Financijskih balona uvijek ima, nedostaje volja da ih se ograniči

- Smatram da financijski baloni uvijek ima. Nakon sloma Dot.coma na prijelazu stoljeća ili nedavnog kraha tržišta nekretnina i hipotekarnih kredita koji je pokrenuo lavinu ove trenutačne gospodarske krize, ti financijski baloni postoje i u drugim aspektima ekonomije. Pitanje je samo mogu li biti detektirani prije nego što puknu, kaže profesor Philip Protter sa Sveučilišta Cornell.

Ovaj matematičar jedan je od najpoznatijih svjetskih matematičara koji se bavi primjenom stohastičkih metoda u financijama. Njegova istraživanja obuhvaćaju područja poput određivanja cijena roba, rizika za likvidnost, kreditinih rizika i sl. Danas predvodi međunarodni tim matematičara koji se bave detektiranjem postojećih financijskih balona s pomoću matematičkih modela. Globalno stanje na tržištu nekretnina samo je jedan od posljednjih primjera financijskih balona.

Nafta 'u balonu'
- Nakon krize na američkom tržištu nekretnina bili smo svjedoci velikog skoka cijena nafte. Uslijedila je velika debata među ekonomistima u SAD-u. Neki, poput Paula Krugmana koji je to napisao u svojoj kolumni u New York Timesu, tvrdili su da cijene nafte nisu novi financijski balon, nego izravna funkcija odnosa između ponude i potražnje. Drugi ekonomisti rekli su da su te cijene očiti novi primjer balona - i tada je taj balon puknuo. Sada ponovno rastu na sličan način. Razlog je tomu sama struktura financijskog tržišta i ekonomije koja dopušta veoma neodgovorno i opasno ponašanje. Međutim, to se ne događa zbog toga što su ljudi neodgovorni, zli ili problematični. Smatram da je njihovo ponašanje, pa kad je i tako negativno, uvjetovano samom tom strukturom tržišta i njihovim okolišem. Jer ako se ne ponašaju tako, njihova konkurencija neće imati istu dilemu i nadmašit će ih. I to je logika kojom se služe organizacije i sitni brokeri koji ne žele dobiti otkaz i rade ono što se od njih očekuje. Zapravo nemaju mnogo izbora, nego se moraju ponašati neodgovorno, kaže Protter.
Da je moguća drukčija sigurnija stvarnost, vidi se po tome što su financijski baloni narasli u trenutku kada se smanjila, odnosno ukinula regulacija koja je ograničavala apetite i alate kojima se mogla služiti financijska industrija. Kako objašnjava profesor Potter, 'razmontiranje' 50-ak godina starih regulativa koje su nakon Velike depresije uspješno štitile svjetska tržišta, što je počeo Regan a nastavili obojica Bushova i Clinton, dovelo je do toga da nakon Bushova mandata više nije bilo nikakve zaštite. U tom trenutku banke su prirodno nastavile u smjeru u kojem su mogle ići, a cijelo to vrijeme Vlada nije učinila ništa.

Regulacija je rješenje
- Rješenje u sprječavanju malignih tvorevina na tržištu kao što su financijski baloni očito je u boljoj državnoj regulaciji financijske industrije. No ne samo to jer vlade diljem svijeta moraju surađivati zbog toga što i banke surađuju, a događanja u financijskoj industriji veoma se brzo odražavaju na zdravlja tržišta diljem svijeta.Na pitanje pridonosi li vladino spašavanje velikih financijskih institucija dokapitalizacijom ili velikim iznosima nestabilnosti na duge staze, Potter odgovara u korist intervencije. - Nekoliko je ideja kako pristupiti problemu u budućnosti. Primjerice brojni ekonomisti poput Paula Volckera danas se zalažu za to da se bankama i kreditnim udrugama ne dopusti da postanu veliki. Meni se ta ideja ne sviđa. Mislim da netko treba moći postati velik ako je to zaslužio, međutim država mora biti policajac i igrati znatno aktivniju ulogu u regulaciji, stvarajući čvrsta pravila i onda ih štiteći. Argument koji se često čuje protiv državne intervencije je rizik zloporabe. Tako je njemačka javnost često izražavala stav kako je primjerice davanje novca Grčkoj pozivnica da se ista stvar ponovi za 10-15 godina. Potter smatra da stvari otpočetka treba gledati suprotno.- Njemačka bi se morala baviti pitanjem kako je to uopće moguće. Situacija u Grčkoj nije se dogodila preko noći. Ili Grčka treba izaći iz eurozone, ili druge države nemaju izbora nego nastaviti im pomagati.  Ono što se vidi na primjeru brojnih država u problemima jest da su pravila i regulacije donesene u vrijeme optimizma, pa su možda uvjeti za članice eurozone poput razine inflacije i vanjskog duga bili nerealno postavljeni. - Model koji će raditi u različitim uvjetima na svjetskoj gospodarskoj i financijskoj sceni može se napraviti, ali treba postojati volja da se to učini, zaključuje Protter.  (Kristina Kardum)