Gabriel Dielacher: Vienna Capital Partnersu dovoljno je 75 posto udjela u Nacionalu

Predstavnik većinskog vlasnika opovrgnuo je spekulacije o otkazima i dugovima u NCL Media Grupi, najavio razvoj početih projekata i pokretanje novih. VCP svoj 75-postotni udjel ne namjerava povećavati, pa ni otkupom udjela Pukanićevih nasljednika.

Piše: Antonija Knežević
[email protected]
Foto: Dražen Lapić i PIXsell

Što će se dogoditi s Nacionalom, ali i ostatkom NCL Media Grupe nakon prošlotjedne likvidacije njezina 'spiritus movensa' Ive Pukanića, trenutačno je medijsko pitanje broj jedan u Hrvatskoj. Najosebujniji hrvatski novinar nakon Marinka Božića, sa svim kontroverzama koje su pratile i osnivača ST-a, bio je ujedno Npretan poduzetnik koji je znao osjetiti trenutak za ulaganja i koji je u 13 Nacionalovih godina ostvario niz uspješnih projekata te samo jedan koji je propao - dnevni list Republiku.

'Kompanije će preživjeti ove teške dane'

'Nacional je bio Pukanić, a on sâm bio je Nacional', običavalo se govoriti sve od osnutka tih novina 1995. No Pukanića više nema, a poslovno carstvo koje je u međuvremenu stvorio sa suradnicima mnogo je veće od samog Nacionala. Lanjski prihod od 12,5 milijuna eura i nijedan kredit ili dug koji bi trebalo otplatiti svakako potvrđuju da je riječ o vrlo zdravom projektu. U NCL-u je zaposleno 90-ak ljudi, a broj vanjskih suradnika još je veći. Nakon Pukanićeva pogreba u ponedjeljak vjerojatno se i većina njih zapitala kako dalje. Pukanić je bio njihov oslonac i inspiracija, a dobrom dijelu i novinarski otac. Kontroverzan ili ne, u javnosti se smatralo da upravo on drži tri kuta NCL-ove kuće - u novinarskom smislu pribavljanjem škakljivih priča, u financijskom bar kad je riječ o donacijama lokalne samouprave za izdanja Newsa, ali možda i više kad je riječ o imidžu kompanije.

No sviđalo se to nekomu ili ne, druga strane priče o uspjehu NCL-a nije priča o Pukaniću. U trenutku njegove smrti austrijska tvrtka Vienna Capital Partners (VCP) imala je 75 posto NCL-ova vlasništva. Preostalih 25 posto, u nejasnim omjerima vlasništva između Pukanića, Sine Karli, Srećka Jurdane, Maroja Mihovilovića i Ide Šagovac, pripalo je njihovoj tvrtki Ekran. VCP je, otkupivši 25 posto udjela, u NCL ušao 2001., kad je Pukaniću zbog propasti dnevnika Republika prijetio bankrot. Upravo pod upravljačkom palicom Austrijanaca NCL je postigao pozitivne rezultate, a cijeli je proces preuzimanja dovršen ovoga travnja, kad je VCP otkupio i dodatnih 50 posto.
Doznati što se trenutačno zbiva u NCL-u u danima nakon atentata na Pukanića, svakako nije bilo lako. Vlada li ondje očaj i osjećaj dolaska brze propasti, kao što piše dio medija, ili možda čak i olakšanje zbog toga što će Nacional sada vjerojatno postati potpuno drugačije novine? Raspada li se ta medijska kuća ili su pred njom mirniji dani? Da bismo razjasnili te dvojbe i pružili što potpuniji uvid u događanja iza vrata Vlaške 40, razgovarali smo s nizom njezinih sadašnjih, ali i bivših zaposlenika.

Lider je o eventualnim potraživanjima razgovarao i s Pukanićevom suprugom Mirjanom, ali, što je važnije, i s predsjednikom Nadzornog odbora NCL-a i predstavnikom većinskog vlasnika VCP-a Gabrielom Dielacherom. Tome smo čovjeku, koji kompaniju već godinama uspješno razvija iz sjene, postavili pitanje s početka priče: Što će biti s NCL-om i što je ta kompanija bez Pukanića?
- Ivo Pukanić, odnosno uspomena na njega, na neki će način i dalje živjeti u NCL-u. U tom ćemo smislu nastaviti raditi; kod većine ljudi ovih dana primjećujem upravo to nastojanje da budemo još bolji. Zbog Pukija, jasno, jer bi on sâm upravo tako htio. Kad je riječ o stvaranju novina, treba reći da je Pukanić u posljednje dvije godine taj posao postupno prepuštao mlađim kolegama, tako da tehničkih i organizacijskih teškoća ne može biti. Nacional, ali i ostala naša izdanja, idu dalje. Kompanija će svakako preživjeti ove teške dane - tvrdi Dielacher.

