Geodetski zavod Slovenije kupili smo jer nam je bio konkurent, a ne zbog arhiva o granicama

Fond Svjetske banke može ući u Geofotovu vlasničku strukturu s udjelom do 18 posto. Zajedno ćemo potkraj 2010. ili početkom 2011. izaći na burzu u Beču ili Varšavi s 20 do 30 posto Geofotovih dionica

Razgovarala: Antonija Knežević
[email protected]
Foto: Dražen Lapić

Kupnja norveške tvrtke Procapture, akvizicija Geodetskoga zavoda Slovenije i makedonske tvrtke Zenit tek su dio vijesti koje su iz najveće hrvatske geodetske tvrtke pristigle u samo šest mjeseci, od ožujka do kolovoza ove godine. Zahvaljujući tim akvizicijama Geofoto je osvojio titulu druge po veličini geodetske tvrtke u Europi. Njegov brzi rast zapeo je za oko i IFC-u, fondu Svjetske banke, koji je pokazao zanimanje za kupnju udjela u toj tvrtki. O tome kako je u 15 godina zagospodario cijelim tržištem regije, o suradnji s IFC-om, izlasku na burzu te daljnjim planovima razgovarali smo s direktorom i osnivačem Geofota Zvonkom Biljeckim.

• Kako je uspostavljena suradnja s IFC-om? Koji su uvjeti tu suradnje?
- IFC je orijentiran na informatičku djelatnost, i to u funkciji regionalnog razvoja. To nije tipičan fond čija je namjera uložiti novac i za pet godina zaraditi dvostruko, trostruko... Suradnja s njim uspostavljena je prije svega na temelju njegova interesa. Trenutačno smo u poodmakloj fazi pregovaračkog postupka. Javno možemo objaviti da su do sada stvoreni svi preduvjeti da postupak završi ugovorom. Ipak, treba napomenuti da to još nije gotovo. Elementi ugovora uglavnom su tajna, osim podatka da ćemo u sljedećih pet godina sklopiti partnerstvo, da IFC može ući u vlasničku strukturu Geofota s udjelom do 18 posto i da ćemo zajedno nastupiti na burzi potkraj 2010. ili početkom 2011. Još nismo odlučili na kojoj; ja preferiram Beč i Varšavu.

• O čemu ovisi koliki će postotak kupiti IFC?
- O njegovoj politici i o ukupnom financiranju razvoja Geofoto grupe u sljedeće dvije godine.

• S kolikim ćete postotkom izaći na burzu?
- Na burzu je neozbiljno izaći bez 150 do 250 milijuna kuna. Teško je reći koliki će to udjel u Geofotu biti za dvije ili tri godine. Svakako nećemo na burzi dati manje od 20 ni više od 30 posto.

• Kolike prihode planirate ostvariti 2010.?
- Do te godine za cijelu grupu planiramo prihode veće od 300 milijuna kuna.

• Zašto ste odlučili kupiti Geodetski zavod Slovenije?
- Riječ je o najvećem geodetskom zavodu na prostoru bivše Jugoslavije. On nam je bio najveća konkurencija, a i mi njemu. Razmišljao sam o kupnji GZS-a godinu i pol i ispitivao teren. I onda se pojavila mogućnost da kupim većinski udio. Svjesni da javnost možda neće prihvatiti da je hrvatska tvrtka kupila slovensku, ušli smo u taj, prema mojem mišljenju kontrolirani rizik.

• Mediji u Sloveniji nisu bili blagonakloni prema toj akviziciji?
- Naravno da su mediji to negativno primili i da su iskoristili tu kupnju za zaoštravanje odnosa Hrvatske i Slovenije. Čak su stvorili problem napisavši da se u GZS-u nalazi arhivska građa o granici sa Slovenijom i da je to osnovni razlog kupnje! Arhiv o granici jest u GZS-u, ali osnovni je razlog zašto smo mi kupili tu tvrtku širenje na tržište Jugoistočne i Zapadne Europe i proširenje kapaciteta. S njihovih danas 80, a sutra 100 ili 120 ljudi, uspjet ćemo uspostaviti ravnotežu između onog što možemo prodati i što možemo napraviti. Logičnije je da poslove radimo s ljudima koji imaju gotovo istovjetno obrazovanje kao mi nego da ih moramo preseliti u Indoneziju ili Pakistan.

• Na kojim je tržištima bio GZS i koliki je prihod imao prošle godine?
- Kupnjom GZS-a kupili smo i Zenit, najveću makedonsku tvrtku. Osim makedonskog tržišta GZS je i u Srbiji, BiH, Austriji, Sloveniji i Njemačkoj. Ima i vojni program i državnu kartografiju, a trenutačno su angažirani i na jednom od najvažnijih projekata u Hrvatskoj, PHARE-ov program - projekt uređenja zemljišnih knjiga i katastra. GZS-ov je prihod do kraja ove godine tajna jer nam to uvjetuje ugovor. Mogu reći da je nešto malo manji od Geofotova.

