Forma menadžerskih ugovora nije propisana zakonom

U pravilu menadžerski ugovori predviđaju neki od oblika bonusa: postotak ostvarene dobiti, dionice, bonus na ostvareni promet, nagrade, upotrebu osobnog automobila, poslovnih kartica...

Piše: Anđelka Buneta

Menadžerski su ugovori jednako važni i poslodavcima i menadžerima. Prvima, jer angažirajući menadžera odlučuju o uspjehu vlastite tvrtke, a menadžerima jer na temelju ugovora upravljaju vlastitom karijerom, ali i preuzimaju odgo-vornost za rukovođenje ljudskim i materijalnim resursima i poslovnim procesima tvrtke.

Međutim, kod nas nije nimalo lako sastaviti menadžerski ugovor jer u vezi s tim Zakon o trgovačkim društvima sadržava tek odredbe dispozitivne naravi, a kako još nije izgrađeno običajno pravo, u praksi se javlja cijeli niz radno-pravnih i tehničkih problema.

Stoga nije čudno što mnogi 'zapnu' na prvom koraku - odakle početi u pregovorima o zaključivanju menadžerskog ugovora? Kako utvrditi prava, ovlasti i obveze menadžera u trgovačkim društvima?

Kako utvrditi osnovnu plaću i mjeriti njegov udjel u ostvarenim rezultatima? Što sve treba obuhvatiti menadžerski ugovor u vezi s radnim statusom, osobnom, materijalnom, profesionalnom i pravnom odgovornošću uprave?

Idealnog menadžerskog ugovora nema

Na menadžerske ugovore može se gledati kao na svojevrsni poslovni status kojim se na upravu delegiraju specifična prava, obveze i odgovornosti u vezi s utvrđenim projektom ili vođenjem poslovanja tvrtke.

Ugovor je zajednička 'zadaća' za nositelje poduzetničkog rizika (investitore, vlasnike) i menadžera kao nositelja profesionalnih rizika.

Stoga se može reći da je takav ugovor svojevrsna sinteza moći upravljanja i moći rukovođenja, odnosno dokument kojim se zasniva partnerstvo između onih koji imaju određenu poslovnu viziju i spremnost da ulože novac i menadžera koji prihvaća profesionalni izazov da tu poslovnu viziju ostvari.

Načelno se može reći da je ugovor o zapošljavanju menadžera zapravo ugovor o partnerstvu onih koji su vlasnici pos-lovne ideje i onih koji vjeruju da su sposobni da tu ideju pretvore u dobar poslovni rezultat.

Stoga je i menadžerski ugovor po definiciji akt slobodne poduzetničke volje obiju strana, dokument kojim se ostvaruje profesionalna sinteza moći novca, moći znanja i moći partnerstva.

Istodobno, menadžerski ugovor treba precizirati pravila igre između uključenih protagonista i predvidjeti cjelokupni scenarij za svaki mogući ishod poslovne suradnje, uključujući mogućnost raskida ugovora.

Što je sadržaj menadžerskih ugovora

Većina ugovora o zapošljavanju menadžera obuhvaća raspon od općih uvjeta radnog odnosa (uključujući materijalna prava, obveze i odgovornosti) do formalnog opisa poslova njegova radnog mjesta.

U praksi je uvriježeno da se dio poslova i zadataka smatra obvezom iz radnog odnosa, a specifični uvjeti angažmana menadžera smatraju se nekom vrstom ugovora o djelu i, ovisno o ugovorenim propozicijama, tim se poglavljem ugovora utvrđuju osnovna plaća, formule nagrađivanja za rezultate (bonusi), otpremnine i sl.

Bitan su element menadžerskih ugovora osnovna plaća i naknade vezane za obavljanje posla te oblici stimulacije za ostvarene rezultate. U pravilu menadžerski ugovori predviđaju neki od oblika bonusa: postotak ostvarene dobiti, opcij-ske dionice, bonus na ostvareni promet, kvartalnu ili godišnju nagradu, uštedu u troškovima te neograničenu upotre-bu osobnog automobila, poslovnih kartica, mobitela i sl.

