Glavni posao pet ambalaža, usputni rezuckanje krokodila s majica

S. Vlahovac  ima ugovore o zbrinjavanju otpada s gradom Velikom Goricom, Zagrebačkim pekarnama Klara, tvrtkama Ina Naftaplin, Euroline, autokućama Baotić i Mazda Jurković, Auto Remetincem, Vodoprivredom, Unija papirom te AWT-om  

Piše:   Matilda Bačelić

Prilikom redovitog carinskog nadzora robe zainteresirana strana, u ovom slučaju zastupnik određene robne marke, može neposrednim uvidom provjeriti radi li se o originalu ili ?lažnjaku?. U slučaju da se otkrije krivotvorena roba, a najčešće se radi o poznatim odjevnim markama uvezenim iz Kine, zastupnik odlučuje hoće li tužiti uvoznika ili će slučaj riješiti nagodbom tako da se krivotvorena odjeće uništi.

Tada na scenu stupa neka od tvrtki koje se bave zbrinjavanjem ambalaže i recikliranjem poput tvrtke Autoprijevoz i reciklaža iz Mraclina koja lažnu odjeću uništava ručno-skalpelom tako da se više ne može upotrijebiti u odjevne svrhe.

Posljednji je slučaj u carinskoj upravi na Jankomiru doveo do zapljene  pet tisuća komada lažne Lacoste, Nike, Adidas, Puma i Ralph Lauren sportske odjeće čija je vrijednost procijenjena na 10 600 dolara. Trošak uništenja odjeće koji iznosi 1,5 kunu po komadu i trošak ležarine snosi uvoznik, u ovom slučaju tvrtka Cekoplast.

Osim ručnog uništavanja, tvrtka Autoprijevoz i reciklaža zbrinjava i sav ambalažni otpad, odnosno folije i kartonsku ambalažu u koju je odjeća upakirana. Sprešana roba se potom deponira ili izvozi i to najčešće nazad u Kinu.

Stjepan Vlahovac vlasnik tvrtke Autoprijevoz i reciklaža, koji se, kako kaže, prvi u Hrvatskoj prije deset godina počeo baviti zbrinjavanjem pet i metalne ambalaže, ističe kako mu u ukupnom prometu na uništavanje krivotvorene robe otpada oko dva posto. ?Ovo je drugi slučaj zapljene lažne robe u kojem smo angažirani na njenom uništenju što nam donosi prosječnu zaradu od oko 10 tisuća kuna po angažmanu. Procjenjujem da bi mogli odradit još dva ovakva posla do kraja godine pri čemu bi zaradili oko 40 tisuća kuna, što u ukupnom godišnjem prihodu koji se kreće 2,5 do 2,7 milijuna kuna ne predstavlja značajan udio?, kaže Vrhovac.

Njegova se tvrtka, u kojoj je zaposleno desetak ljudi, od početnog fokusiranja samo na pet i metalnu ambalažu danas bavi zbrinjavanjem svih vrsta neopasnog tehnološkog otpada kao što su papir, autogume, polietilenske folije i sl. Osim s gradom Velikom Goricom, Vlahovac ima ugovore o zbrinjavanju otpada s Zagrebačkim pekarnama Klara, tvrtkama Ina Naftaplin, Euroline, autokućama Baotić i Mazda Jurković, Auto Remetincem, Vodoprivredom, Unija papirom te AWT-om. Posredno preko Unija papira radi s Podravkom koja ih po potrebi angažira za uništavanje prehrambenih proizvoda s greškom.

?U posljednje vrijeme pod utjecajem stranih tvrtki ili poslovne politike stranih vlasnika i suvlasnika u domaćim tvrtkama jača ekološka svijest o potrebi adekvatnog zbrinjavanja ambalaže i tehnološkog otpada. Iako se svake godine sve više tvrtki umjesto bacanja otpada na deponij odlučuje na reciklažu, neke naše tvrtke nisu ni upoznate s tom mogućnošću?, kaže Vlahovac, ističući kako strane tvrtke još uvijek drže primat u tom smislu. Iznimka je, kaže, Coca Cola koja je kao najveći proizvođač pet ambalaže u svijetu u Hrvatskoj vrlo ?tvrda? kada su u pitanju izdvajanja za zbrinjavanje ambalaže.

