Đuro Đaković ulazi u građevinu i energetiku

U graditeljstvu su uvijek važne lokacija i namjena objekta. Dosad se to uglavnom iscrpljivalo u gradnji stanova za tržište, ali postoje i druge građevine - to nisu ni stanovi ni industrijski objekti

Razgovarala: Matilda Bačelić
[email protected]
Foto: Dražen Lapić

Za Zdravka Stipetića, predsjednika Uprave Đuro Đaković Holdinga, mnogi će reći da se rodio pod sretnom zvijezdom. Naime, za njegova je mandata posrnuli slavonskobrodski metalurški div nakon duljeg razdoblja počeo pozitivno poslovati i doživio je optimistične trendove razvoja kombinacijom mnogih, većinom vanjskih, utjecaja. Uz to dionica je od vrlo neatraktivne robe, kojom se prije dvije godine trgovalo po 20 kuna, postala burzovni epicentar. O velikim strateškim promjenama i novim planovima za Đuro Đaković Holding razgovarali smo s prvim čovjekom Uprave.

• S kakvim će rezultatima Đuro Đaković završiti ovu poslovnu godinu i kada će se vidjeti utjecaj nedavno zaključenog posla s finskom Patriom?
- Rezultat će biti u okviru planiranih i očekivanih pokazatelja, dakle 12-ak milijuna kuna dobiti. Od priče o borbenom oklopnom vozilu trenutačno imamo samo trošak, a do ostvarenja prihoda proći će još mnogo vremena.

• Kolike su profitne marže na tim poslovima?
- U vojnoj proizvodnji uvijek se ostvaruju veće marže, ali veći su i zahtjevi proizvodnje. Riječ je o nekoliko puta većoj marži u odnosu na ono što danas radimo.

• Je li to dugoročna perspektiva za Đuru Đakovića?
- Đuro Đaković je danas prevelika grupacija da bi se moglo govoriti da je to jedini smjer u kojem će se razvijati. Nositelj te priče su Đuro Đaković Specijalna vozila; taj će posao, vredniji od milijardu kuna, i to bez održavanja vozila, znatno utjecati na njihovo poslovanje. Kroz nove tehnologije, razvoj i kontakte sa svijetom pozitivno će utjecati i na cijeli Holding. No i Specijalna vozila morat će provoditi i civilne programe pa će dvije trećine kapaciteta i dalje biti angažirano u proizvodnji tračničkoga programa.

• Imate li i dalje planova za indirektni 'offset'?
- U ovom trenutku nismo toliko angažirani na indirektnom 'offsetu', ali ga ne odbacujemo.

• Je li i dalje moguća suradnja s General Dynamicsom s obzirom na to da je bilo najava da je ta tvrtka zainteresirana bez obzira na to tko pobijedi na natječaju?
- Čini mi se da u ovom trenutku to nije aktualno, ali nikad se ne zna.

• Hoće li Đuro Đaković uistinu postati regionalni centar za borbena oklopna vozila i ima li konkurenciju u regiji?
- Vjerujemo da ćemo biti Patrijin najbolji partner u vojnoj industriji na ovim prostorima. Možemo očekivati da na ovom području neće moći naći sličnog partnera u organizacijskom, tehnološkom i kadrovskom smislu.

• Kamo danas najviše izvozite, koja su vam ciljana tržišta?
- Sve tvrtke u Holdingu znatan dio prihoda ostvaruju na stranim tržištima. Čak 45 posto prihoda dolazi od izvoza, s trendom rasta. Ponajprije nas zanima Europa. Ostala nekadašnja tržišta (Rusija i arapske zemlje) u ovom su nam trenutku manje zanimljiva.

• Koliko ste konkurentni u odnosu na globalne igrače?
- Konkurentni smo. Bježimo od proizvoda niske cijene k onima više dodane vrijednosti. Želimo raditi proizvode od tri do 10 eura po kilogramu kod nekih teških konstrukcija za potrebe cementne industrije i petrokemije i ne ići ispod toga. U ovom trenutku još imamo relativno staru tehnologiju. Dosad smo investirali 30-ak milijuna kuna na godinu, što ćemo sada povećavati.

• Čemu Đuro Đaković zahvaljuje sadašnji pozitivan trend: spletu okolnosti, konjunkturi ili...?
- Nemate li konjunkturu na tržištu, možete biti Einstein, ali teško ćete ostvariti veći rast. U našim branšama - prijevozu, energetici, komponentama vezanim uz građevinu, petrokemiji - danas postoji velika potražnja. Dobar val nužan je preduvjet za dobru vožnju, ali potreban je i dobar znalac da sve to iskoristi, u suprotnom se može dogoditi da ga val poklopi. Dakle, da biste iskoristili dobar, val morate biti i dobar daskaš... Mi imamo pravo vjerovati da smo bar solidan daskaš.

