Godišnju potražnju tržišta RH Japan Tobacco izbaci u jednoj smjeni

Kada je u proljeće ove godine u Hrvatsku stigao i treći najveći proizvođač cigareta na svijetu, Japan Tobacco International, jedno od prvih pitanja bilo je hoće li u dogledno vrijeme otvoriti tvornicu ovdje.

Odgovor, na razočaranje mnogih, nije bio pozitivan, ali kada se sazna ponešto o njihovoj tvornici u njemačkom gradu Trieru, postane jasno zašto kompanija nema interesa pokretati proizvodnju u Hrvatskoj.Tvornica smještena u gradiću u neposrednoj blizini granice s Luksemburgom, naime, proizvede dovoljno cigareta za godišnje potrebe hrvatskog tržišta u jednoj smjeni, figurativno je objasnio tijekom posjeta hrvatskih novinara tvornici direktor proizvodnih usluga Norbert Golde, s guštom otpuhujući dim u sobi za sastanke. Riječ je o nekih 76 milijuna cigareta godišnje, što čini kap u moru proizvodnje koja svake godine ukupno smota oko 50 milijardi nikotinskih poslastica. Točnije 54 planirano za ovu godinu. Kompanija s 25 tvornica diljem svijeta, pak, proizvede stotine milijardi cigareta godišnje, zapakiranih u preko 100 brendova, za što je zaslužno više od 25 tisuća zaposlenika, od kojih 1 222 rade upravo u rodnom mjestu Karla Marxa. U ovoj se tvornici, u skladu s utvrđenim rasporedom, proizvodi praktički sve što kompanija ima u svom portfelju, u kojem se ističu brendovi Winston, Camel i Sobranie, za one s profinjenijim ukusom i džepom dovoljno dubokim za održavanje tog ukusa.

U najstarijem njemačkom gradu, još iz rimskog doba, sa stotinjak tisuća stanovnika, japanska je multinacionalka, očekivano, najveći poslodavac s tradicijom proizvodnje dugom 37 godina. U skladu sa svojom proizvodnom filozofijom, kaizen, tvornica teži neprekidnom poboljšanju cjelokupnog procesa, pa tako primjerice svakih nekoliko godina podižu granicu cigareta proizvedenih u sekundi, trenutno postavljenu na 20 tisuća. Spomenutom filozofijom u tvornici se posebno ponose, a sastoji se od ciklusa u četiri koraka s ciljem kontinuiranog poboljšanja proizvodnog procesa na svakoj razini involviranjem svih zaposlenika. Prožetost kaizenom najlakše se vidi na ulazu u svaku od tvorničkih hala gdje se redovito nalaze primjeri postignutih poboljšanja, po sistemu prije i poslije, te tablice pažljivo ispunjene prijedlozima zaposlenika i indikatorom napretka u njenoj realizaciji. 

U jednostavnim crtama ciklus inovacije se sastoji od pronalaženja problema, precizne analize i prikupljanja podataka o njemu, odnosno dolaska do glavnog uzroka, razvoja riješenja, uglavnom nikada više od tri te provjere efikasnosti primjenjenog riješenja. Riječ je, kao što se vidi iz zadnje faze, o kontinuiranom procesu, nikad zapravo završenom. Koliko je na plodno tlo ova koncepcija, česta u japanskim tvornicama i izravno povezana s njihovim mentalitetom uredno posloženog svijeta i samodiscipline, pala u Njemačkoj pokazuju dva primjera. Na ulazu u svaku halu nalaze se velika vrata i odmah pored, mala. Pravila nalažu da ljudi prolaze kroz mala, velika su rezervirana za kamione, viljuškare i slično. Hrvatski kontingent, naravno, redovito je htio kroz velika, na što su domaćini dobijali napade panike. Kako se kasnije pokazalo, ni sa prelaskom preko crvenog na semafo-u, usred tihe trierske noći bez pasa na ulici, ne stoje najbolje.

U kombinaciji s kaizenom, kompanija koristi još jedan japanski koncept, takozvanu 5S metodologiju za organiziranje radnog mjesta. Izvedena iz pet japanskih riječi, seiri, seiton, seiso, seiketsu i shitsuke (sortiranje, organiziranje, čistoća, standardiziranje i samodisciplina), metoda ima za cilj smanjiti neefikasnosti, dugo vrijeme traženja (papira, alata itd.) i nered. Na taj se način smanjuju gubici, materijalni troškovi, dok se povećavaju radna efikasnost i budućnost kompanije. Tako se radno mjesto mora posložiti (samo stvari koje su potrebne, viškove skladištiti ili baciti), sistematizirati (sve mora imati svoje mjesto i oznaku), držati čistim, standardizirati (sva radna mjesta moraju biti ista) i održavati samodisciplinom. Osim, dakle, što za njom nema potrebe, s obzirom na postojeće kapacitete drugdje, pitanje je i koliko bi kaizen i 5S uspjeli u hrvatskim uvjetima. Bilo bi zaista interesantno vidjeti, koliko bi radnika prošlo kroz mala vrata. (Vanja Figenwald)