GMO u krizi hrane vidi svoju šansu za masovno proširenje

U obje Amerike i dijelovima Azije površine sa zasađenim GM usjevima brzo rastu već nekoliko godina, a stručnjaci predviđaju udvostručenje u sljedećih osam godina, što će pokriti 20-ak posto svjetske poljoprivredne površine

Pripremio: Vanja Figenwald
[email protected]

Genetički modificirani organizmi toliko su se sada već proširili svijetom, u stočnoj hrani ili kao sastojci u hrani, da je uvoznicima u Europi sve teže opskrbiti potrošače 'normalnom' sojom i kukuruzom, a kad ih uspijete naći, stoje više. S nestašicom hrane i rastom njezine cijene genetički modificirani organizmi postaju sve primamljivija alternativa uzgoju poljoprivrednih kultura bez upotrebe više energije ili kemikalija. Čak i u Europi, gdje je ta vrsta kultura naišla na najjači otpor javnosti, političari, stručnjaci i poljoprivrednici počinju govoriti u njezinu korist. Primjerice, David King, nekada glavni znanstvenik britanske vlade, smatra tu tehnologiju jedinim realnim rješenjem nestašice hrane u svijetu.

I prošlotjedna izjava G8, osmorice 'najvećih', priznala je potencijal GM kultura, uz ogradu da se treba 'promovirati analizu rizika utemeljenu na znanstvenim činjenicama...' No mnoge ekološke organizacije i potrošači i dalje su žestoki protivnici onoga što neki nazivaju 'frankenhranom', uz argumentaciju da je rizik za ljudsko zdravlje i okoliš. Kritičari nastavljaju da GM hrana nikad nije pravilno testirana na životinjama prije nego što je puštena u opću uporabu 1996., a provedeni testovi dali su uznemirujuće rezultate kao što su trovanje bubrega i jetara. Pristaše inicijative uzvraćaju da bi zdravstveni učinci postali vidljivi tek nakon deset godina konzumiranja takve hrane diljem svijeta.
Kd je riječ o okolišu, protivnici tvrde da GM usjevi smanjuju biološku raznolikost i prijete biljkama i životinjama, a drugi odgovaraju da smanjena uporaba pesticida uvelike nadjačava negativne učinke na floru i faunu. U obje Amerike i dijelovima Azije površine sa zasađenim GM usjevima brzo rastu već nekoliko godina, a stručnjaci predviđaju udvostručenje u sljedećih osam godina, što će pokriti 20-ak posto svjetske poljoprivredne površine. Glavi pokretači takva naglog preokreta sve su više cijene prehrambenih proizvoda i bolje poznavanje mogućnosti biotehnologije u ublažavanju klimatskih promjena.

U Europi GMO samo kukuruz

GMO sadnja do sada se gotovo u cijelosti odnosila na četiri osnovne kulture - soju, kukuruz, pamuk i uljanu repicu, i imala je imalo dvije ključne osobine, otpornost na herbicide i nametnike. Kako protivnici ističu, ti usjevi nisu izravno povećali prinose. Umjesto toga, poenta je pomoći poljoprivrednicima u borbi protiv korova i insekata. Studija tvrtke PG Economics, poljoprivrednoga savjetodavca, među ostalim, zaključuje da je komercijalizacija biotehnoloških kultura rezultirala znatnom ekonomskom i ekološkom korišću i da pridonosi globalnoj prehrambenoj sigurnosti. Riječ je o smanjenju emisije stakleničkih plinova i uporabe pesticida te dizanju prihoda poljoprivrednika. Neto ekonomska korist na razini poljoprivrednih gospodarstava jest 33 milijarde dolara u proteklih 11 godina, čemu su podjednako pridonijeli veći prinosi i smanjeni troškovi 'inputa'.

