Edisonova žarulja odlazi u povijest

Najmoderniji nogometni stadion Allianz Arena u Münchenu uveo je osvjetljenje štedljivim rasvjetnim tijelom uključujući i najmodernija i najštedljivija rasvjetna tijela LED

Austrija je prije desetak dana zakonom zabranila korištenje neefikasnih žarulja, a od europskog povjerenika za okoliš zatraženo je da i Europska unija pokrene sličnu zakonsku inicijativu

Piše: Jasmin Krpan

Kad u sumrak uključimo rasvjetu, rijetko se sjetimo da je klasična žarulja sa žarnom niti jedan od najvećih rasipnika električ-ne energije. Gotovo 95 posto električne energije koja dođe do žarulje pretvori se u toplinu, a tek pet posto u svijetlost. Proiz-vodnja žarulja posao je koji je prema magazinu Fortune 'težak' 40 milijardi dolara na godinu. No, s klimatskim promjenama koje su postale stvarnost klasične žarulje, koje za osvjetljavanje iskorištavaju samo 10 posto energije koja do njih stiže, pos-taju prošlost. Proizvođači žarulja sa žarnom niti moraju se okrenuti proizvodnji rasvjetnih tijela koja efikasno troše energiju i popularno se zovu 'štedljive' žarulje. Prošlog tjedna svi su mediji prenijeli vijest da Australija više neće izbor žarulja prepustiti građanima te će zakonski zabraniti korištenje neefikasnih žarulja sa žarnom niti. Australci će moći koristiti obične žarulje do 2010., a nakon toga žarulja sa žarnom niti odlazi u povijest. Njemački ministar zaštite okoliša Sigmar Gabriel od europskog povjerenika za okoliš Stavrosa Dimasa zatražio je da i Europska unija pokrene sličnu zakonsku inicijativu i ukloni s tržišta rasipne žarulje. Njemačka je uz SAD zemlja koja je kad je riječ o korištenju modernih tehnoloških rješenja najdalje otišla. Gotovo svi javni prostori, od ulica do službenih prostora, koriste moderne štedljive žarulje. Tako je najmoderniji nogometni stadion Allianz Arena u Münchenu sav osvijetljen štedlji-vim rasvjetnim tijelima uključujući i najmodernija i najštedljivija rasvjetna tijela LED.

Fluoroscentna rasvjeta u uredima

Iako na prvi pogled žarulje ne predstavljaju velike potrošače, zbog njihova golemog broja rasvjeta je veliki potrošač energije, posebno u većim poslovnim zgradama. U SAD-u jedna petina sve proizvedene električne energije koristi se za rasvjetu. Stoga ne čudi da su u SAD-u cijeli gradovi donijeli planove, koji se već uvelike realiziraju, o prelasku na najnoviju, pametnu i štedljivu, rasvjetu LED. Put od žarulje sa žarnom niti, kakvu danas poznajemo, koju je 1879. izumio Thomas Edison do LED (light emiting diodes) rasvjete na ulicama, ubrzan je saznanjima o klimatskim promjenama uzrokovanim industrijskim razvojem. Zanimljivo je da je i hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, nakon što je gledao film o katastrofalnom utjecaju industrijske civilizacije na klimu Neugodna istina Ala Gorea, izjavio kako će tražiti da se u predsjedničkim uredima na Pantovčaku ubuduće koriste samo štedljive žarulje. Edisonova žarulja izuzetno je neefikasno rasvjetno tijelo i ne bi bilo pogrešno nazvati je zapravo grijalicom. Naslijedile su je fluoroscentne cijevi, koje su u komercijalnoj upotrebi od tridesetih godina prošlog stoljeća. Uglavnom se koriste u tvorničkim halama i uredima. One daju istu količinu svjetla kao i žarulje sa žarnom niti, ali pritom koriste dvije trećine manje električne energije.

‘Bijela’ svjetlost umara?