VCP i Diekmann vlasnici 75%

S obzirom na to da se u javnosti, ali i među nekim bivšim Nacionalovim zaposlenicima, već dulje priča da su Pukanić i partneri 50 posto tvrtke ovoga travnja zapravo prodali sami sebi ili pak da VCP nije vlasnik, nego to, možda, samo kao posao odrađuje za njemačkoga medijskog magnata Axela Diekmanna, Dielacher je inzistirao i na raščišćavanju tih teorija.
- Još 2001. postigli smo dogovor da ćemo jednoga dana otkupiti dodatnih 50 posto, i to smo ove godine i učinili. Bivši suvlasnici, upravo kao i sâm Pukanić, jednostavno su se našli u prilici dobro naplatiti svoj proizvod i konačno uživati u plodovima svoga dosadašnjeg rada. VCP je tih 50 posto kupio u svoje ime i privatno, u ime velikoga njemačkog izdavača Axela Diekmanna. Iskreno, ne znam niti me zanima kako je preostalih 25 posto vlasništva raspoređeno u Ekranu. Pukanić je, vjerojatno, imao najviše udjela, ali ne znam koliko - rekao je Dielacher.

To je pitanje postalo veoma važno za NCL kad je Mirjana Jusuf Pukanić prije nekoliko dana najavila da će potraživati svoj dio. Uvjerena da je iz NCL-a, koji je i pokrenut financijskom injekcijom njezine majke iz Njemačke, izbačena na prijevaru, ona se ovih dana sprema za nešto što bez pretjerivanja možemo nazvati osvetom. Tvrdi pritom da nema namjeru odustati od onoga što smatra svojim.

Mirjana Pukanić: Je li vrijeme za promjene?

- Kad sam preživjela prisilno smještanje u Vrapče i Vinogradsku, život u Sigurnoj ženskoj kući, u kojoj boravim posljednjih pola godine, i sve napade na sebe, vjerujte da ću imati snage uskoro doći u Nacional i tražiti ono što mi pripada. Zanimat ću se kako ta kompanija uopće funkcionira, koliko troši i koliko zarađuje, tko su ljudi koji ondje rade i provjeriti je li možda vrijeme za neke promjene - najavila nam je Mirjana Pukanić, vrlo očito aludirajući na mogućnost da inicira odlazak nekih ljudi.

Prema Zakonu o nasljeđivanju, a zbog činjenice da je unatoč obiteljskim problemima ostala Pukanićeva zakonita supruga, pripada joj udio u njegovoj ostavštini. Manje je važno i stvar je privatnog odnosa s kćerkom Sarom kako će one podijeliti stan u Importanne galeriji, kuću na Ribnjaku i novac na računima dobiven od prodaje u travnju. No pitanje Pukanićeva udjela u Ekranu, vlasniku preostalih 25 posto NCL-ovih dionica, drugi je par rukava. Ako Pukanić nije napisao oporuku, supruzi pripada polovica njegova udjela. Ako je pak iz oporuke izbačena, dobiva nužni dio, koji iznosi polovicu od toga, tj. 25 posto.

Novi NCL-ov portal i novi Dielacherovi ljudi

Ono što gđa Pukanić ipak ne sagledava realno, odnosi se na to da je u bilo kojoj opciji njezin udio premalen za bilo kakve zahvate u NCL-u. Vlasnik je te tvrtke i prije Pukanićeva ubojstva bio VCP, pa je stoga stvarni šef u Vlaškoj 40 sada zapravo jedino Gabriel Dielacher. On pak naglašava da je 75 posto vlasništva VCP-u sasvim dovoljno i da tvrtka ne namjerava otkupljivati ostatak ili nečije nasljedstvo.
- VCP u ovom trenutku nema potrebu razmišljati o tome. Mi smatramo dobrim da vodeći ljudi tvrtke u njoj imaju udjele jer u tom slučaju imaju i veću motivaciju za uspjeh. Kad je riječ mogućnosti otkupa udjela od osoba koje će naslijediti Pukanića, za to trenutačno nismo zainteresirani. To nam, jednostavno, nije potrebno - objasnio je.

