Europian Film Market zabilježio munjevit uspon

Završio je još jedan Berlinale, a publika, kako stručna, tako i široka, skuplja dojmove, dok organizatori festivala zadovoljno trljaju ruke nakon obavljena posla. Posebno zadovoljni ove godine mogu biti i organizatori prodajnoga dijela Berlinala koji se do 1988. jednostavno zvao Filmski sajam, a danas je poznatiji pod nazivom Europian Film Market (EFM). I ta manifestacija, kao i Berlinale, ima mnogo više sudionika: tako je ove godine bilo prijavljeno 259 filmskih poduzeća iz 46 zemalja, a sve to na 115 štandova podijeljenih na dvije lokacije. U 30 projekcijskih dvorana, manje-više vezanih uz Berlinale, EFM je kupcima gladnim novih produkcija prikazao čak 702 filma

Piše: Nenad Kreizer  iz Berlina

Iako se gotovo svi oni koji prate Festival, kako domaćini, tako i stranci, slažu u ocjeni da je ovogodišnji natjecateljski dio Berlinala najlošiji u posljednjih nekoliko godina, zbog gomile izvrsnih filmova koji su prikazani u ostalih pet sekcija filmofili ipak zadovoljni odlaze svojim kućama. U sklopu EFM-a drugi je put održan i koporodukcijski sajam koji sve više postaje važno mjesto za ugovaranje novih produkcija koje, bar kada je europsko filmsko tržište u pitanju, sve više nastaju u suradnji nekoliko produkcijskih kuća.

Iako poslovnjaci iz svijeta filma nerado govore o postignutim poslovima, vodstvo EFM-a neslužbeno daje do znanja da su prisutne produkcijske tvrtke zadovoljne ovogodišnjim poslovima, tako da je sudbina sljedećega Berlinaleova sajma više nego izvjesna. Uostalom,direktoru Berlinala Dieteru Kosslicku iznimno je stalo do toga da taj festival postane i mjesto od  komercijalnog značenja za filmsku industriju, a ne samo manifestacija koja pokazuje i na kojoj pobjeđuju filmovi koje kasnije u kinu više nitko ne želi vidjeti.

Činjenica je da su dosadašnji dobitnici Zlatnih medvjeda relativno neslavno prolazili u kinima, a više je nego izvjesno da će slična sudbina zateći i ovogodnišnjeg pobjednika, kinesku dramu na mongolskom jeziku 'Tuyin brak'. No, iako samo nekoliko stotina metara udaljen od crvenog tepiha Berlinala i brige o tome koji će film s najviše political corectness odnijeti glavne nagrade ali i još dalje od hollywoodskog ili cannskog blještavila, EFM se u tišini i bez prevelike buke u kratko vrijeme razvio u treći po redu najznačajniji filmski sajam na svijetu.

Tomu je u svakom slučaju pogodovala i činjenica da je prošle godine American Film Market, pored EFM-a i cannskog Marché du Film, najvažniji filmski sajam, pomaknut s početka na kraj godine tako da je EFM profitirao od manje gužve na početku godine. Glavni partner ovogodišnjeg EFM-a je londonska tvrtka Arts Alliance Media specijalizirana za digitalnu distribuciju i tzv. screenings-on-demand a ova tvrtka je zakupila ekskluzivno partnerstvo i za sljedeću godnu što pokazuje da će se filmska industrija ubrzano okreće digitalnoj distribuciji koja i na samom Berlinaleu igra veliku ulogu.

Još jedan festival koji se održava početkom godine, Sundance Film Festival, po drugi put se predstavio na EFM što je bila izuzetna prilika za sve one za koje je Utah predaleko, da se kroz projekcije 24 novih američkih nezavisnih produkcija upoznaju s programom jednog od najzanimljivijih filmskih festivala nastalih posljednjih desetak godina. Tu činjenicu pozdravljaju i mnogobrojni kinematografi u Europi jer zahvaljujući upravo EFM prezentaciji Sundance filmova mnogi od američkih nezavisnih produkcija nađu put do europskih kina.

Berlinski sajam i novim sadržajima poput manifestacije „Eat, drink, see movies“ na kojemu su filmski djelatnici uz svakodnevne kreacije berlinskih kuhara s Michelinovim zvjezdicama tik uz zgradu EFM-a mogli sklopiti poslove, pokušava profilirati kao sajam koji je, na samo zbog specifičnog okružja u kojem se održava, drugačiji od svojih glavnih konkurenata. Jer, kako je to primjetio Fred Kogel, jedan od najvažnijih njemačkih medijskih poduzetnika, Berlin ne može ponuditi palme i tulume na jahtama ali zato može ponuditi izvrsnu organizaciju i mir za trezveno sklapanje poslova.

Takva atmosfera dopala se očito i hrvatskim filmskim djelatnicima koji su se ove godine po prvi put organizirano predstavili na EFM-u i to na štandu koji je zakuplo Minstarstvo kulture Republike Hrvatske. Voditeljica hrvatskog štanda i načelnica odjela za dramske umjetnosti pri ministarstvu, Dubravka Antonia Carnerud izrazila je zadovoljstvo prvim nastupom u Berlinu uz ogradu da je „postignuto mnogo s obzirom na uložena sredstva“. Možda je „uspješnom i mirnom“ nastupu  pridonio i izostanak skandala poput onog prošlogodišnjeg u Cannesu na prvom nastupu Hrvatske na nekom od važnijih sajmova kada je čak došlo do fizičkih sukoba između vodstva štanda i nezavisnih hrvatskih filmaša koji nisu bili zadovoljni načinom na koji se hrvatski film prezentira.

U Berlinu je hrvatska prezentacija prije svega trpjela zbog fizičke odvojenosti od glavne zgrade sajma. Naime zbog prekasnog prijavljivanja, Hrvatskoj je dopao štand na sporednoj lokaciji EFM-a koji je bio smješten na samom Potsdamskom trgu što je doduše bliže samom festivalu ali je zato podalje od samih sajamskih tokova tako da mnogi uopće nisu ni znali da je Hrvatska prisutna na EFM-u. No kako je i sama Carnerud primijetila, na ovogodišnji nastup treba gledati kao pripremu za buduće nastupe hrvatskih filmskih djelatnika na važnijim svjetskim sajmovima.