Financial Times najavljuje moguću financijsku krizu u regiji

Istraživanje na koje se poziva komentator Financial Timesa obuhvatilo je 14 zemalja, a među zemljama s najvećim rizikom izbijanja krize, uz Mađarsku i Tursku, spominje se i Hrvatska

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Za sada ne možemo govoriti o 'srednjoeuropskoj financijskoj krizi'. Ali, postoji realna mogućnost da ona nastupi u sljedećih 12 mjeseci. Najava je sama po sebi uznemirujuća, a još više dobiva na ozbiljnosti uzme li se u obzir da je objavljena u Financial Timesu, najutjecajnijem mediju među svjetskim financijašima. A to su, pokazalo se već mnogo puta kad 'zagusti', najplašljiviji članovi poslovnoga svijeta.

Kad FT počne slati upozoravajuće signale, to u određenom trenutku može izazvati pravu paniku u kojoj nastupa 'psihologija krda'. Pa izbijanje financijske krize u jednoj od zemalja regije natjera investitore, a osobito one koji dilaju špekulativnim kapitalom, da pobjegnu iz svih zemalja regije. Zato i hrvatska poslovna javnost, a još više Vlada, moraju pojavu komentara o rizičnoj regiji shvatiti vrlo ozbiljno. Pogotovu zato što priča nije bez temelja. Povod za komentar u FT-u je ekonomska situacija u Mađarskoj.

Zemlja koja je godinama isticana kao maneken tranzicije, sada je u ozbiljnim teškoćama. Deficit platne bilance premašio je 10 posto, a u kratkom razdoblju forinta je devalvirala 8,5 posto. Slični signali stižu iz gotovo svih zemalja regije. U Češkoj se upravo događa smjena premijera, a jedan od razloga je i stalno povećanje budžetskog deficita (razriješena kesa za veće mirovine i gradnju prometnica - zvuči poznato, zar ne?). Čak bi i Latvija lako mogla zapasti u probleme. Njezin deficit platne bilance iznosi čak 12 posto BDP-a, a samo je četvrtina pokrivena izravnim stranim ulaganjima. Ostalo su krediti.

A u Slovačkoj, koja se posljednjih godina i u Hrvatskoj navodila kao primjer zemlje ultraliberalne otvorene ekonomije u kojoj je uveden flat-tax, pa su navalili strani investitori, nova Vlada izvela je zaokret od 180 stupnjeva. Donedavno zagovornik brze privatizacije, slovačka država danas od privatnika ponovno otkupljuje naftovod (prodan 2002. za 74 milijuna dolara, sada mu je cijena oko 100 milijuna dolara), a otkupila bi i 66 posto udjela u tamošnjoj elektroprivredi. Robert Fico, novi premijer, najavljuje drastične mjere protiv privatnih monopolista, ako treba i drastičnim povećanjem poreza.

Svi ti primjeri pokazuju kako je potpuno pogrešan pristup da tranzicijske zemlje trebaju izdržati do ulaska u EU, a onda će se sve rješavati samo od sebe. Sve upućuje na to da Mađarska, Češka i još nekoliko zemalja tek sada ulaze u turbulentna vremena. Morala bi to biti poruka i hrvatskoj Vladi, ali i dijelu javnosti kojemu je glavni pristup 'lako ćemo'. S jedne strane, pokazuje se da ulaskom u EU nijedan problem zapravo nije riješen. A, s druge strane, ako Hrvatska i uspije održati svoju krhku makroekonomsku stabilnost, detonator bi mogla upaliti neka susjedna zemlja. A onda neće biti svejedno koliko je Hrvatska iznutra zdrava, kako bi s relativno malo boli izdržala moguću regionalnu zarazu.

Budžetski i platni deficiti koji se šire regijom i najave moguće 'zaraze' ako neka od zemalja 'legne' sa svojim financijama, već su viđeni scenarij. Isti se odigrao 1997./1998. godine u Aziji. I tamo su bilježene visoke stope rasta BDP-a, rasla je cijena nekretnina, dosta zemalja imalo je fiksirane tečajeve svojih valuta, zemlje su se silno zaduživale u inozemstvu... Krhka stabilnost održavala se godinama, a onda je 'puklo' u Tajlandu, gdje je 2. srpnja 1997. počela devalvacija bahta. Investitori su se uspaničili, počeli su bježati iz cijele regije, a višegodišnja kriza zahvatila je Indoneziju, Južnu Koreju, Maleziju, Singapur, Hong Kong...

Analitičari već počinju povlačiti usporedbe. Istraživanje na koje se poziva komentator Financial Timesa obuhvatilo je 14 zemalja, a među zemljama s najvećim rizikom izbijanja krize, uz Mađarsku i Tursku, spominje se i Hrvatska. Razlog za Hrvatsku je, među ostalim, čvrsto držanje tečaja nacionalne valute. Dosad se pokazalo da financijske krize najteže pogađaju upravo zemlje koje najtvrdoglavije drže čvrsti tečaj.