G8: Uglavnom složni u tome da se ne slažu

Povijest je upisala još jedan G8 samit ponajviše poseban vjerojatno po činjenici da više neće biti G8. Koja će brojka pratiti sljedeći skup još nitko ne zna, ali da bogati više i nisu tako bogati postalo je očito i njima samima. Naravno, nije da su oni tek tako odlučili drugarski pružiti šansu drugima da sudjeluju u donošenju odluka, nego je problem u tome što ti drugi imaju njihov novac, ali i znatne prirodne resurse, što je uvijek zalog dobrog prijateljstva.

‘Misliti da se možemo uhvatiti ukoštac s takvim problemima bez sila kao što su Kina, Indija i Brazil, čini se pogrešnim', sažeo je američki predsjednik Obama.Sastanak osam najrazvijenijih šefova vlada i država počeo je 8. srpnja i trajao tri dana i, složit će se mnogi,prošao u nešto pozitivnijem ozračju nego je to bio slučaj u nekoliko posljednjih okupljanja. Velikih odluka koje će ući u školske udžbenike nije bilo, osim što su prema staroj navici šefovi velikih, bogatih i razvijenih otkrili da postoji glad na svijetu i odmah obećali hrpu novca. Toliko mnogo da se u prvi mah mogli mogli niti dogovoriti koliko će točno milijardi to iznositi, iako su na kraju ipak došli do brojke od 20 milijardi dolara.

Doduše, dok ta lova stvarno i poteče prema siromašnima, možda neće biti u dolarima, što je druga iznimno zanimljiva stavka trodnevnog susreta. Naime, usprkos povratka kineskog predsjednika Hu Jintaoa netom prije početka samita u Kinu, u kojoj suneki manjinci tražili više slobode, kao što to obično biva, bogati nisu uspjeli izbjeći kinesku baražu po dolaru.Udar je počeo predposljednjeg dana čvenka, kad je Dai Bingguo, kineski državni savjetnik, pokrenuo raspravu o dolaru kao o svjetskoj valuti na sastanku pet zemalja u razvoju s osam već razvijenih, u četvrtak.

Duhovi su se odmah uzbudili, dakako u zapadnom taboru, zbog mogućnosti da takva bogohuljenja uznemire tržišta i potkopaju oporavak svjetske ekonomije. Šok je bio toliki da je britanski premijer Gordon Brown poslije rekao da se ne sjeća takvih primjedbi. Ili je to bio pokušaj ciničnoga engleskog humora. Srećom, nije bio jedini svjedok, pa su svi svjetski mediji objavili vrlo zoran i precizan opis događaja. Da je tako rekao da bi ‘trebali imati bolji sustav izdavanja i regulacije rezervne valute, kako bi bili u mo-gućnosti održavati relativnu stabilnost tečajeva najjačih svjetskih valuta i promovirati diverzificiran i racionalan sustav međunarodnih rezervi’.

Nije, doduše imenovao dolar, no bilo je jasno kamo smjera svojim komentarima. Analitičari su odmah požurili umiriti vode tvrdnjom da je riječ prije svega o političkom potezu bez ekonomske utemljenosti, kratkoročno gledano. Ipak, ne treba biti naivan i misliti da će stvari zauvijek ostati iste. Pokušaji još jednog dogovora o zajedničkom izlasku iz krize propali su još prvog dana samita, i to zbog, sasvim iznenađujuće, neslaganja i drugačijih pogleda na stvari.

Njemačka je kancelarka Angela Merkel zahtjevala raspravu o izlaznoj strategiji, odnosno dogovor o izlasku država iz fiskalnog i monetarnog bunara u koji su uronili, dok je Brown ustvrdio da je još prerano za takve stvari, a treći su pak pozvali na kvalitetno provođenje postojećih planova poticaja. Na kraju su se složili da se ne slažu, zajedničkom izjavom koja je među ostalim zaključila da će ‘izlazne strategije ovisiti o svakoj zemlji pojedinačno, odnosno o domaćim ekonomskim uvjetima i javnim financijama’. Jedini kompromis ponudio je Obama ustvrdivši da bi daljnje pumpanje deficita moglo biti ‘kontraproduktivno’.

Rijetka stvar oko koje se ipak uspjeli složiti bile su klimatske promjene. Dapače, vrlo su ambiciozno postavljeni ciljevi prema kojima bi do 2050. valjalo srezati emisiju stakleničkih plinova za čak 80 posto. Osim toga, rasglobalne temperature pokušat će zadržati do dva stupnja u odnosu na predindustrijsko razdoblje, koje znanstvenici smatraju graničnim za sigurnost. Brown je odmah zalijepio etiketu ‘povijesno’ na dogovor, iako zemlje u razvoju, jednako opaki ako ne i veći zagađivači, nisu uopće na to dali svoj pristanak. Štoviše, glatko su odbili taj prijedlog.Nije to kraj sastanjčenja, čeka ih prošireni G20 u Pittsburghu, pa su u poznatoj maniri eventualne odluke ostavili za tu priliku. Bit će mudriji za nekoliko mjeseci, lukavo su zaključili. (Vanja Figenwald)