nova slovačka Vlada u kratkom je roku pokrenula direktna strana ulaganja u industrijskom sektoru koja su otvorila više od stotinu tisuća novih radnih mjesta. Regulatorni okviri i sustav funkcioniranja nacionalne ekonomije bili su prilagođeni najboljoj europskoj praksi, a Vlada je fiskalnim poticajima snažno poticala ulaganja međunarodnih industrijskih korporacija.

Korupcija srezala Hitrorez Hrvatski sustav funkcioniranja i regulatorni okvir sve su samo ne poticajni za međunarodne ulagače. U velikom dijelu riječ je o naslijeđu iz predtranzicijskog vremena, ali i kao da je cilj novih zakonskih rješenja bilo potpuno zatvaranje domaćega gospodarstva i pretvaranje u samodovoljnu ekonomiju. Bučno najavljivani pokušaji provođenja zakonske giljotine (Hitrorez!) i pojednostavnjivanja zakonodavnog okvira neslavno su se utopili u dnevnopolitičkim rašomonima i korupcijskim aferama. Većina je starih i tržišnoj ekonomiji potpuno neprimjerenih rješenja u sustavu funkcioniranja zadržana. Velik broj zakona kojima se uređuju okviri funkcioniranja nacionalne ekonomije prilagođen je pravnoj stečevini EU. Formalno prilagođavanje zakonskog i regulatornog okvira neće, međutim, samo po sebi dinamizirati direktna inozemna i domaća ulaganja.

Hrvatski ekonomski sustav kompliciran je, zastario, opterećen socijalnim egalitarizmom te je u svojoj biti nepovoljno okruženje za razvoj poslovnog sektora. Vladina politika u proteklih je petnaest godina stvarala vrlo kompleksne gospodarske i socijalne strukture koje nisu prijateljski raspoložene prema investitorima. Općenito antiinvesticijsko raspoloženje uvelike je posljedica negativnoga tranzicijskog iskustva. Vladina politika godinama je poticala ukidanje radnih mjesta, a ne otvaranje, odnosno prihvaćala se  praksa špekulativnoga (katkad kockarskoga) poduzetničkog ponašanja. Njezinom politikom danas se mora poticati poduzetnička aktivnost koja će otvarati radna mjesta i pružati novu perspektivu za mnogo radno neaktivnih građana. Unatoč nakupljenoj tranzicijskoj frustraciji pred aktualnom je ili nekom budućom vladom povijesna zadaća: temeljito reformiranje javnog sektora i nastavak provođenja tržišno orijentiranih reformi kojima će se ulagačka atraktivnost hrvatskog tržišta izjednačiti s drugim zemljama Srednje Europe.