Usprkos potencijalima i jakoj oporbi ni Europa nije sasvim čista od GMO-a. Kukuruz, jedina licencirana GMO kultura u EU, uzgaja se u Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Slovačkoj, Češkoj, Rumunjskoj i Portugalu, no sve to u svjetskom prinosu ipak sudjeluje samo 0,1 posto. Naravno, mnogo poljoprivrednika očekivano je nezadovoljno takvim stajalištem EU jer je uvjereno da propušta veliku zaradu koju ubiru njihovi američki kolege. Tom problemu treba dodati i to da se biotehnologija sve više koncentira na tržišta isplativa u tom smislu, što znači da Europa ostaje po strani i izvan najnovijih tehnoloških trendova na tom području.

Sadašnja generacija GMO-a uglavnom je usredotočena na štetnike i korove, ali sljedeća će se usmjeriti na druge činitelje poput suše i poplave, vrućine i hladnoće, saliniteta i kiselosti tla itd. Najveći napor usmjeren je na efikasno iskorištavanje vode u biljkama. Planirano vrijeme pokretanja prvih kukuruza otpornih na sušu jest između 2012. i 2015. Osim otpornost na sušu biotehnološka industrija radi i na nekim drugim obilježjima. Tako proizvod tvrtke Syngenta Corn Amylase nudi rješenje u području biogoriva jer će taj kukuruz uporabom novih tehnologija poboljšati efikasnost proizvodnje bioetanola od pet do 10 posto.

GMO pšenica za deset godina

Monstanto, primjerice, pokušava prisiliti rastrošne biljke da efikasnije iskorištavaju dušik s obzirom na to da su gnojiva na bazi dušika jedan od najvećih pojedinačnih troškova u poljoprivredi. Američki farmeri na godinu na njih potroše otprilike tri milijarde dolara, a biljke iskoriste tek polovicu, tako da bi učinkovitije korištenje dušika pridonijelo i smanjenju emisije stakleničkih plinova. Ta je kompanija, inače, od početka glavni igrač na području biotehnologije i GMO-a, a lani je bila odgovorna za 100 milijuna hektara GMO-a od ukupno 114 svjetskih milijuna. Prodaja biotehnološkog sjemenja i s time vezane tehnologije dosegnula je 5,4 milijarde dolara. Iako je ta kompanija bila glavna meta europskih protivnika GMO-a '90-ih, Europa je ipak tada osnovala istraživačku bazu u biotehnologiji, kako u Syngenti, Bayeru i BASF-u, tako i na sveučilištima i istraživačkim institutima, ali jake negativne kampanje prouzročile su gašenje ili premještanje većeg dijela istraživanja u SAD.

Farmeri u razvijenim zemljama trenutačno su zainteresiraniji za genetički modificiranu pšenicu, no to bi moglo postati stvarnost tek za osam do deset godina. Njezin razvoj djelomično je usporen tehnološkim razlozima (genomom pšenice teže je upravljati negoli onim kukuruza), a djelomično Monsantovim uvjerenjem da će otpor potrošača biti posebno jak kad je riječ o kulturi od koje se pravi kruh svagdašnji. No sve priče o rješavanju svjetske prehrambene krize uz pomoć GMO-a malo koriste kad je riječ o okolištarcima.
- Vlada je u velikoj zabludi ako misli da krizu može riješiti GMO-om. Urod nije veći, a time se ne rješava ni siromaštvo ni glad - kaže Clare Oxborrow iz udruge Friends of the Earth.
- Umjesto da krizu iskoriste za povećanje dobiti GMO industriji, vlade bi trebale potaknuti radikalan pomak prema održivoj poljoprivredi, koja bi dosta pomogla poljoprivrednicima, zajednici i okolišu.
Pristaše GMO-a ne pretvaraju se da mogu riješiti svjetski problem nedostatka hrane. Zemljama u razvoju nedvojbeno bi više pomoglo bolje upravljanje tlom i kvalitetnija infrastruktura od biotehnologije, ali potezi u smjeru dopunjavanja drugih mjera s genetičkim inženjeringom sve više djeluju neodoljivo.