Dva ključa čuvaju poslovne i korisničke tajne

Privatni je ‘ključ’ u posjedu osobe koja želi zaštiti informacije, a javni ključ šalje se svima koji bi trebali informaciju i pročitati

Danas mnoge aplikacije omogućavaju jednostavnu enkripciju sadržaja e-maila, a PGP se smatra jednim od najboljih s obzirom na to da je riječ o svojevrsnoj sigurnosnoj nadgradnji sustava e-pošte

Piše: Jelena Gotovac
[email protected]

Prije godinu dana donesena je odluka kojom se domaće banke obvezuju da će do kraja tekuće godine instalirati program za zaštitu podataka u kartičnome, elektronskome i dijelu internog poslovanja. No, tek prije mjesec dana Hrvatska udruga banaka prva je krenula u realizaciju i za dio transfera poslovnih podataka koristi PGP (Pretty Good Privacy) softver za zaštitu podataka, a za njom su softverski proizvod zaštite u sustav poslovanja implementirale OTB i Hrvatska poštanska banka.

Učiniti povjerljive ili samo službene podatke nečitkima i nedostupnima svima izuzev osobe kojoj ih šaljemo, postupak je koji se naziva enkripcijom podataka (grč. krypto - skrivam), a u svijetu je pravilo i praksa već dvadeset godina, kako u poslovnoj, tako i privatnoj komunikaciji.
No, informatizacija poslovanja unijela je niz promjena i na domaće poslovanje, pa se s kriptiranjem informacija najprije počelo u bankarstvu. Naime, informacije koje se u modernom poslovanju često šalju elektronskom poštom na putu od pošiljatelja do primatelja prolaze kroz barem desetak mrežnih čvorova, a na svakom od njih poruka je u opasnosti da je netko pročita ili čak promijeni njezin sadržaj.

E-mail je pismo bez omotnice

Danas je posve prirodno napisati dopis u Wordu i poslati ga e-mailom poslovnom partneru. Ili, iskopirati datoteke koje sadrže buduće poslovne planove ili povjerljive informacije o klijentima na prijenosno računalo i otići na poslovni put. Pretpostavimo da smo dopis otisnuli na papir i poslali ga poštom. Stavili bismo ga u omotnicu, napisali adresu primatelja i očekivali da sustav koji transportira naš dopis dostavi pošiljku osobi kojoj je namijenjena.

Vjerojatno bismo na dopis stavili vlastiti potpis i pečat tvrtke kako bi primatelju jasno obznanili da smo baš mi uputili sadržaj omotnice. Slanje word dokumenta u privitku e-mail poruke, dakle, isto je kao i slanje dopisa primatelju, ali bez omotnice a time i bez barem neke zaštite. Mislite li da bi svi ljudi koji dobiju otvoreno pismo odoljeli znatiželji? Ostavljanje prijenosnog računala u čekaonici aerodromske zgrade bez nadzora istovjetno je ostavljenom registratoru s povjerljivim dokumentima u prostoriji punoj znatiželjnih ljudi. Današnja informatička tehnologija, stoga, pruža više načina za učinkovitu i efikasnu zaštitu povjerljivih podataka, a sva rješenja u načelu koriste neku od metoda šifriranja podataka.

Sporo oko PGP softvera

Uvođenje računala i njihove procesne snage u proces enkripcije otvorilo je dodatne mogućnosti i pojednostavnilo cijeli postupak. Danas na svakom računalu možemo instalirati softver kojim se može enkriptirati bilo koja informacija, takvu je poslati poslovnom partneru u zaštićenu obliku i na a on je naposljetku dekriptira u prvobitni oblik. Najčešće primjenjivani i najrašireniji sustav na kojem se temelje moderni sustavi enkripcije temelji se na dva ključa: javnome i privatnome. Privatni je ključ u posjedu osobe koja želi zaštiti informacije, a javni se šalje svima koji bi trebali informaciju pročitati. Na taj se način postiže dodatna sigurnost jer ključ s kojim se obavlja enkripcija nikad ne napušta naš informacijski sustav, dok javni ključ možemo slobodno distribuirati bez straha da ćemo narušiti sigurnost sustava.