Povrh tih oblika nagrađivanja u indirektne prihode menadžera mogu se ubrojiti i police osiguranja i drugi vidovi nag-rada za lojalnost (plaćeni godišnji odmor i sl.).

S druge strane, ako se radi o menadžerima vlasnicima, oni u pravilu potpuno autonomno odlučuju i imaju mogućnost da sami sebi odrede osnovnu plaću i nagrade, često i na etički dvoj-ben način jer znatan dio privatne potrošnje mogu iskazati kao troškove poslovanja svojih tvrtki.

Uopćeno o mjerenju uspješnosti

S obzirom na to da je dio radno-pravnih pitanja određen zakonskim okvirom, statutom ili odlukama nadzornog odbo-ra, odnosno skupštine trgovačkih društava, mnogi su menadžerski ugovori sadržajno ograničeni samo na opća mjesta mandata predsjednika ili članova uprave.

Osobito su manjkavi u pogledu unaprijed utvrđenih i usuglašenih ciljeva, zadataka i načina na koji će se objektivno mjeriti uspješnost uprave. Tako u pravilu nema kvantificiranih obveza i ciljeva za određeno vremensko razdoblje, nego se, u pravilu, to navodi kao općenita odgovornost uprave za provođenje poslovne politike.

Nema ni jasnih propozicija o osobnoj odgovornosti uprave u odnosu na moć nadzornog odbora ili vlasnika da utječu na operativne odluke u vezi s poslovanjem. Taj nedostatak može uzrokovati frustracije menadžmenta, pravnu i profe-sionalnu nesigurnost - osobito ako se nametnute poslovne odluke pokažu štetnima.

Uzroci pravne nesigurnosti

Najčešće nisu utvrđene definicije ključnih pojmova i način rješavanja eventualnih spornih pitanja u vezi s tumačenjem i primjenom pojedinih točaka menadžerskih ugovora, što u praksi dovodi do konfliktnih odnosa, pravne nesigurnosti uprave i sudskih sporova, Ugovori vrlo rijetko sadržavaju specifične obveze uprave kao što su, primjerice, pridržavanje etičkoga kodeksa struke ili konkretne tvrtke, obveza stručnog usavršavanja i slično, a rijetko su predviđene i odredbe o dopunskom angažma-nu, autorskom radu, intelektualnoj imovini, patentima te materijalnim i moralnim pravima na autorsko djelo.

Zapravo, što je rang menadžera viši, to su odredbe njihovih ugovora apstraktnije naravi, a pri sklapanju ugovora s projektnim ili srednjim menadžerom sadržaj individualnih ugovora sve se više približava karakteru ugovora o djelu.

Upute za vođenje pregovora

Pregovaračka pozicija menadžera u pravilu je stresna jer je odluka uvijek u procijepu između profesionalnih rizika i izazova preuzimanja mandata. Svaki menadžer mora sam procijeniti isplativost uloge za koju se natječe ili one koja mu je ponuđena.

Ta se analiza ne tiče samo materijalnih i statusnih aspekata profesionalne karijere menadžera, već ona pogađa i njegov osobni razvoj i sustav vrijednosti.
Taj složeni psihološki i motivacijski sklop suočava svakog me-nadžera s dilemama kao što su: 'Što dobivam, a što eventualno gubim promjenom posla? Mogu li na zadanim pretpos-tavkama ostvariti ciljeve i očekivanja poslodavca i koji su rizici?' Nisu zanemariva ni osobna pitanja, naprimjer: 'Što će moja odluka značiti za moj osobni razvoj i što će donijeti mojoj obitelji?' 

Potraga za odgovorima na ta neizbježna i mnoga slična pitanja koja zadiru u individualni sustav vrijednosti pojedinca posao su menadžera kao usamljenog profesionalca. Opseg pregovora i zahtjevnost tema u pravilu se ne mogu iscrpsti u samo jednom razgovoru. Ako i mogu, to ne znači da su pregovarači već postigli konačni dogovor.

Zato je za obje strane dobro da uzmu time out i da ga iskoriste kako bi svaka za sebe napravila bilancu pregovora. U idućoj fazi razgovora detalji bi se trebali razmatrati na temelju pisa-nog predloška za konačni menadžerski ugovor.