EU na putu prema ekostoicizmu

Lideri EU usuglasili su se o obvezujućim ciljevima u pogledu energetske politike: smanjenu emisije stakleničkih plinova za 20 posto do 2020. u odnosu na 1990. i povećanju udjela obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije na 20 posto

Najavljeno je da bi EU mogao letvicu postaviti i još više - da smanji emisiju stakleničkih plinova za 30 posto, ako drugi veliki zagađivači, SAD, Kina i Indija, preuzmu iste obveze, iako je EU odgovoran za svega 12 do 15 posto ukupne globalne emisije stakleničkih plinova.  Jose Manuel Barroso, predsjednik Europske komisije, izjavio je u petak nakon usvajanje tih odluka na sastanku na vrhu EU da je time Europa preuzela vodstvo u rješavanju ključnog problema s kojim se svijet danas suočava.

S druge strane, deklarirana orijentacija na obnovljive izvore odraz je i visoke ovisnosti EU i općenito europskih zemalja o uvoznoj energiji, iz Rusije i Srednjeg istoka, što je izazov na koji EU pokušava odgovoriti na različite načine i što je jedan od strateških ciljeva njene energetske politike. Iako je u najavi sastanka bilo sumnji da će se suglasnost o tim ciljevima teško postići, BBC izvještava da se u Bruxellesu istinski smatra da se postiglo nešto zaista veliko.

No, još uvijek treba donijeti odluke o konkretnim udjelima svake zemlje u ostvarenju tih ciljeva, što će biti predmet budućih teških pregovora. Plan Europske unije uključuje, prije svega, da do 2020. u sektoru transporta bio goriva čine minimalo 10 posto ukupne potrošnje energenata, zatim da se poveća korištenje solarne energije, energije vjetra i hidroenergije, te moguću zabranu klasičnih žarulja u uredima, javnoj rasvjeti i privatnim domovima do kraja desetljeća. U briselskim uredima već se radi na direktivi koja bi učinila obvezujućom uporabu štednih flouorescentnih žarulja, a koja bi mogla stupiti na snagu već iduće godine.

Izjava o obnovljivim izvorima energije sročena je tako da dozvoljava državama članicama fleksibilnost u tome kako će dostići opće ciljeve na razini Unije. Manje razvijene istočnoeuropske zemlje, ovisne o bazičnoj industriji i ugljenu s visokom emisijom CO2, naglasile su da će morati mnogo uložiti u vjetroelektrane i solarnu energiju kako bi udovoljile tim zahtjevima. Konačni tekst uvažio je njihove bojazni dozvoljavajući da će biti definirani 'diferencirani nacionalni ciljevi koji će voditi računa o pravednoj i adekvatnoj raspodjeli obveza uvažavajući različite nacionalne početne pozicije'.

Izjava, također, priznaje doprinos nuklearne energije u 'rješavanju sve većih zabrinutosti glede sigurnosti opskrbe i smanjenja emisije ugljičnog dioksida', što se tumači kao ustupak Francuskoj, koja 70 posto svoje potrošnje električne energije pokriva iz nuklearnih postrojenja i inzistira na tome da se nuklearni izvori također smatraju 'obnovljivim' budući da ne izazivaju emisiju stakleničkih plinova. No, izjava kaže da to također izaziva problem sigurnosti, koji bi trebao imati 'ogromnu važnost' pri donošenju odluka o nuklearnoj energiji.

Međutim, za nuklearno pitanje nije zainteresirana samo Francuska. Upravo istočnoeuropske zemlje, Češka i Slovačka, nude se kao domaćini za debatu o budućnosti nuklearne energije, ali njihovi diplomati priznaju da su dosad prilično izolirani u svojim naporima te da će im biti veoma teško dostići postavljene udjele obnovljive energije bez nuklearnih izvora.  (Davorka Zmijarević)