• Smatra se da se Đaković ne bi izvukao bez prodaje Tvornice kombajna u Županji Talijanima?
- To je bilo ključno. Bez prodaje te tvornice i čišćenja bilance ni Jack Welch ne bi mogao ništa. Tek kad se to riješilo, riješili smo se i olovnih nogu u obliku 120 milijuna kuna obveza.

• Današnja razina zaduženosti nije velika. Kako planirate financirati daljnji razvoj?
- Dio kreditima, a dio vlastitim novcem. O drugim oblicima financiranja na tržištu kapitala zasad ne razmišljamo iako su nove emisije dionica moguće u budućnosti.

• Kad je riječ o tračničkom programu, posao s isporukom vagona HŽ-u je završen. Što ćete dalje raditi?
- Posao od 300 vagona za HŽ tretiramo kao dobrodošlu potporu Đuri Đakoviću koja je u tom trenutku značila opstanak tvrtke, ali ne zadovoljavamo se samo time. Imamo desetogodišnje iskustvo u proizvodnji vagona, a danas i u europskim okvirima postajemo prepoznatljiv partner. Prijevoz robe se sve više komercijalizira, pojavljuju se leasing kuće koje u portfelju imaju desetke tisuća vagona i vrlo intenzivno povećavaju njihov broj. Sve što danas možete proizvesti, može se bez problema prodati. U takvoj situaciji problem postaje kako nabaviti pojedine potrebne dijelove koje nemamo - to je postao ograničavajući činitelj rasta. Zato ćemo vrlo brzo morati napraviti nešto da bismo sve bitno za jamstvo proizvodnje imali pod svojim krovom.

• Koliko planirate povećati proizvodnju?
- HŽ može podnijeti 200-tinjak novih vagona na godinu, ali mi planiramo udvostručiti proizvodnju na barem 500 vagona. Proizvodimo i 300 vagona za prijevoz limova u kolutovima za jednu leasing kuću, a vrijednost tog ugovora približava se vrijednosti posla s HŽ-om.

• Najavili ste da investicijski ciklusi Ine i HEP-a neće proći bez vas. Što očekujete od tih poslova?
- Kao montažeri smo u Hrvatskoj najjači pa je logično da radimo sve što Ina danas radi u rafinerijama u Sisku i Rijeci. To će biti kolač od nekoliko desetaka milijuna eura u kojem ćemo sudjelovati. HEP-ove nove investicije prema istoj logici ne mogu proći bez nas. Iako nećemo dopustiti da nam prilike na domaćem tržištu izmaknu, usredotočit ćemo se na kupce koji imaju potencijal postati stalnima i trajnima kao što su, primjerice, Inini i HEP-ovi globalni isporučitelji.

• Koji su, osim toga, glavni elementi buduće razvojne strategije Đure Đakovića?
- Na razini pojedinih tvrtki rast ćemo daljnjim razvojem tih programa, a na razini Holdinga otvarat će se i neke druge prilike koje nisu uvijek i jedino vezane uz metal.

• Koje su to prilike?
- Jedna od njih su obnovljivi izvori energije, ali i investicije u graditeljstvu.

• U kojem segmentu graditeljstva i hoće li Đuro Đaković biti samo ulagač ili i izvođač?
- Riječ je o visokogradnji, a bit ćemo ulagač iako imamo iskustva i u građenju. Kao izvođač već smo tri godine zastupljeni u visokogradnji, ali, nažalost, ne kao ulagač.

• Ne mislite da je konkurencija prilično jaka?
- Profit je još velik, a procjenjujem da će u Hrvatskoj to još dulje biti tako. U graditeljstvu su uvijek važne lokacija i namjena objekta. Dosad se to uglavnom iscrpljivalo u gradnji stanova za tržište, ali ima i drugih objekata koji kod nas još nisu toliko istaknuti, a sigurno će biti.

• O kakvim je objektima riječ?
- Zasad to ne možemo otkriti. No nije riječ ni o stanovima ni o industrijskim objektima.

• Kad je riječ o obnovljivim izvorima energije, Đuro Đaković se spominjao u kontekstu vjetroelektrana zajedno s Končarom i proizvodnje energije od krute biomase?
- U ovom nam trenutku proizvodnja stupova za vjetroelektrane nije prioritet.

