Elektronika kontrolirana gestikulacijom ili glasom

Ušećite u zgradu 99 u Microsoftovom kompleksu i dočekat će vas tamnokosa recepcionarka Laura. Ona, doduše, nije stvarna, već je digitalna kreacija koja viri iz računalnog ekrana, no to je ne spriječava da razgovara s posjetiteljima.

Pripremio: Vanja Figenwald

Odgovorit će tako, na kimanje ili trešnju glavom, kao i na druge oblike gestikuliranja ili vokalnog izražavanja. Tehnologija koja to omogućuje primjer je jednog od načina na koje kompanije teže osloboditi potrošače od tipkovnica i daljinskih upravljača, a sve u korist prirodnije interakcije s računalima, televizorima i mobitelima.

Laura neće baš biti dostupna u trgovini blizu vas uskoro, ali nevjerojatna popularnost Nintendove igraće konzole Wii, koja može detektirati pokrete, i Appleova iPhonea osjetljiva na dodir, rezultirala je predviđanjima nekih koji drže da će mainstream elektronika kontrolirana gestikulacijom ili glasom postati uobičajena stvar u budućnosti. ‘Želimo poboljšati korisničko iskustvo upotrebom gestikulacije i prirodnog jezika’, objašnjava Eric Horvitz, istraživač u Microsoftu.

Tehnologiju će prvo integirati u televizore, osobna računala i druge uređaje tijekom sljedeće godine. Japanski proizvođač televizora Hitachi namjerava postati prvi veliki brend koji će prodavati televizore koji reagiraju na gestikulaciju. Dio je to šireg napora približavanja tehnologije ljudima koje odbija sve veća kompliciranost svakodnevnih uređaja.

Ideja napravica koje reagiraju na gestikulaciju datira još u vrijeme prije HAL-a, računala koje je poludilo u poznatom Kubrickovom filmu iz 1968., Odiseja u svemiru. No, tek je sada tehnologija napredovala dovoljno da bi se sustavi temeljeni na prepoznavanju gestikulacije mogli početi masovno proizvoditi. Najvažniji napredak su poboljšane kamere koje mogu detektirati koliko je objekt daleko od leće, čime interpretacija pokreta postaje daleko preciznija nego je to bio slučaj prije. Pa iako su takve kamere još uvijek malo preskupe, očekuje se pad cijene do razine koja će omogućiti njihovo ugrađivanje u televizore i drugu elektroniku po niskim troškovima.

U takvom scenariju, korisnici bi mogli sjediti u stolcu desetak metara udaljenom od televizora i mahnuti rukom kako bi promjenili kanal, ili okretati rukom tijekom neke PowerPoint prezentacije da bi pojačali zvuk s laptopa. Tehnologija gestikulacije zasad je toliko nova da stručnjaci još uvijek različito doživljavaju njeno tržište. Neki u njega ubrajaju samo uređaje koji ne zahtijevaju od korisnika nikakav kontakt s gumbima ili ekranima, a tržište ekrana osjetljivih na dodir proširit će se peterostruko do 2013., na 500 milijuna dolara, procijenjuje Roger L. Kay iz Endpoint Technologies.

Phil McKinney, šef tehnološkog odjela u Hewllet-Packardovoj Personal Systems Group, kaže kako kompanija ima velika očekivanja od ove tehnologije. Krajem ove godine, HP namjerava integrirati više ovakvih karakteristika u svoja TouchSmart osobna računala, iako nije želio precizirati koje točno. Sposobnost upotrebe gesti ‘značajno smanjuje strah kod ljudi koji koriste neki proizvod’, kaže McKinney.

Kako troškovi budu padali, pojavit će se i više mogućih primjena tehnologije osjetljive na gestikulaciju. Uređaji opremljeni kamerama mogli bi, primjerice signalizirati njegovateljima da je starija osoba u njihovoj skrbi pala, ili bi mogli lakše komunicirati s onima koji teško govore, kimanjem glavom ili pomicanjem ruke. U školama, ovakva bi tehnologija mogla zadržati pažnju djece kojoj inače stvari brzo dosade, sugerira McKinney.

Gestikulacija i zvukovi svakako predstavljaju i izazove. Jedan od njih su jezične varijacije, lokalni dijalekti i kultura. Amerikanci upiru koristeći jedan prst, a tako nešto se smatra nepristojnim u nekim dijelovima Azije. Isto tako, potrošači će morati naučiti nove načine upravljanja proizvodima. Ipak, usprkos preprekama, kaže Horvitz, ‘počinjemo sklapati ono što smo dosad naučili u nešto funkcionalno’.