Europa u strahu od širenja nezadovoljstva iz Grčke

Nakon desetak dana nemira i nereda na ulicama Atene i drugih grčkih gradova stanje u Grčkoj ne pokazuje bitne znakove smirivanja. Na ulice osim mladih izlaze i nezaposleni, a slijedi i opći štrajk

Piše: Vanja Figenwald

Nemiri u Grčkoj traju već drugi tjeda, a počeli su se zakuhavati negdje početkom prosinca, iako sva medijska izvješća govore o suboti, 6. prosinca, kao o službenom početku nereda u Ateni. Povod je bilo ubojstvo 15-ogodišnjeg učenika Alexandrosa Grigoropoulosa, koji je s grupom mladih anarhista sudjelovao u napadu na policijsku patrolu u ponekad problematičnome atenskom predgrađu Exarcheia. Brutalno okončanje toga mladog života izazvalo je gnjev Grka, ali i osudu svjetske javnosti, no stvari nikad nisu tako jednostavne. Protesti i nemiri kao reakcija na taj nemili događaj na početku su bili uglavnom obilježeni mladenačkom obiješću da bi potom prerasli u revolt širih razmjera s prilično neizvjesnom ishodom. Važnost onoga što se ovih dana događa u Grčkoj ima posebn se ističe u općim okvirima krize i recesije koje se šire svijetom, jer se sada mnogi s pravom pitaju - čeka li i nas ovo?

Demonstracije i neredi tijekom desetak dana proširili su se i na ostale grčke gradove, a nasilje je poprimilo zabrinjavajuće razmjere. Oštećuje se imovina, banke su naročito popularan izbor mete pa su tako u Ateni razbijeni svi bankomati, Molotovljevi kokteli i eksplozije postale su svakodnevnicom, kao i sukobi s policijom. Reći da je uzrok tolikog bijesa samo gospodarska kriza bila bi opasna simplifikacija, ali inaprosto neistina. Povijest nas uči da je očitovanju općenarodnoga gnjeva prethodi vrijeme dugoga i polaganog vrenja, pa time postaje jasno kako Grci ne marširaju niti za Alexandrosa, niti za Marxa i Engelsa, a niti zbog Wall Streeta. Oni pale grad zato što nešto ozbiljno ne valja, i to već dulje.

Ukratko, manjak zaposlenja, neefikasnost uprave, loša vlada, rastući jaz između bogatih i siromašnih, sve snažnija segregacija ne samo klasa već i nacionalnosti i podrijetla (izražena posebice u razvijenim zemljama s jakom imigracijom), uzroci su u srži onoga što se događa, pa je i strah drugih opravdan. Produi li se i produlji kriza, velika je vjerojatnost širenja nezadovoljstva diljem Europe.

MN: Kaos na ulicama grčkih gradova

U vezi sa samim incidentom koji je potpalio lomaču, izvješća su školski primjer rašomona, u kojem se sudaraju dijametralno suprotne izjave svjedoka. Nekise opredjeljuju za policijsku stranu priče, neki za onu mladića upletenih u sukob. Istina je vjerojatno negdje između. Ono što je utvrđeno izvan svake sumnje jest ulazak policije u sukob, suprotno izravnim naredbama. Organima reda, pak, na ruku nipošto ne ide krajnje neugodna činjenica koja uostalom ima i šire implikacije na analizu događanja. Dječak, naime, nije bio tek neki ulični huligan, već pripadnik bogatijeg, neki bi rekli elitno sloja društva s ambicijama za odvjetničku karijeru, pohađao je privatnu školu. Jednostavnije, ubijen je građanin, a to je nesumnjivo dodatno djelovalo na javno mnijenje i na reakcije koje su uslijedile, dok su demonstranti dobili mučenika. Obojica policajca suspendirani su i optuženi, a može se očekivati i njihova ekspresna osuda radi smirivanja strasti i podilaženja bijesnoj masi.

Nije dugo trebalo da kaos dobije politički smjer, u ovom slučaju angažman Komunističke partije i općenito ljevice, inače jake u Grčkoj, koja se ubrzo uključila u izravnu organizaciju daljnjih prosvjeda u danima koji su uslijedili. Reminiscencije na 1968. godinu, još u živom sjećanju mnogih, upotpunjene su činjenicom da je stožer pobune na pojedinim fakultetima, od kojih su mnogi pod trajnom okupacijom studenata, i da se širi kroz druge slojeve stanovništva, prije svega nezaposlenih i nezadovoljnih radnika. Ubrzo se pojavio i uobičajeni foklor koji prati takva događanja: pljačke, razbijanja, palež, osobni obračuni, razbijanje dosade kroz razbijanje imovine i ljudi, riječju, kaos.

MN: Jesu li Francuzi sljedeći?

Svoju su priliku u neredima vidjeli i sindikati. U srijedu, 10. prosinca, došlo je do prvoga općeg štrajka koji je paralizirao zemlju, da bi sljedećih dana radnici postali redoviti posjetitelji demonstracija, a za ovaj tjedan najavljen je sljedeći opći štrajk. Prema dosad provedenim istraživanjima, čak 60 posto anketiranih izrazilo je uvjerenje da neredi imaju širi društveni karakter. Pogonjeni su nizom korupcijskih skandala u javnoj upravi, rastućom nezaposlenošću, nemogućnošću nalaženja posla netom diplomiranih, rezanjem proizašlim iz aktualne financijske krize, ali i nizaom spornih zakona u području školstva koji već dvije godine uzrokuju komešanje među studentskom populacijom. Riječ je o Grčkoj, ne o Hrvatskoj.

Neredi u Grčkoj nisu, međutim, rezultat isključivo unutarnjih grčkih problema ili nesposobnosti vlade desnog centra, premda ona u tome ima itekakva udjela. Korijeni mu nisu u tradiciji ili uzavrelome mediteranskom temperamentu. Oni jesu ishod sustava koji je ove jeseni stjeran pred zid i čije su se vrijednosti pokazale upitnima. Jer, kako drugačije protumačiti vijest da je John Thain, šef Merrilla Lyncha, vrlo skromno zatražio ‘samo’ deset milijuna dolara bonusa za ovu godinu? Inače, zarađuje 750 tisuća dolara na godinu, bila zima ili proljeće, dobio je 15 milijuna samo da dođe u Merrill, a njegova je banka ove jeseni ostala na životu samo zahvaljujući milosti i parama države. Dok se svijet njiše na rubu provalije, u čijem je stvaranju upravo njegova banka odigrala jednu od vodećih uloga, on se spremao mirno preuzeti višemilijunsku premiju. To što je na kraju, pod žestokim pritiskom javnosti, odustao od premije, ne znači previše. Takva ponašanja možda budu okidač za neke sljedeće nemire, jer nema sumnje da će se kriza dalje zaoštriti i da će sljedeća godina biti vrlo teška. Nemiri iz Grčke lako se mogu preliti izvan njezinih granica, pa mnoge europske države strepe da će se upravo to i dogoditi, jer su mladi u mnogim europskim gradovima već iskazali solidarnost s Grcima. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy s pravom je zabrinut za mogući razvoj slične situacije u Francuskoj, posebno s obzirom na nemire u Parizu i drugim francuskim gradovima iz 2005. godine.