Fed srezao osnovnu kamatnu stopu na povijesnih nula posto

Fedov je potez presedan bez premca, jer većina središnjih banaka ima još prostora za smanjivanje s obzirom na to da se većina kamatnih stopa sada kreće oko dva posto, iako to uglavnom prije vrijedi za Europu. Tržišta neposrednije vezana uz dolar i američku ekonomiju prate Fedove poteze poput Japana ili Hong Konga koji je srezao stopu na pola posto

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Ruše se mnoge tradicije posljednjih mjeseci, padaju i stvaraju se neslavni rekordi, pa se i posljednja u nizu šokantnih vijesti savršeno uklapa u inače uzbudljiva vremena za ekonomiju. Američka središnja banka Fed srezala je prošli tjedan, deseti put u posljednjih nekoliko mjeseci, osnovnu kamatnu stopu. Samo po sebi to ne bi bila posebno fascinantna vijest da nije sasvim novog konteksta. Sada ta stopa iznosi smiješnih 0,25 posto u najgoroj varijanti, a u najboljoj ravno 0! Stopa, dakle, nije fiksna i, sasvim jasno, najniža je u povijesti.

Osim te povijesne pokazuju se, međutim, i još neke dimenzije ovakve odluke. Takav potez, naime, definitivno potvrđuje nedavne izjave šefa Europske središnje banke Jean-Claude Tricheta da bi masovna i kontinuirana sniženja kamatne stope mogla otići u suprotnu krajnost što bi moglo imati i kontraefekt. Osim toga, taj potez pokazuje sve goru situaciju i ukazuje na neugodnu istinu da monetarnim vlastima zaista počinje ponestajati municije za kratkoročni učinak i da se fiskalna grana mora pod hitno uključiti s brzim i efikasnim rješenjima jer bi u narednih nekoliko mjeseci moglo postati vrlo ‘čupavo’. Izjava Holgera Schmiedinga iz Bank of America to potprepljuje:
- Važnije je što će biti sljedeći korak regulatora sada, kad ne mogu dalje rezati stopu.

Cijela je kriza uopće pokazala nevjerojatnu tvrdoglavost moderne ekonomije. Svi dosadašnji pokušaji da se pokrene gotovo posve posustala ekonomija ne rađaju željenim rezultatima, dapače, stvari uporno sve više usporavaju. Naravno, burze su odmah pozitivno reagirale na odluku Feda i zabilježile skokove od 4,20 posto (Dow Jones), 5,14 posto (S&P 500 indeks) te 5,4 posto (Nasdaq). Mala je to utjeha, doduše, s obzirom na to da padovi i skokovi burze u posljednje vrijeme i ne znače previše kad je riječ o realnoj ekonomiji.

Sječa kamatnih stopa posvuda

I neke druge središnje banke odmah su reagirale, prateći korak iz Amerike. Tako je Češka središnja banka svoju temeljnu kamatnu stopu snizila za pola boda, čime ona sada iznosi 2,25 posto. Ista je priča i na drugom kraju svijeta, u Japanu. Tamošnja je središnja banka smanjila kamatne stope drugi put u dva mjeseca. Prekonoćna stopa smanjena je na sasvim simboličnu razinu od 0,1 posto, iako je već bila na 0,3 posto. Yen je odmah potonuo u odnosu na dolar, što je potaknulo špekulacije o izravnom miješanju vlade u tečaj radi sprječavanja daljnjeg jačanja jena o čemu uvelike ovisi japanska izvozna sposobnost, jedan od motora rasta.

Kamatne stope već su ušle u antologiju prije nekoliko tjedana, kad je Europska središnja banka smanjila stopu za tri četvrtine postotnog boda, na 2,5 posto, potez koji su slijedile Švedska i Engleska središnja banka. Fedov je potez ipak presedan bez premca, jer većina središnjih banaka ima još prostora za smanjivanje s obzirom na to da se većina kamatnih stopa sada kreće oko dva posto, iako to uglavnom vrijedi više za Europu, dok druga tržišta, izravnije vezana uz dolar i američku ekonomiju, u stopu prate Fedove poteze poput Japana ili Hong Konga koji je, primjerice, srezao stopu na pola posto, dok su Kuvajt i Norveška, s druge strane, trenutačno na 3,75 posto i imaju daleko širi manevarski prostor.

Uz sve te očajničke pokušaje da se ‘podmaže’ ekonomija postavlja se pitanje gdje svi ti novci nestaju? Jer s krizom ili bez nje, s kolapsom financijskih tržišta ili bez njega, sav novac nije jednostavno ispario preko noći pa je pravo pitanje zašto se te injekcije ne osjećaju u ekonomiji, odnosno zašto nije pokrenuto pozajmljivanje i kolanje novca. Odgovor, čini se, zasad svima izmiče, premda je najbliže istini da zaleđeni od straha svatko svoje drži u čarapi, i banke i kompanije. Koliko je situacija ozbiljna ogleda se i u činjenici da Fed namjerava dodatnim nekonvencionalnim mjerama dalje širiti svoj spektar mogućnosti. Jednostavnije, istrošivši metke u starom pištolju kupit će si sačmaricu. To znači dugotrajniju simboličnu kamatnu stopu i nastavak otkupa toksičnih sredstava radi pročišćavanja tržišta zagađenog pohlepom i neozbiljnošću niza financijskih institucija.

Na redu su fiskalna rješenja

Snažne i za bankare krajnje neuobičajeno agresivne izjave još su jedan novi moment koji valja svakako primijetiti jer služi vrlo konkretnoj svrsi. U izjavi Feda pisalo je, među ostalim, sljedeće: ‘Federalna rezerva upotrijebit će sve raspoložive instrumente radi promoviranja ponovnog pokretanja održivog ekonomskog razvoja i očuvanja stabilnosti cijena’. Osnovni problem globalne ekonomije u ovom je trenutku gotovo potpuni gubitak povjerenja između sudionika ekonomskog procesa, pa takve izjave u tom smislu treba i shvatiti. Nije nimalo nevažno poslati tržištu jasan i radikalni signal, čak ako iza njega i ne stoje dovoljno jaka sredstva. Takvim širenjem kreditnih programa Fedova bilanca je porasla od ispod 900 milijuna dolara na više od dva trilijuna, no valja očekivati i daljnje bujanje, do čak tri trilijuna prema nekim procjenama.

Najveća žrtva aktualnih previranja nesumnjivo je, dakle, povjerenje i spremnost sudionika u ekonomiji da nastave po starom, nakon što su se mnogi opekli toliko da i ne mogu više izgledati kao prije. Situacija, iako vrlo teška, još nije dosegnula kataklizmičke razmjere kako neki vole vjerovati, ali treba biti realan i priznati da to više nije samo filmska mogućnost već i vrlo stvarna, u slučaju da krvotok uskoro ne prokola. Zadatak koje je pred donositeljima ekonomskih odluka, zapravo i nije toliko težak. Akumulirano znanje o ekonomiji i iskustva prikupljena tijekom dugo vremena pokazuju da se dalje od već poznatih rješenja i ne može baš ići. Drugim riječima, što se zna, zna se. Sve to što Fed misli dodati svom portfelju operacija, dakle, nije, niti može biti revolucionarno. Monetarna grana bliži se vrhuncu svojih mogućnosti, koje, brat bratu, nikad i nisu bile široke koliko su to one u rukama politike, odnosno fiskalne grane. Niz fiskalnih stimulansa koje su proteklih tjedana vlade velikih svjetskih ekonomija osmislile bit će, sada je jasno, presudni za eventualno izvlačenje iz jame. Dalje od toga, zapravo i ne postoji.