Dielacher je naglasio i da se svi NCL-ovi projekti nastavljaju i da neće biti nikakvih radikalnih rezova u kompaniji.
- Ovaj tragični događaj nije promijenio naše planove. Učinit ću sve da ovo tranzicijsko razdoblje bez Pukanića prođe što lakše. Isti tim ide dalje. Dapače, nakon prodaje Blica u Srbiji i ja sada imam više vremena pozabaviti se NCL-om. Uskoro ćemo svi sjesti za stol i osmisliti planove za još bolje poslovanje nego do sada. Nastavit ćemo razvijati novi internetski portal, a imenovat ćemo i neke nove ljude. Osim iz Nacionala možda dovedemo i pojačanja izvana. Mi smo zdrava tvrtka koja je znala odgovorno i uspješno poslovati i s malo ljudi. Otkaza stoga neće biti jer smo i ovako 'na knap' - najavljuje i vjerojatno tim riječima izmamljuje osmijeh na lice mnogih koji u Nacionalu trenutačno očekuju rasplet situacije.

Jedan urednik Nacionala, koji nas je zamolio za anonimnost, ogorčeno je prokomentirao podatak da se u medijskim krugovima već danima priča o valu otkaza i nekakvim NCL-ovim  dugovima. U situaciji nikada ranije doživljene recesije u kojoj su se našli novinski izdavači, prema njegovim riječima, panika bi mogla biti pogubna.
- Možda se upravo zato i stvara jer je netko bacio oko na nas. Ako uspješno stvore klimu nesigurnosti, jeftino će dobiti kvalitetne ljude, a u konačnici možda i same novine. Apeliram na kolege da se smire i pričekaju jer će tako i NCL-u, ali i sebi, napraviti najveću uslugu. Naravno da nam je teško zbog Pukija, ali biznis ne može očajavati, nego mora ići dalje. Posebno novinski, kao što znate, jer kod nas je rok svetinja - ispričao je i dodao da od VCP-a što hitnije očekuje sastanak 'otrežnjenja' za sve kolege koji trenutačno osjećaju nesigurnost.

Iako sâm Dielacher situaciju ne doživljava toliko kriznom, svoje planove uspio je potpuno objasniti tek u trenutku kad je iz njega progovorila strast koju osjeća prema NCL-u.

Zadnji broj Nacionala rasprodan zbog Pukanića

- Pa mi smo 2007. imali najbolji poslovni rezultat u povijesti. Kad smo došli u kompaniju prije sedam godina, ona je zbog Republike bila u vrlo lošoj situaciji. Od tada smo prihod uspjeli povećati pet puta i pritom još otplatiti sve dugove. Vjerojatno smo trenutačno jedini hrvatski izdavač koji nije nikomu dužan. Tu smo napravili čudo i jasno da od njega nećemo odustati - bio je odlučan.

A upravo ta odlučnost Nacionalu i ostalim izdanjima Pukanićeva holdinga u ovom trenutku itekako treba. Svjetska financijska kriza, dakako, nije zaobišla ni tu djelatnost, a ni tvrtku o kojoj pišemo. Vrijeme promjena, restrukturiranja i 'zatezanja remena' ne samo da kuca na vrata nego je tu već neko vrijeme. Hoće li je Nacional, i zapravo cijeli NCL, ovako naprasno obezglavljen, uspjeti preživjeti, vjerojatno će otkriti već sljedeći mjeseci. Ubojstvo njihova osnivača, ali i rat za njegovu ostavštinu, novinarskog li apsurda, taj problem bar je zakratko gurnuo pod tepih. Kako? Ni Nacional, a ni Extru, ovih se dana na kioscima nije moglo naći - razgrabljeni su. Kroza suze, ali i smijeh, jedan dugogodišnji Pukanićev bliski suradnik komentirao je taj podatak.
- Eto, vidite da je Puki i dalje s nama. Čak i kad ga nema. I tko onda kaže da Nacional nije Puki ili da Puki nije Nacional? - gorko je zaključio.