EU osniva svoj monetarni fond kojim će pomagati posrnulim članicama

Grčka je bila okidač za ideju o stvaranju Europskoga monetarnog fonda. Ako se postigne dogovor, bit će to najopsežniji remont zajedničkoga europskog monetarnog sustava od 1999., kada je u optjecaj pušten euro.

piše Vanja Figenwald
[email protected]

Nakon tjedana i tjedana nemuštog petljanja tako tipičnog za Europsku uniju koja se izgleda sve više svodi na Njemačku i Francusku, EU je, čini se, iznjedrila moguće dugoročno rješenje problema nastalog nezauzda-nim grčkim trošenjem i skrivanjem duga od očiju svijeta. Bit cijelog problema nastala je nepostojanjem me-hanizma unutar eurozone, kojim bi se legalno pomoglo nestašnoj mediteranskoj članici, a kojoj se pak, shva-tili su veoma brzo partneri u zločinu, nekako ipak mora pomoći jer je sve manje onih koji vjeruju da će Grč-ka biti sama sposobna svoj enormni deficit od 12,7 posto suzbiti za čak četiri posto i dovesti u red kriminal-ne financije.

Eurozona, odnosno sustav zajedničke valute euro, od početka je manjkav, kao što je i većina stvari u početku u Uniji manjkava, jer se nije predvidjela kiša, nego se vodilo očekivanjem sunčanog i vedrog vremena do vječnosti. Neuravnoteženost sustava očita je vjerojatno svima osim samim tvorcima i članovima. S jedne strane 16 članica, uz perspektivu širenja, dijeli monetarnu uniju pod paskom Europske središnje banke i uza stroge kriterije i pravila, no s druge, uporno zatvara oči na autonomiju nacionalnih monetarnih politika, što se sada, usred jedne od najgorih kriza koja je razotkrila cijeli niz marifetluka diljem svijeta, pokazuje neodr-živim konceptom. Jedno od osnovnih pravila dogovora u Maastrichtu od samog je početka međusobno ne-pomaganje. Zgodno kad sve funkcionira dobro, no u trenutku u kojem se pravila i sustav doista testiraju, očito je da Uniji treba dodatan monetarni pojas za spašavanje, tim više što je nerealno očekivati da toliko članica, osebujnih u pristupu ekonomiji i financijama, klizi niz pravila kao po loju.

Samo da nije MMF
Kvaka leži u činjenici da je riječ o vlaku, a ne regati, da se upotrijebi analogija popularna u Uniji za neke druge procese, pa iskakanje jednog vagona znači iskakanje kompletne kompozicije, a to se ne može dopusti-ti. Nužno je stoga naći neko rješenje koje će zadovoljiti kako formu tako i praktične potrebe trenutka. Osim toga u pitanju je i europski ponos. Naime, u svjetskim okvirima postoje organizacije, prije svega Međunaro-dni monetarni fond, koje mogu preuzeti na sebe ulogu koja je sada potrebna problemu Grčke, koji može postati problem Španjolske, Portugala i Irske, ali Europljani su jasno dali do znanja da ne žele vanjsku po-moć. Dosta im je, misle oni, da stalno u kriznoj situaciji ispadaju gomila idiota koja se ne može dogovoriti o rješenju kad je najpotrebnije. Zanimljivo, doduše, da jedna Francuska ili Njemačka ne žele ni čuti za MMF, ali kad je netko drugi u pitanju, veoma rado će ga uputiti upravo na tu instituciju. Nije dugo prošlo od raznih G sastanaka (G7, G20...), na kojima se upravo na MMF svaljivalo financiranje globalnih problema proizaš-lih iz krize. Izgleda, ipak, da mu sami Europljani baš i ne vjeruju previše. Potrebu za brzim i efikasnim rješenjem dodatno je pojačala reakcija grčkog naroda koji je u velikom broju izašao na ulice i počeo mlatiti policiju, pa je posljednjih dana na površinu isplivala ideja u stilu ‘kako se toga nismo prije sjetili’, prema kojoj bi Europa načelno udvostručila koncept Međunarodnoga monetarnog fonda za područje Europe.

Kad kiši - pljušti
Revolucionarnu zamisao svijetu je ponudio Wolfgang Schäuble, njemački ministar financija. Znakovit izbor glasnika, s obzirom na to da je upravo Njemačka ta koja cijelo vrijeme grčku situaciju promatra s krajnje kiselim izrazom lica i svoju nevoljkost za dubljim angažmanom drugih članica maskira pozivima na oprez-nost i promišljenost pri reakciji. Drugim riječima, Francuska je, barem zasad, uspjela nagovoriti Njemačku na intenzivniji angažman u cijeloj stvari. Prema onome što je Schäuble rekao Welt am Sonntag, a kasnije potvrdila njegova šefica Angela Merkel, prilagodbe koje bi se morale poduzeti za uspostavljanje Europskoga monetarnog fonda bile bi najopsežniji remont zajedničkoga europskog monetarnog sustava od njegova za-četka 1999., kada je u optjecaj pušten euro. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy sjajno je pogodio poentu problema uoči susreta s grčkim premijerom Georgeom Papandreouom: ‘Moramo pomoći Grčkoj jer se trude. Ako smo stvorili euro, onda ne možemo dopustiti da zemlja članica propadne. U suprotnom, nije imalo ni smisla stvarati euro.’ I tako je Sarkozy razotkrio temeljnu manjkavost sustava puštenog u promet 1999., a treba primijetiti da je Francuska od samih početaka upozoravala na evidentni nedostatak. Nitko, čini se, nije mislio - ‘što ako’.

Možda samo jamac?
Ipak, stvar nije tako jednostavna iz nekoliko razloga. Prvo, takva operacija nije izvediva u kratkom roku i pitanje je koliko bi Grčkoj pomogla u ovom trenutku. Drugo, čini se da bi bilo potrebno mijenjati temeljne dokumente Unije od čega većinu oblijeva hladni znoj jer su jedva progurali Lisabonski ugovor. Treće, Ni-jemci bi da ih se još malo nagovara jer nisu posve sigurni da su za iako su odmah ponudili kaznene mjere za neodgovorne članice. Neke od mjera bile bi zaleđivanje sudjelovanja u Kohezijskim fondovima, suspenzija glasačkih prava na ministarskim sastancima ili čak suspenzija članstva u eurozoni. Problem s tim jest što se onda Francuska teško može usuglasiti s obzirom na to da sami nisu primjer fiskalne odgovornosti, kao uos-talom i niz drugih članica. Posebnih detalja o ustroju mogućeg fonda još nema, ali jedna linija, socijalista u Europskom parlamentu, zamišlja fond koji ne bi imao svoj portfelj novca, dakle ne bi uzimao gotovinu od članica, nego bi funkcionirao kao svojevrsni jamstveni fond s mogućnošću posuđivanja novca na globalnim tržištima kapitala. Ovo je samo još jedan primjer neodrživosti i neozbiljnosti Europske unije u reguliranju ključnih sustava i procesa na kojima se temelji, po sistemu ‘dogovorit ćemo se’, odnosno konstantnog izbjegavanja jasnog definiranja, ili poduzimanja čak i kada jesu na raspolaganju, kazni i mjera za one koji ne poštuju preuzete obveze. Načelo prijateljskog uvjeravanja posve očito ima svoja jasna ograničenja.