• Koliko je vrijedno to preuzimanje?
- GZS sam kupio ja. Točnije, kao Zvonko Biljecki kupio sam 89 posto, a Infomax, informatička kuća čiji sam vlasnik, šest posto. Do kraja godine cilj je da dionice i udjele prenesem na Geofoto i tada ću transparentno objaviti vrijednost transakcije. Sada mogu samo reći da taj aranžman smatram prilično povoljnim. Cilj je da GZS postane dio Geofoto grupe d.d. ili Geofoto holdinga d.d.

• Koliko će trajati uključenje GZS-a u Geofoto? Što planirate sa slovenskom tvrtkom?
- Sada radimo na povezivanju pojedinih timova po pojedinim projektima. Preuzimanje te vrste veoma je jednostavno jer je riječ o tvrtkama iste vrijednosti, iste struke i gotovo istovjetnog načina razmišljanja. Spajanje tvrtki sigurno će trajati nekoliko mjeseci jer ih moramo uskladiti i integrirati na svim poljima, od radnog vremena, tehnoloških procesa do kontrole kvalitete... Naravno, ne može sve biti isto, ali ipak postoje jasne specifikacije. Mi smo ipak inženjeri i kod nas je uglavnom sve propisano. U GZS-u planiramo pokrenuti tržište GIS-a jer se do sada Zavod time nije bavio, a u Sloveniji je to veliko tržište. Također se planiramo orijentirati na EU. Već imamo jedan cilj - na nadmetanju koje se planira potkraj godine dobiti projekt u Velikoj Britaniji.

• Kolike prihode planirate ostvariti ove godine?
- Očekujemo povećanje od 60 do 70 posto u odnosu na prošlu godinu.

• S akvizicijom?
- Ne, bez nje, samo od organskog rasta.

• A zajedno?
- Otprilike 150 posto.

• S obzirom na to da ste kupili GZS, znači li to da odustajete od kupnje tvrtki u Bosni i Srbiji?
-Pregovarali smo o kupnji Federalnoga geodetskog zavoda BiH, međutim, struktura zaposlenih, financijsko stanje u kojem se nalazi i poluraspoloživost političkih struktura utjecali su na odustajanje. Pokazali smo zanimanje i za kupnju beogradske Geokarte, ali srbijanska je Vlada odlučila da to ostane isključivo državna institucija.

• Ipak, zastupljeni ste u tim zemljama?
- Trenutačno radimo nekoliko projekata u Srbiji, doduše srednjih i manjih. Ondje je danas vrlo nestabilna politička situacija, ne osigurava pokretanje velikih javnih radova, a bez toga nema velikih projekata. Procjena je da će se to dogoditi za dvije do tri godine. U BiH smo godinama, ondje smo radili na gotovo svim većim projektima. U Bosni ima mnogo nepravilnosti u provedbi natječaja, mnogo je korupcije, istaknuta je nacionalna podijeljenost... Zato je u posljednje vrijeme poništeno mnogo natječaja, zbog čega smo podnijeli neke tužbe i dobili ih.

• Kakve tužbe?
- Imali smo najbolju ponudu na poslu vrijednom 3,5 milijuna konvertibilnih maraka, ali ona je bez ikakva razloga eliminirana i posao je dodijeljen tvrtki Angermeier s tri zaposlena koja to ne može izvesti. Ugovor s tom tvrtkom potpisan je prije nego što je završio žalbeni postupak, a uplaćen joj je i predujam od 600 tisuća konvertibilnih maraka. Zbog tog posla ministar Ferid Otajagić je ubrzo smijenjen. Naravno, novac nikad nije vraćen.

• Nedavno ste potpisali ugovor o suradnji s bolivijskim oružanim snagama. Što vam on konketno donosi?
- Za Geofoto je to velik korak jer nijedna privatna tvrtka nije smjela snimati teritorij Bolivije s obzirom na to da su bolivijske oružane snage do sada imale apsolutni monopol na to. To je jedina južnoamerička i srednjoamerička služba snimanja koja je u rukama vojske i koja pokriva gotovo cijelo područje Latinske Amerike. Ugovorom s bolivijskim oružanim snagama uspjeli smo uspostaviti suradnju tako da će oni dati svoje zrakoplove, a mi tehnologiju, znanje i ljude. Već počinjemo raditi na nekoliko projekata u toj zemlji, a zajedno ćemo nastupati i na cijelom tržištu Latinske i Srednje Amerike, najprije u Peruu, Čileu i Argentini.