Prije deset godina, objašnjava Vlahovac, samo su boce Coca ?Cole, Fante, Spritea, Pepsija i Jamnice bile PET ambalaža, dok se u zadnjih godinu i pol dana 95 posto proizvoda pića, mlijeka, jestivih ulja i tekućih deterdženata, a najnovije i destilirane vode umjesto u PVC ambalažu pakira u PET ambalažu.

Autoprijevoz i reciklaža Vlahovac godišnje recikliraju oko tisuću i pol tona različitog tehnološkog otpada, od čega na pet ambalažu otpad a od 100 do 120 tona godišnje.   PET ambalažu koju je Vlahovac do travnja ove godine samo skupljao, razvrstavao i prešao, od sada može i izvoziti. Najznačajnija izvozna tržišta su mu Slovačka i Kina, no problem je u nedostatnim količinama koje može isporučiti u odnosu na vrlo veliku potražnju. ?Svaki mjesec za izvoz možemo osigurati jedan šleper ili brodski kontejner čija je zapremnina  oko 12 tona, a traži se primjerice tisuću tona i vrlo često naručioc ne želi raditi s tako malim količinama?, kaže Vlahovac.

Cijena jedne tone u prosjeku je 200 eura, pa će Autoprijevoz i reciklaža Vlahovac za izveženi otpad u ovoj godini, prema procjenama zaraditi od 10 do 12 tisuća eura. Jedan od problema s kojim se Vlahovac susreće u poslovanju je i činjenica što javna komunalna poduzeća koja su vlasnici posuda za prikuplajnje ambalaže na javnim površinama svake godine raspisuju novi javni natječaj za koncesiju.

Zbog toga se poslovanje, kaže Vlahovac, odvija u konstantnoj neizvjesnosti koja utječe na dugoročne poslovne planove i primjerice odluku da se podigne kredit i investira u širenje proizvodnje. No, Vlahovac u petogodišnjem planu ipak planira gradnju nove hale s modernim postrojenjem za reciklažu i mlinom površine od 500 do 1000 metara četvornih. Vrijednost investicije je procijenjena na oko 250 tisuća eura, a Vlahovac smatra da bi na taj način ubrzali proizvodnju za barem 30 posto.

U odnosu na vrijeme kada je počinjao s ovim poslom, situacija  na tržištu se značajno izmijenila jer se broj tvrtki koje se bave reciklažom konstantno povećava, ali je i posla istodobno sve više jer jača ekološka svijest kako kod građana tako i kod kompanija. Najveći problem Vlahovcu nije pojačana konkurencija već klasična poduzetnička boljka-nemogućnost naplate potraživanja. ?Trenutno imamo oko milijun kuna potraživanja, a naplata kasni po 90 dana i više?, kaže Vlahovac.

Velika očekivanja polaže i u novi zakon o zbrinjavanju otpada i ambalaži koji bi trebao utjecati na pojačano sakupljanje  PET ambalaže kroz maloprodajnu mrežu. Međutim, nejasna je i nedovoljno regulirana, ističe Vlahovac, jedino pozicija sakupljača ambalaže i ostalog tehnološkog otpada jer nije jasno kako će i pod kojim uvjetima tvrtka za reciklažu sklapati ugovore s trgovcima.

?Sa sakuplačima nitko nije razgovarao i pitao ih za mišljenje,a uvjeti koji su navedeni u prijedlogu zakona nisu nimalo povoljni za nas. Primjerice, za prijevoz tone i 400 kilograma  PET ambalaže iz Rovinja, gdje smo mi također angažirani, na udaljenosti od 300 kilometara po novom bi zakonu prijevozniku trebalo biti plaćeno sto kuna po toni, odnosno 420 kuna za turu od Rovinja do Velike Gorice, a samo cestarina s tunelom Učka iznosi 800 kuna?, ističe Vlahovac.