Arhiva

Fondovi rizičnog kapitala - spas ili bauk

27. ožujka 2010.

lider.media

Dodajte lidermedia.hr u omiljeni Google izvor

Domaća su poduzeća već godinu i pol u potrazi za kapitalom, doduše onim kojim će financirati kratkoročne potrebe, no ima i onih koja i u recesiji razmišljaju o investicijama. Poduzećima je prvi i najjednostavniji izbor kredit.

Razgovarala: Gordana Gelenčer

No banke nerado kreditiraju realni sektor jer su izdvajanja za loše plasmane višestruko narasla, a poduzeća su ionako prezadužena. Gdje još ima kapitala za ulaganja? Ima ga, među ostalim, u takozvanim fondovima rizičnog kapitala. Doduše, poduzetnici u tom slučaju moraju 'otpustiti' dio vlasništva ulagaču, no Mirna Marović, predsjednica Hrvatske private equity i venture capital asocijacije, kaže da se prednosti takvih ulaganja ne smiju zanemariti.

Za kakva je poduzeća najčešće zainteresirana takva vrsta ulagača?
- Private equity i venture capital ulagači zainteresirani su za propulzivna poduzeća, dakle ona koja mogu ostvariti brzi rast i održivu komparativnu prednost u petogodišnjem razdoblju ulaganja. Ti ulagači ocjenjuju potencijal ulaganja prema mogućnosti ostvarivanja povrata na uložena sredstva i iznosima ulaganja. Traženi iznos povrata na ulaganje ovisi o fazi u kojoj se poduzeće nalazi. Tako se za start-up poduzeća, koja su rizičnija, očekuje veći povrat od već pozicioniranih poduzeća u kasnijoj fazi razvoja. U prosjeku ti fondovi traže 25 posto povrata na ulaganje na godinu. Dio se povrata ostvaruje i financijskom polugom (udjelom kredita u ukupnom financiranju). U praksi private equity fondovi ostvare prosječni povrat na ulaganje od 15 posto na godinu jer u prosjeku jedan ili dva od ukupno deset ulaganja tipičnog fonda propadnu.

Mogu li ih privući i mala poduzeća ili samo srednja i velika?
- Inozemni private equity i venture capital ulagači zainteresirani su uglavnom za srednja i veća poduzeća u kasnijim fazama razvoja (proširenje poslovanje ili preuzimanje). Većina inozemnih fondova ulaže više od 10 milijuna eura, no ima i onih u kojima su početni iznosi već od pet milijuna eura. Kao primjer navodim ulaganje jednog od najvećih private equity fondova iz Srednje i Istočne Europe - Mid Europe - koji je preuzeo hrvatski Istra cement za 40 milijuna eura. Od toga je 20 milijuna eura izravno ulaganje Mid Europe, a 20 milijuna eura dugoročni kredit Zagrebačke banke. Regionalni i domaći fondovi zainteresirani su i za znatno manja ulaganja, od jedan do šest milijuna eura po projektu. No uložit će i nekoliko stotina tisuća eura u prvoj fazi ulaganja ako postoji potencijal da poduzeće proširi svoje poslovanje i u drugoj fazi ulaganja bude spremo za veće iznose.

Koje bi uvjete trebalo zadovoljiti poduzeće da privuče nekog private equity ulagača?
- Poduzetnik mora imati ideju, odnosno poslovni plan kako brzo narasti i iskoristiti prednost pred konkurencijom te plasirati svoj proizvod ili uslugu, po mogućnosti ne samo na hrvatsko tržište nego i na regionalno i/ili globalno. Važno je da poduzeće ima odličan upravljački tim koji ima ambiciju za ubrzani rast i širenje na tržišta. Važno je da je poduzeće spremno dopustiti private equity fondu ulazak u vlasničku strukturu i sudjelovanje u svim važnim strateškim odlukama poslovanja. Također je važno da poduzeće i private equity fond dogovore jednu ili više opcija izlaznih strategija nakon ulagačkog razdoblja. To može uključivati prodaju udjela fonda upravljačkom timu, strateškom partneru, drugom fondu ili inicijalnu javnu ponudu dionica.

Zašto je takav oblik financiranja kod nas slabo razvijen? Zato što nema zanimljivih poduzeća ili zato što poduzeća ne žele dijeliti vlasništvo?
- Hrvatski je financijski sustav bankocentričan, većini su poduzeća banke glavni izvor financiranja. Samo su se veća poduzeća uspjela financirati na tržištu kapitala, a samo se tridesetak financiralo private equity i venture kapitalom od 1997. godine do danas. U Hrvatskoj ima dovoljno prilika za ulaganje u iznosima od pet do 15 milijuna eura. Takva ulaganja u pravilu najviše zanimaju domaće i regionalne fondove, a manje veće inozemne, koji u pravilu traže prilike za preuzimanja i širenje poslovanja u većim iznosima. Uostalom, inozemni fondovi nailaze na iste zapreke kao i drugi strani ulagači: na nesređene imovinskopravne odnose, korupciju, umreženost, loše korporativno upravljanje. Dosad je potražnja za takvim financiranjem bila mala zato što poduzetnici nisu upoznati s time, ali i zato što se većina poduzetnika protivi ulasku venture capital fonda u vlasničku strukturu. Poduzetnici odlično razumiju bankarski kredit kao instrument financiranja, no u pravilu malo znaju koje prednosti ostvaruju ulaskom fonda u vlasništvo. Osim dugoročnog i stabilnog izvora financiranja fondovi donose i 'know-how': kako uspješno narasti i prošiti se na regionalna i/ili globalna tržišta.

Koji je onda smisao državne pomoći paketom broj dva, prema kojemu bi ti fondovi i država uložili po milijardu kuna?
- Situacija se od početka ove godine uvelike promijenila. S Hrvatskom private equity i venture capital asocijacijom sve više kontaktiraju zainteresirani poduzetnici sa svojim projektima. Nedavno smo proveli i natječaj VentureXchange za izbor najperspektivnijih poduzetničkih projekata. Stigla su nam 23 poduzetnička projekta za koja se tražilo financiranje vrjednije od 250 milijuna eura. Stručni je žiri izabrao devet finalista s projektima koji traže više od 50 milijuna eura ulaganja. Svi finalisti temelje svoje poduzetničke pothvate na upotrebi ili razvoju visoke tehnologije ili 'cleantecha', čiste, profitabilne proizvodnje radi očuvanja okoliša.

Ima li sektora zanimljivijih ulagačima?
- Poduzeće može biti iz bilo kojeg sektora osim nekretninskog i financijskog, jer takvim se oblikom ulaganja bave drugi fondovi. To dokazuju i primjeri dosadašnjih private equity i venture kapital ulaganja u Hrvatsku koje nalazimo u gotovo svim sektorima poput proizvodnje zamrznute hrane (Hlad), maloprodajnih lanaca drogerija (Kozmo), u turizmu (Aqua), privatne bolnice (Akromion), restorana brze hrane (Daily Fresh), distribucije specijalne i autoopreme (Promotehna), distribucije konzumne elektronike (TechnoMax), dostave (Overseas Express) i arhiviranja dokumenata (Arhiv trezor). Iako ne isključujem mogućnost ulaganja u sve sektore, Hrvatska ima dosta potencijala za razvoj visokotehnološkog i 'cleantech' sektora s pomoću venture kapitala.