Estonci od 1. siječnja plaćaju eurom, a Poljaci se u eurozonu nimalo ne žure

Eurozona je dobila prvu članicu iz Istočne Europe od svog osnutka 1999. Estonija, druga najmanja ekonomija EU, postala je sedamnaesta zemlja koja je prihvatila euro kao službenu valutu. Druge se nimalo ne žure jer euru trenutačno ne ide najbolje. Valja dobro procijeniti sve pluseve i minuse.

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Valjda da ne bi godina završila u lošem tonu opterećena lavinom problema u eurozoni, u 2011. ušlo se s pozitivnom, čak ‘povijesnom’, vijesti. Monetarna unija, dosad sastavljena od 16 članica, s prvim danom siječnja veća je za još jednu, Estoniju, što znači da je eurozona dobila prvu članicu iz Istočne Europe od svog osnutka 1999. Istina je da ima problema i da neki nisu sigurni hoće li uopće potrajati jedan od najambicioznijih i vjerojatno najnedorađenijih projekata u europskoj povijesti, ali još ima zainteresiranih za članstvo u sve manje elitnom klubu. Druga najmanja ekonomija Europske unije s 14 milijardi eura BDP-a (0,2 posto ukupnog BDP-a Zone) i 1,3 milijuna stanovnika tako je postala sedamanaesta zemlja koja je prihvatila euro kao službenu valutu, ujedno najsiromašnija članica eurozone. Prema izvještajima transfer je prošao glatko, bez ikakvih problema, bilo u tehničkim sustavima bilo u distribuciji fizičkog novca.

Ipak, to što je u jeku najtežih problema od svog osnutka eurozona prihvatila novu članicu ne znači da će se ubrzo ponovno širiti. Interesantno, ne zato što je riječ o klubu probirljivu i neraspoloženu za nove članice, nego uglavnom obrnuto, zato što potencijalni članovi nisu ludi za trenutačnom ponudom u restoranu. Ozbiljnije njuške razvile su nešto istančaniji ukus i čekaju povoljniju klimu za eventualno članstvo, pa klubu trenutačno na raspolaganju ostaju ‘malene’ poput Estonije, odnosno Litve i Latvije, zakazane za 2014. Veće i interesantnije ekonomije istočnog bloka, napose Poljska, ni najmanje se ne žure s ulaskom, sasvim se dobro snalaze i bez toga. Naprotiv, Poljaci vjeruju da bi im euro u trenutačnim uvjetima samo odmogao. Premijer Andrus Ansip elokventno je objasnio odluku da se Estonija pridruži pomalo uzdrmanom bratstvu. - Izbor za Estoniju bio je sljedeći: ili biti u klubu s donositeljima odluka ili biti izvan njega. Nama je draže biti u klubu.

Dobre financije
Osim pogodne veličine, lake za apsorpciju, Estoniji je bila prednost jedna od boljih fiskalnih situacija na kontinentu poput npr. za mnoge nedostižno malen dug od osam posto BDP-a za prošlu godinu i suludih jedan posto proračunskog deficita. Nije pogreška, dapače, riječ je o strelovitu rastu duga jer je 2007. taj postotak bio otprilike 3,8. U sljedeća dva tjedna estonsku krunu zamijenit će polako svježi euri prema tečaju jedan euro za 15,6 kruna. Posebno je zgodna izjava Joséa Manuela Barrosa, predsjednika Europske komisije koji je kao u onom štosu o nama i 150 milijuna Rusa rekao da ‘sada 330 milijuna Europljana nosi u svojim džepovima novčanice i kovanice eura’. Nije, doduše, sve bilo med i mlijeko. Zemljica na Baltičkome moru prošla je cijeli krug od takozvanoga baltičkog tigra do baltičkog miceka, kao što to obično i biva s tigrovima, pa do današnje zrele sredine. Rast od 1995. i 2007. bio je robusnih 7,2 posto, no kriza je državu prilično ovisnu o stranim ulaganjima dobro ošamutila. Sljedeće je godine potonula 5,1 posto, a 2009. dotaknula je jedno dubljih dna u Europi s padom od čak 13,9 posto. I put prema euru bio je trnovit jer je inflacija 2008. bila previsoka. Prema tom je kriteriju pala, ali su preostala četiri mjerila - deficit, kamate, stabilnost tečaja i dug - bili u zadanim okvirima. Čini se da se stoičko trpljenje rezova počinje isplaćivati. Nakon nekolikvrlo teških o godina i dubokih rezova zemlja se vratila u plus, 2,4 posto 2010. i očekivana 4,4 posto ove godine.

Tapšanje po ramenu
Službeni blagoslov za ulazak u klub Estonija je dobila u lipnju ove godine na sastanku ministara financija. Potvrdivši početkom mjeseca preporuku Europske komisije, pohvalili su zemlju za strogu disciplinu i poštovanje svih zadanih kriterija iako je Središnja europska banka izrazila određenu rezervu prema estonskoj sposobnosti zauzdavanja inflacije, što zvuči pomalo smiješno ima li se na umu što se događalo posljednjih mjeseci u Europi. Može se slobodno reći da joj je inflacija bila uvjerljivo najmanji problem. Komisija je mjesec prije ocjenjivala sposobnost ukupno devet europskih zemalja da prihvate euro, zaključivši da Estonija zaslužuje posebno tapšanje po ramenu. Pomoglo je i to što se drugi, poput Poljske, Mađarske, Češke i Švdeske, nisu posebno ni trudili. 

U što su se upustili
A u što su se Estonci upustili? U ludu avanturu, pokazala je prošla godina. Zajednička valuta potpomognuta samo monetarnim jedinstvom, ne i fiskalnim, izvrsno je funkcionirala u dobrim vremenima, no čim su zapuhali prvi povjetarci, brod se ozbiljno zaljuljao. Vrlo šlampavo izveden projekt koji je nevješto pokušao pomiriti želju članica da imaju i ovce i novce, odnosno da si pojednostave život, ali zadrže fiskalnu neovisnost, gotovo je doživio težak brodolom. Dugovi uredno gomilani godinama mnoge su zemlje doveli na rub pucanja. Dvije su dosad izravno spašene intervencijom ostalih članica, Grčka i Irska, ali ostaje strah da će Portugal i Španjolska također uskoro zatrebati sredstva iz Fonda za stabilizaciju, nekoć privremenog, nedavnim dogovorom trajnog, instrumenta za spas.
Sve to njihanje mnoge je navelo da preispitaju održivost eura i isplativost pridruživanja klubu. S jedne je strane potpuna monetarna i fiskalna nezavisnost omogućila fleksibilniji odgovor na krizu nečlanicama, a s druge je članicama na raspolaganje stavljeno jamstvo od 750 milijardi eura i sva pozornost drugih članica zabrinutih za vlastitu sudbinu u slučaju raspada eurozone. Neplanirana ali dobrodošla korist. Stvarni raspad Unije, realno gledano, vrlo je malo vjerojatan, a korist od zajedničke valute pitanje je perspektive i pojedinačnih slučaja. Paul Krugman čestitao je u svojoj kolumni novoj članici ujedno joj izrazivši sućut objašnjenjem da to nije ulazak kakav joj je obećan. Guverner poljske središnje banke Marek Belka ilustrirao je pak svojom izjavom opreznost koja vlada u većim istočnim ekonomijama.
- Dramatične se stvari događaju u eurozoni, zašto se zato žuriti? - rekao je Belka.