Europska unija traži da Hrvatska ukine namete na investicijsko zlato

Zlato Najatraktivnija dugoročna investicija svake godine raste 10-ak posto. Od početka godine euro je u odnosu na zlato izgubio petinu vrijednosti!

piše Sven Sambunjak
glavni urednik portala Srebrozlato.com
[email protected]

Za uvoz zlata u Hrvatsku potrebna je dozvola Ministarstva gospodarstva, a zatim za svaki uvezeni gram treba platiti još pet posto carine, 30 posto poreza na luksuzne proizvode i 23 posto poreza na dodanu vrijednost

Civilizacijska razina države mjeri se na različite načine: slobodom medija, odnosom prema ljudskim pravima, odnosom države i crkve, odnosom vlade i vojske, slobodom političkoga djelovanja... U svim tim segmentima društvenoga života Hrvatska je od osamostaljenja znatno napredovala. Ipak, važan segment gospodarske slobode, potpuno uobičajen u zemljama razvijenog Zapada (uzima se zdravo za gotovo), u Hrvatskoj zapravo ne postoji. U Europskoj uniji kupnja i prodaja plemenitih metala kao investicijskog sredstva (srebro, platina, paladij) potpuno je slobodna, a ako se kupuje ili prodaje zlato, takve se transakcije i ne oporezuju. Da, upravo tako. Nema poreza na dodanu vrijednost, nema poreza na kapitalni dobitak, nema poreza na imovinu. Nula posto.

Protiv smjernice EU Europska smjernica iz 2006. (2006/112/ES) od zemalja članica izričito zahtijeva da zlato u investicijskom obliku ne opterećuju nikakvim državnim nametima. Pod investicijskim zlatom podrazumijeva se isključivo zlato u polugama ili pločicama od najmanje jednoga grama i čistoće od najmanje 99,5 posto te zlatne kovanice izrađene nakon 1800. koje su bile ili još jesu zakonsko sredstvo plaćanja u državi podrijetla, čistoće od najmanje 90 posto i bez znatne numizmatičke vrijednosti. Sve drugo država je slobodna oporezivati po želji. Zašto europsko zakonodavstvo razlikuje investicijsko od ‘ostalog’ zlata? Odgovor je jednostavan: zlato u svakom suvislom gospodarskom sustavu ima dvije vrlo različite i odvojene funkcije. Jedna je pokazivanje bogatstva i moći. Ogrlice, naušnice, prstenje roba su kao i svaka druga, i logično je da se na njih plaća porez. Druga je funkcija očuvanje vrijednosti likvidne imovine. U vrijeme u kojem su vodeće svjetske valute po inflatornoj spirali započele putovanje prema obezvređivanju fizičko zlato polako ali sigurno zauzima položaj alternativnog novca. Mi se Hrvati trebamo probuditi i prestati zavaravati: današnji euro u mnogočemu nije ni sjena dobre stare njemačke marke. Povećanje štednje u eurima u hrvatskim bankama pokazatelj je posvemašnjega nerazumijevanja naših građana kad je riječ o stanju svjetskoga monetarnog sustava. Imam sreću biti u prilici izbliza proučavati sličnosti i razlike između društvenih i ekonomskih prilika u Sloveniji i Hrvatskoj, i mogu reći da smo u svim segmentima ili ravnopravni ili se koliko-toliko držimo - osim na području plemenitih kovina. Ondje je razlika zastrašujuća, a Hrvatska podsjeća na nerazvijenu afričku prčvarnicu, a ne na kandidatkinju za skorašnji ulazak u EU!

Državni nameti od 58 posto Za uvoz zlata u Hrvatsku potrebna je dozvola Ministarstva gospodarstva, a zatim za svaki uvezeni gram treba platiti još pet posto carine, 30 posto poreza na luksuzne proizvode i 23 posto poreza na dodanu vrijednost. Riječ je o regulativi inercijom prenesenoj u hrvatsko zakonodavstvo iz komunističkih vremena, dakle reliktu barbarske prošlosti. U takvim se okolnostima ne može očekivati da će hrvatski građani vraćati pozornost na plemenite metale kao na sredstvo očuvanja vrijednosti vlastita novca. A u posljednjih osam godina zlato je najatraktivnija dugoročna investicija s prosječnom godišnjom stopom rasta od 10-ak posto. Samo od početka ove godine euro je u odnosu na zlato izgubio petinu vrijednosti! U Hrvatskoj narodnoj banci, izravno odgovornoj za takvu situaciju, reći će: ‘Ne treba Hrvatima fizičko zlato i srebro, postoji mnogo drugih, atraktivnih načina ulaganja - dionice, obveznice, fondovi.’ U zlato se, kažu, može ulagati putem fondova koji plemenite kovine pohranjuju u inozemstvo. No trenutačno se na svjetskome financijskom tržištu (u koje se ubraja i tržište investicijskog zlata) događa svašta. Nemali broj svjetskih fondova busa se u prsa da su mu uplate ulagača sto posto pokrivene fizičkim, opipljivim rezervama zlata, ali zapravo raznim financijskim malverzacijama tu pokrivenost dovodi u pitanje. Upravo su financijske institucije i hedge-fondovi prouzročili globalnu gospodarsku krizu, a od hrvatskih se građana traži da im opet vjeruju?! Mnogi od nas nisu toliko naivni, zato po svoje investicijsko zlato odlaze i pohranjuju ga u privatne sefove po slovenijama, austrijama, švicarskama. Dokle?