Za takav sustav distribucije ključeva za enkripciju zaslužan je Philip Zimmermann koji je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća kreirao softver za enkripciju e-mail poruka PGP i učinio ga javno dostupnim putem interneta. Usprkos naporima američke Vlade da zaustavi širenje tog proizvoda u svijet i sudskim sporom koji je trajao nekoliko godina a završio zatvorskom kaznom za Zimmermana, PGP je postao i još je, najčešće korišten softverski paket za enkripciju e-mail poruka. Danas je proširen na zaštitu datoteka na radnim stanicama i serverima u najsloženijim poslovnim okruženjima. Nakon što je Zimmermann osnovao nove komercijalne kompanije, pomoću softvera PGP osigurana je jednostavna zaštita i distribucija ključeva na razini organizacije i iznimno jednostavno korištenje od strane krajnjih korisnika.

Zaštita svih informacija na hard disku

Osim PGP-a postoje i mnogi drugi enkripcijski sustavi koji uspješno rješavaju istu problematiku, a primjera radi, često sigurnosno prozivani Microsoft ima implementiran sustav enkripcije visoke kvalitete u svim svojim proizvodima s podržanom distribucijom enkripcijskih ključeva na infrastrukturnoj razini.

- Elektronska pošta nije siguran način komunikacije, pa stoga u porukama e-pošte nikako ne bismo trebali slati povjerljive informacije, poput brojeva bankovnih računa i kreditnih kartica ili korisničkih oznaka i zaporki. Danas u svijetu mnoge aplikacije omogućavaju jednostavnu enkripciju sadržaja e-maila. Jedan od njih je i PGP koji spada u sam vrh takvih aplikacija. On je svojevrsna sigurnosna na-dogradnja sustava elektroničke pošte, koji korisnicima omogućuje da izmjenjuju datoteke ili poruke vodeći računa o povjerljivosti, autentičnosti i praktičnosti objašnjava Antonio Kuzmanić, IT revizor Splitske banke Société générale, naglašava da softver za enkripciju ne omogućava samo zaštitu elek-tronske komunikacije već i enkripciju svih informacija na hard diskovima računala. U HUB-a ističu da je sustav zaštite podataka već primijenjen pri uvođenju internetskog bankarstva, a uskoro će se to učiniti i za ostale prijenose podataka u poslovanju.

U Hrvatskoj se malo investira u zaštitu

Direktorica Ureda za korporativne komunikacije Hrvatske Poštanske Banke Ivana Koludrović potvrđuje važnost enkripcije podataka, pogotovo kod informacija koje se prenose putem javnih komunikacijskih mreža, zatim putem usluge internetskog bankarstva, bankomatskog prometa, kartičnog poslovanja i domaćeg platnog prometa.

- U HPB-u metode enkripcije koriste se i za određeni dio povjerljivih podataka koji se distribuiraju internim kanalima komuniciranja kaže Ivana Koludrović.
S obzirom na to da primjena enkripcije u hrvatskim poslovnim uvjetima još nije na razini primjene ostalih metoda zaštite u informatičkoj praksi, a da menadžment tvrtki još ne vidi dovoljnu poslovnu korist u zaštiti vlastitih informacija, tako su i investicije u tom segmentu još relativno male.

Zakon o digitalnom potpisu i regulativa koju moraju poštovati domaće banke zasad je jedini pokretač događanja u tom segmentu. No izloženost informacija vanjskim napadima, kažu bankari, i suočavanje s neželjenim posljedicama koje je donijela informatizacija, primorat će i ostatak domaće poslovne scene da osvijesti važnost zaštite podataka i u skladu s time i oprez pri upravljanju i slanju informacija.