Financijsko se tržište promijenilo - nabolje

Inozemni su vlasnici u dotadašnje hrvatske banke uveli nove standarde poslovanja, unaprijedili su upravljanje rizicima, uložili u tehnologije.I danas je, baš kao i prije desetak godina, teško dobiti kredit, bez obzira na to traži li ga tvrtka ili običan građanin. Piše: Gordana Gelenčer

Novca nema, kamate su se vinule uvis. No osim tih nekoliko 'sitnica' ništa drugo nije isto. Na početku razdoblja prvog kreditnog buma na domaćem je financijskom tržištu poslovalo 60-ak banaka (danas ih je upola manje) i gotovo nijedna druga nebankarska kuća. Danas se podrazumijeva da   imamo uloge ili tražimo posudbu i  u stambenim štedionicama, osiguravajućim društvima, investicijskim i mirovinskim fondovima, kod investicijskih savjetnika, leasing i faktoring društava, kartičara....

S privatizacijom banaka i ulaskom inozemnih vlasnika, velikih globalnih igrača, domaće se financijsko tržište nepovratno promijenilo. Ekonomisti i analitičari bez ikakve će dvojbe reći – nabolje! Ipak, mnoge i danas žulja proračunski novac ‘ulupan’ u sanaciju banaka koji nikad nismo vratili prodajom tih istih banaka. U sanacije smo uložili otprilike 11,5 milijardi kuna (gotovo 13 milijardi dodaju li se tomu troškovi kamata za zaduženje, stare devizne štednje i troškovi stečajeva), a vratili smo samo 6,47 milijardi, dakle jedva polovinu. No dovoljno se sjetiti razloga sanacije. Uz unutarnje slabosti u poslovanju, isprepletanje valutnog i kreditnog rizika, ročnu neusklađenost aktive, nesklad između nedostatka informacija o bankama i mogućnosti primjene propisa ni sanacija nije bila dovoljna. Tek nakon te posljednje sanacije i prodaje banaka strancima domaći se financijski sustav počeo razvijati i nalikovati sustavima razvijenih zapadnih zemalja.  Analitičar Damir Novotny kaže da je privatizacija banaka bila jedina uspješna privatizacija u Hrvata.

Financiranje
Inozemni su vlasnici uveli nove standarde poslovanja, unaprijedili su upravljanje rizicima, uložili u tehnološku obnovu. Najvažniji je doprinos stranih vlasnika, kaže, odmicanje od politike, unapređenje poslovnih procesa, rast broja i kvalitete usluga, napredak u tehnološkom razvoju.
- Kad netko kaže da to nisu naše banke, odmah posumnjam da je riječ o pogledu prema kojemu bi banke trebale biti ono što su nekad bile, samoposluge novca za sva državna poduzeća ili ona bliska vlasti, što smo već platili sanacijama. Teza da banke na našem tržištu uglavnom financiraju kompanije iz matične zemlje vlasnika jednostavno nije točna. Najmanje su se financirale talijanske i austrijske tvrtke. Pogledajte samo Zagrebačku banku, koja najviše financira državu, od brodogradnje, hotela do Zagrebačkog holdinga.  Zahvaljujući tomu što su se banke svake godine kod svojih vlasnika mogle zadužiti za 500 do 600 milijuna eura mogli su se financirati različiti infrastrukturni projekti. - uvjerava analitičar Damir Novotny.
Ne slaže se ni s tezom da je bankama na pameti samo profit, što HNB-u znatno otežava vođenje monetarne politike. Kao ni priče o izvlačenju dobiti banaka, jer većina se dobiti tijekom godina reinvestira, tvrdi Novotny. Na pitanje koliko je opasan oligopol pet- šest najvećih banaka, odnosno grupacija u kojima su i investicijski i mirovinski fondovi, osiguravajuća društva, leasing kuće i stambene štedionice, Novotny kaže da to jest problem jer u Njemačkoj, Italiji ili Francuskoj nijedna grupa ne drži više od sedam ili osam posto tržišta. - Kod nas je, nažalost, većina biznisa u nekom oligopolu.  Zato nisam potpuno siguran da banke na jednak način dogovaraju cijenu kapitala - misli Novonty.

Novi proizvodi
Međutim, ne traže se samo krediti. S vremenom smo se kao potrošači razmazili i naviknuli se da automobile možemo nabaviti i na leasing, eventualni višak novca, bar prije krize, uložiti u investicijske fondove ili u kombinaciju ulaganja u policu životnog osiguranja i investicijski fond i posve solidno zaraditi - do sredine prošle godine znatno više nego oročavanjem štednje u banci. Poduzeća svoje vozne parkove odavno ne financiraju kreditima nego leasingom, zbog odbitka PDV-a. A u vrijeme kad stišće nelikvidnost raste i potražnja za još 'svježom' uslugom - faktoringom.  Običan puk, osiromašen krizom i strahom od budućnosti, kreditnim karticama premošćuje vrijeme od plaće do plaće, od računa do računa. Tko se još sjeća vremena kad smo plaćali samo s onim što smo imali u džepu? Iako je takvih zahtjeva sve više, pa i želje da isplata plaća zaobiđe banke i u platnoj vrećici izravno stigne u ruke zaposlenih, malo tko iskreno može ustvrditi da smo s ondašnjim bankama bili zadovoljniji.