Fluoroscentne svjetiljke, međutim, nikad nisu bile u cijelosti prihvaćene u kućanstvima. Tek prije desetak godina proizvod-nja tih svjetiljki napredovala je toliko da su na tržište došle u smanjenom obliku, veličine klasičnih žarulja, a i boja svjetlosti koju razdaju postala je sličnija boji koju daju žarulje sa žarnom niti. Zanimljivo je da ljudski mozak doživljava svjetlo žarulja sa žarnom niti kao 'bijelo' svjetlo iako je ono u stvarnosti crveno. Fluoroscentne cijevi u pojedinim segmentima razdaju svjetlost koja je bliže pojmu 'bijeloga', ali ljudi naviknuti na svjetlost žarulja sa žarnim nitima doživljavali su je kao svjetlost koje umara. I danas se ljudi koji rade u prostorijama osvijetljenim isključivo fluoroscentnom svjetlošću brže umaraju od onih koji rade uz klasične izvore svjetla. Najnovije fluoroscentne ili štedljive žarulje koje se prodaju i u našim trgovinama imaju na kutiji oznaku boje svjetlosti pa se može kupiti i takva koja daje boju svjetlosti identičnu onoj žarulje sa žarnom niti. Moderne fluoroscentne štedljive žarulje tako su se uselile i u domaćinstva i urede u razvijenom svijetu, a u potpunosti dominiraju u svim drugim prostorima.

Čip za svjetlost

Najnovija LED tehnologija sama po sebi nije tako nova s obzirom da je riječ o pronalasku iz 60-ih, a izašla je iz istraživačkih laboratorija General Electrica. Rasvjetna tijela LED u principu uopće nisu žarulje, riječ je o čipu koji emitira svjetlost kad prima električnu struju. Boja svjetlosti ovisi o materijalu korištenom u čipu. LED svjetla koriste se uglavnom na elektroničkim uređa-jima kao signalna svjetla. Malo zeleno svjetlo koje svijetli dok televizor ili računalo rade jest LED. No, LED tehnologija i nije tako jednostavna pa su u njeno razvijanje vlade SAD-a i Njemačke uložile znatna sredstva. Prva LED svjetla bila su crvena, 1993. pojavila se zelena, a tehnologija bijelog LED svjetla, koje se može koristiti za najšire oblike rasvjete, izašla su iz istraživačkih laboratorija slikovito rečeno jučer. Kolika je njihova prednost u odnosu na druge načine rasvjete dovoljno govori činjenica da je životni vijek LED rasvjetnih tijela 11 godina. No, iako su LED svjetla u polovini semafora na prometnicama SAD-a, u poslovnim zgradama, trgovinama uvjeriti građane kako je ta rasvjeta dobra i za njihove domove ipak je malo teže, što se pokazalo sa štedljivim fluoroscentnim žaruljama.

Klasična žarulja kao toksični otpad

Kalifornija je pripremila zakon kojim će se klasične žarulje proglasiti toksičkim otpadom jer sadrže teške metale, ali zakoni rijetko usrete potrošača kad ga udare po džepu. Na sreću, LED svjetla imaju jednu veliku prednost pred svim ostalim ra-svjetnim tijelima. Kako je riječ o svjetlu koje stvara čip, ona su naprosto 'pametna'. LED svjetla mogu se programirati tako da rasvjetna tijela budu interaktivna u odnosu na prostor. LED svjetla moći će komunicirati s drugim elektronskim uređajima, što otvara neslućene mogućnosti, njima će se moći računala povezivati na internet, u bolnicama će LED svjetla moći ko-municirati s npr. aparatom za kontrolu rada srca bolesnika i u slučaju potrebe poslati poruku liječniku o stanju bolesnika. Naravno, cijelo će vrijeme će obavljati i svoju osnovnu funkciju - svijetliti. Na polju zabave mogućnosti LED rasvjete također su velike. Činjenica dda su izuzetno malena omogućuje dizajnerima stvaranje rasvjetnih tijela u nekad nezamislivim obli-cima.

LED smanjuje zagađenje

Već sada se na E-bayu mogu kupiti najrazličitija kućna dizajnerska LED rasvjetna tijela, istina za sada ponajprije ukrasna i puna neobičnih efekata. No, koliko će vremena trebati da LED svjetla u potpunosti prevladaju i globalno uvelike smanje zagađenost atmosfere nije poznato. Osim u zemljama poput Australija, a i EU kreće istim putem, i nove će se tehnologije u rasvjeti uvesti zakonskim propisom, dakle represivnom metodom. LED tehnologija mora se suočiti s golemim konglo-meratom proizvođača i trgovaca klasičnih žarulja, 40 milijardi dolara preozbiljan je novac, koji promjene želi provesti što sporije i bezbolnije. No, tu su i arhitekti, dizajneri, proizvođači i trgovci lustera i raznih rasvjetnih tijela koja se sva još temelje na grlu za žarulju Thomasa Edisona iz 1879. No, svijest o klimatskim promjenama koje je uzrokovao čovjek nezaustavljivo se širi jer promjene i njihove posljedice sve više osjećamo i sami, što će, htjeli mi ti ili ne, Edisonovu žarulju poslati u povijest.