Energetska neovisnost uz nove poslove i izvoz

Obnovljivi izvori Kad bi Hrvatska osvojila samo jedan posto 'zelenih' energetskih tržišta, bilo bi to 20 milijardi eura izvoza, dakle više od ukupnog izvoza 2007.

piše dr. Vladimir Preveden
Roland Berger Strategy Consultants
www.rolandberger.hr

Prema posljednjim dostupnim podacima iz 2006. Hrvatska trenutačno proizvodi primarne energije u iznosu od 208,7 zajedničkih energetskih jedinica (PJ - petadžul, ekvivalent 30-ak milijuna kWh), od čega je udjel prirodnog plina 45,2 posto, hidroenergije 27,9, sirove nafte 18,6 i obnovljivih izvora 8,3 posto (biomasa i drugo). Zbrojimo li udjele hidroenergije i obnovljivih izvora, dobivamo 36,2 posto, što je odličan start u još boljem pozicioniranju Hrvatske u iskorištavanju energije iz obnovljivih izvora.

Istodobno je Hrvatska gotovo 50 posto ovisna o uvozu energije, a vlastite joj se rezerve sve više smanjuju: rezerve sirove nafte smanjuju se od 1990. prema prosječnoj godišnjoj stopi od 6,8 posto, a prirodnog plina od 2006. prema godišnjoj stopi od 2,9 posto.

Tri zaboravljena kriterija

Da bi riješilo te probleme, Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva izradilo je ‘Strategiju energetskog razvoja’ koja bi trebala odrediti razvoj hrvatskog energetskog sektora do 2020. Prema nacrtu ‘Zelene knjige’ ovisnost Hrvatske o uvozu energije do 2030. povećat će se na više od 90 posto.

No u vrednovanju scenarija (tzv. bijeli, plavi i zeleni) iz nacrta ‘Zelene knjige’ zaboravilo se tri važna kriterija. Nije se procijenilo provedivost (dakle, nije se pitalo možemo li provesti scenarij u razumnom vremenu i uz razuman trošak, s dostupnim resursima te iskustvom i znanjem), ovisnost o uvozu izvora energije i rizike, koji su sastavni dio gradnje elektrana, a u slučaju nuklearke i odlaganja nuklearnog otpada. Da se razmotrilo sve te činitelje, ishod energetske strategije bio bi znatno drukčiji.

Prema predloženom nacrtu ‘Zelene knjige’ Ministarstvo je postavilo strateški cilj: do 2020. povećati na 20 posto udjel energije iz obnovljivih izvora u krajnjoj potrošnji energije i na 35 posto proizvodnju struje iz obnovljivih izvora (bez hidroenergije). Ali kad bismo bili malo uporniji, mogli bismo čak rastegnuti ciljeve za potrošnju energije iz obnovljivih izvora iznad 20 posto (bez hidroenergije).

Najveća je prednost energije iz obnovljivih izvora njezina decentraliziranost, što znači da mnogo malih zasebnih jedinica stvara potrebnu toplinu i električnu energiju ostavljajući pritom puni lanac vrijednosti u državi.

Drugim riječima, ukupni obujam i dodana vrijednost za hrvatske tvrtke znatno su veći u decentraliziranoj proizvodnji energije nego što bi bili da su tvrtke uključene u gradnju velikih elektrana, osobito nuklearne. U takvoj proizvodnji, koja podrazumijeva energiju dobivenu iz obnovljivih izvora, tehnologije i ‘know-how’ mogu se velikim dijelom dobiti od lokalnih proizvođača.

Rast 'zelenih' tržišta

Proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, energetska učinkovitost, održivo vodno gospodarstvo, materijalna učinkovitost, reciklažne tehnologije i održiva mobilnost - sve države i kompanije koje se usredotoče na ta važna tržišta budućnosti u svijetu se profiliraju kao tehnološki vođe. Ona osiguravaju rast, dodanu vrijednost i radna mjesta. Danas ta 'zelena tržišta' već imaju globalni tržišni obujam od 1.000 milijardi eura, a očekuje se da će do 2020. narasti na više od 2.000 milijardi. Sada samo hipotetski pretpostavimo da Hrvatska osvoji samo jedan posto tog tržišta - rezultat bi bilo 20 milijardi eura obujma izvoza, više od ukupne vrijednosti izvoza ostvarene 2007., kad je bila 18 milijardi.

Primjer Njemačke govori nam da se to može. Naime, njezin je ukupni prihod od energetskih tehnologija iz obnovljivih izvora 2007. bio 25 milijardi eura. U njemačkoj industriji energije iz obnovljivih izvora ukupno je otvoreno i 249.300 radnih mjesta uz godišnje povećanje od 24 posto.

Taj ‘žuti scenarij’ predviđa da Hrvatska u upotrebi energije iz obnovljivih izvora, mjerama energetske učinkovitosti i tehnologijama zaštite okoliša bude među prvima u svijetu, jer to tržište još nije osvojeno. No valja djelovati aktivno - tako ćemo zaštititi svoj okoliš, otvoriti nova radna mjesta u državi, poticati istraživanje i razvoj, izgraditi jako tehnološko vodstvo te postati izvozno orijentirani na globalno sve većem tržištu.