• S obzirom na to da je riječ o prilično siromašnim zemljama, koliki je potencijal tog tržišta?
- Posla ima mnogo. Potencijal je velik jer nema konkurencije. Naime, nekoliko većih europskih tvrtki kompromitiralo se na tom tržištu jer je napravilo loše projekte ili ih nikad nije završilo. Zbog toga smo mi u srpnju prošle godine registrirali tvrtku u La Pazu. U kratkom smo razdoblju uspjeli dobiti veliki projekt u Nikaragvi, a u perspektivi za ovu godinu već su tri srednja i jedan veliki projekt. Na ruku nam ide i to što ondje nema prostornih podataka, a bez toga se ne može upravljati prostorom. S obzirom na to da je riječ o zemljama bogatima prirodnim izvorima, to je veoma važno. Zemlje jesu siromašne, ali cijena naših radova neusporedivo je niža u odnosu na ono što se za to dobije. Na sreću, ondje mnogo ljudi zna koliku korist donosi izrada GIS-ova (geoinformacijskih sustava) i prostornih baza podataka. Oni to znaju, samo nemaju ni snage ni tvrtki da to sami naprave.

• Koja su vam područja još zanimljiva? Koje zemlje nisu u vašem fokusu?
- Prije svega smo orijentirani na regiju, točnije Sloveniju, BiH i Srbiju te Hrvatsku. Na hrvatskom tržištu vlada velika konjunktura u nekim poslovima koji se odnose na prostor, to je još iznimno tržište. Naše su područje interesa i Austrija, Njemačka, skandinavske zemlje, sve male baltičke države, zatim Srednji istok. Pregovaramo o najvećem projektu koji smo ikada izveli u Sudanu, Kongu i Angoli. Najvjerojatnije ćemo ga početi realizirati u travnju sljedeće godine. Gledamo i prema istoku, prema Ukrajini, Kazahstanu, ali ondje još nisu stvoreni uvjeti za tržišno natjecanje. Kad je riječ o dopuštenjima za rad i tržišnom natjecanju, rusko je tržište potpuno zatvoreno. Slično je i sa SAD-om. Nisu nam zanimljive ni zemlje visokog rizika, u koje ne želimo ići zbog sigurnosti naših ljudi.

• O kakvu je projektu u Sudanu riječ?
- Riječ je o projektu irigacije, odnosno odvodnjavanja, stvaranja kanalske mreže, odnosno prostorne baze podataka za gradnju te infrastrukture. To je prva faza, namjeravamo je izvesti s izraelskim partnerima. Projekt je vrijedn otprilike 25 milijuna dolara.

• Kako uspijevate dobiti posao na natječaju u konkurenciji s međunarodnim korporacijama?
- Ponajprije, mi imamo sve potrebne certifikate, tako da uvijek ispunjavamo sve uvjete. Dobiti posao nije lako, osobito ako ste hrvatska tvrtka. Događalo nam se da su nam ljudi koji su odlučili da Geofoto izvodi projekt, i to na temelju najbolje ponude u tehničkom i financijskom smislu, otvoreno rekli da nam je jedina zapreka što nisu znali tko smo. Znalo se dogoditi i da dio ljudi u povjerenstvu ne zna gdje je Hrvatska, a kamoli za nekakav Geofoto. Danas to više nije slučaj jer je Geofoto iza Blom grupe druga po veličini tvrtka u Europi u toj djelatnosti. Drugi je uvjet za dobivanje natječaja najbolja tehnička dokumentacija i ekonomski najbolja ponuda. Naravno, ni to ne znači da ćete dobiti posao. Primjerice, u Albaniji ne bismo ugovorili projekt da nije intervenirao naš veleposlanik iako smo imali najbolju ponudu. Naime, za druge tvrtke na natječajima često interveniraju veleposlanici njihovih zemalja; u tom je slučaju interveniralo francusko veleposlanstvo da bi Francuzi, koji su imali lošiju ponudu, dobili posao. Naš je veleposlanik ipak uspio zaštititi hrvatske interese. Ukratko, nigdje ništa bez malo politike.

• Koliko u postotku dobivate natječaja?
-Pobjeđujemo na 70-ak posto natječaja. Biramo one na kojima imamo izgleda; dobro procjenjujemo jer je izrada takvih projekata prilično skupa i složena. Najveći je problem u tome što često dobijemo previše poslova. Svi mi poduzetnici, podsvjesno, iz straha da ne ostanemo bez posla, uzimamo malo više poslova.

• Koji su vam daljnji planovi?
- Konačni nam je cilj vlastita baza podataka koja će gospodarstvu i građanima olakšavati gospodarenje, pomoći njihovu razvoju i omogućiti jednostavniji i udobniji život. Želimo biti vlasnici podataka i koncesijski ih ustupati ili prodavati drugim korisnicima. Taj je poslovni model drukčiji od današnjega, u kojem na temelju natječaja za potrebe javnih radova provodimo određene projekte. Želimo, dakle, na osnovi svojeg znanja i iskustava stvarati svoje baze podataka i nuditi ih na tržištu kao gotov proizvod. To se može napraviti ako ste dovoljno veliki i financijski snažni... Takvi će nam projekti omogućiti da radimo s manje stresa, jer danas teško možemo planirati što ćemo raditi za pet godina, s obzirom na to da su naši ugovori uglavnom dvogodišnji.