• Koliko su konkretni planovi za iskorištavanje biomase?
- Biomasa je među novim tržišnim prilikama. U ovom je slučaju riječ o kotlovima na krutu biomasu, inovaciji u koju su uključeni i bivši radnici Đure Đakovića, koju ćemo zajednički ponuditi tržištu. Zasad smo potpisali ugovor s tvrtkom Mijo Veneers. U sljedećoj fazi bavili bismo se proizvodnjom i prodajom energije.

• U kojoj su fazi pregovori za veliki posao modernizacije tenkova za Kuvajt?
- Dali smo ponudu, ali odluku još čekamo...

• U čemu se sastoji vaša suradnja s Gredeljom?
- Uključeni smo u realizaciju njegova ugovora s američkom tvrtkom o modernizaciji lokomotiva. Dali smo i ponudu za gradnju hale potrebne Gredelju radi preseljenja. U tom nam poslu konkuriraju Tehnika i Dalekovod, ali to je šansa za iskorak u dugoročnom partnerstvu Đure Đakovića i Gredelja. Nadam se da će Gredelj to prepoznati.

• Najjača je tvrtka u Holdingu Montaža, a zatim Specijalna vozila. Što su vam najslabije karike?
- U ovom trenutku najviše problema imamo s Inženjeringom, koji je ušao u začarani krug s realizacijom ugovora s Inom o proizvodnji i montaži kuglastih spremnika. Odabirom materijala koji je odstupao od projekta pokrenuta je lavina odgoda realizacije, što je prouzročilo gubitke. Prije mjesec dana napokon smo od inspektora za tlačne posude uspjeli dobiti potvrdu da naša posuda zadovoljava sve standarde.

• Nedavno ste izjavili da se osmišljava strategija za to koje će se tvrtke u Holdingu privatizirati, a koje neće. U kojoj je to fazi?
- Termin 'privatizacija' trebalo izbjegavati kod Đure Đakovića zato što on više ne odgovara stvarnosti. Taj termin znači da država nešto prodaje. Država je, odnosno HFP, u Đuri Đakoviću imala 30-ak posto, a nakon što je odobrila prodaju dionica po povlaštenim uvjetima bivšim radnicima-braniteljima, taj postotak svaki dan pada. Zasad imamo informaciju da je već 475 branitelja dobilo ugovore o prijenosu dionica, a najavljeno je još otprilike 220 ugovora. Prema podacima Udruge branitelja ukupno je predano otprilike tisuću zahtjeva. U ovom se trenutku u vlasničkoj strukturi Holdinga portfelj privatnih pravnih i fizičkih osoba bliži 50 posto.

• Očekujete da će država pasti ispod 50 posto?
- Statistički gledano, lako se može dogoditi da će država završiti s manjinskim udjelom. To što će i dalje imati dominantnu ulogu, druga je stvar. Kad se govori o tvrtkama u Holdingu, na njih se ne može primjenivati termin 'privatizacija' jer njihov vlasnik nije država.

• Strahujete li još od povećane prodaje dionica u rukama branitelja?
- Likvidnost je dosta velika, što upućuje na to da dio branitelja prodaje dionice, ali vjerujem da ih svi oni koji nisu morali, nisu prodali. S druge strane, dionice nalaze kupce po solidnim cijenama. Ta dva podatka upućuju na to da ulagači vjeruju u dionicu Đure Đakovića. Zasad kupuju fondovi, ali i strane fizičke osobe, a sve to utječe na Upravu, koja se sada mora brinuti o interesu brojnih dioničara i pomiriti sve interese.

• Kad se može očekivati dividenda?
- Ne znam kakvo će biti stajalište Skupštine, ali smatram da je dioničarima mudrije poduprijeti ideju da se ta dobit još intezivno reinvestira.

• Znači li novonastala situacija da se odustalo od prodaje manjinskih udjela u tri do četiri tvrtke u Holdingu kao što je prije napravljeno u Montaži?
- Nije se odustalo, ali najprije je dio sindikata na neko vrijeme zaustavio tu priču jer je tada bilo aktualno donošenje novog Zakona o radničkom dioničarstvu. Kad je riječ o nama, nema razloga da se u pojedinim manjim tvrtkama koje nemaju dominantnog kupca i na tržištu se snalaze kako znaju i umiju manjiski paketi ponude onima čiji bi ulazak značio veću stabilnost. U tom smislu radnici i menadžment jesu strateški partner.

• Što mislite o tome s obzirom na to da ste i na čelu Uprave Elektromonta, jedne od članica Holdinga?
- S tom bismo pričom više vezali menadžment, koji je u nekim tvrtkama dugogodišnji, a s druge strane i radnike. To bi bilo važno za motivaciju radnika i način da njihov pritisak uz pomoć kolektivnih ugovora i plaće, kao najskupljeg oblika nagrađivanja radnika, prebacimo na drugo područje.