Dugogodišnja strateška lutanja dolaze na naplatu

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Izgledno je da će propasti i posljednja prilika da se Vlada, trgovci i preostali domaći prehrambeni igrači dogovore o zajedničkoj strategiji

Nije posebno originalno početi kolumnu poslovicom, ali nakon svih predstava koje su uslijedile nakon što je objavljeno da je Luka Rajić u velikoj tajnosti prodao mliječnu industriju Dukat francuskom Lactalisu, sve se svodi na skoro zaboravljenu poslovicu: Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvjerka pokaže svoj trag. Na tom 'brijegu' mnogi su u proteklih tjedan dana ostavili svoj trag, a kad se pogleda zbirna slika u kojem smjeru ide koji 'trag', zaključak je da samo rijetki akteri znaju kamo i zašto idu. Većina ih, posebno kad je riječ o političarima, dezorijentirano luta.

Luka Rajić je jedan od izuzetaka. On je prestao lutati. Lutao je od 2000. godine, kad je počeo kupovati pa prodavati razne tvornice iz prehrambene branše. Teško je ne sumnjati u svaku riječ koju danas izgovara kad je u pola godine triput uvjeravao autora ove kolumne da neće prodati svoju mliječnu diviziju, a onda se pokaže da mu je to odavno bio jedini cilj. Kao privatni poduzetnik ima pravo prodati tvrtku kome i za koliko hoće, ali od Rajića se nije očekivalo da tako brzo pobjegne od teškoća. I zato je razočarao. Možda su ga trgovci zaista mučili svojim maržama, ali bi bilo zanimljivo vidjeti koliko je proteklih godina izvukao dobiti iz svojih tvrtki. Da ih je reinvestirao i da se malo više zadužio, mogao je agresivnije ući u regiju. Zanimljive su i Rajićeve tvrdnje kako je osigurao da Lactalis bude milostiv prema kooperantima. Baš me zanima kakvu je ugovornu kaznu francuska tvrtka preuzela u slučaju da ne ispuni obećanja? Hoće li morati platiti još koju stotinu milijuna kuna ili će morati vratiti Dukat? Teško.

Ivo Sanader, a i cijela njegova vlada još su jednom pokazali da nemaju razrađene stavove prema najvažnijim ekonomskim pitanjima zemlje. Vlada je prihvatila Strateški okvir za razvoj, ali unutar njega nema ključnog sadržaja. Na slučaju Dukata jasno je samo to da Sanadera zabrinjava uznemirenost Dukatovih kooperanata uoči izbora. Najnovije premijerove izjave, poput: 'Podupirem svaki ulazak stranih poduzetnika...' i tvrdnja 'Vlada i stranka kojoj sam na čelu jednako podupiru i domaće i strane poduzetnike...' signal su preostalim hrvatskim poduzetnicima da im je najbolje krenuti Rajićevim putem. To je bila posljednja prilika da se Vlada, trgovci (prije svega Todorić) i preostali domaći prehrambeni igrači dogovore o zajedničkoj strategiji. Nakon najnovijih Sanaderovih izjava, pa i prijedloga predsjednika HUP-a Emila Tedeschija da se stane na loptu, jasno je da se ništa neće dogoditi i da će hrvatska prehrambena industrija za nekoliko godina završiti u rukama stranaca. Sve je tu legitimno, ali onda ne treba liti suze kad se pokaže da od velikih obećanja stranaca koji dolaze neće biti mnogo toga ostvareno. Biti kolonija jest jedan od mogućih izbora, ali neka bude dopušteno da se neki s time ne slažu.

Damir Polančec slučajno se našao u Parizu u vrijeme kad je pukla priča o Lactalisovoj kupnji Dukata. Ali da je bio i u kući do Lactalisova sjedišta, nije si smio dopustiti da on priđe kupcu. Netko tko polutajno stiže u Hrvatsku, mora pokazati poštovanje zemlji u kojoj počinje poslovati. Lactalisovci su trebali doći Polančecu, a ne da potpredsjednik Vlade trči njima 'na noge'. Stipe Mesić se neobično snažno angažirao na strani Luke Rajića. Zlobnici bi rekli da je to jasno kad je kupac Dukata tvrtka iz Francuske, ali i ozbiljna analiza pokazala bi Predsjednikovu neodmjerenost. Javnosti je prenio Rajićevu poruku da je spreman u Hrvatskoj uložiti sve što je zaradio na prodaji Dukata i da mu Vlada samo kaže u što treba uložiti!? Zar Mesić vjeruje da bi Rajić uložio svoje dvije milijarde kuna u npr. kupnju nekog brodogradilišta kad bi mu to bilo predloženo?

Ivica Todorić je na jaku Rajićevu kartu odgovorio istom mjerom - izbacivanjem Dukatovih proizvoda s polica. Držim da nije bio u krivu. No, većinski vlasnik Agrokora sada ima veliku odgovornost za cjelokupnu prehrambenu industriju u Hrvatskoj i vjerojatno će morati ozbiljnije krenuti u savez s preostalim proizvođačima. Nastavi li se ovako, uskoro će imati samo strance kao vlasnike domaćih brendova koje mora imati u svom Konzumu.