Golemi državni dugovi nastali zbog krpanja financijskog sustava dolaze na naplatu

Crne prognoze kažu da će sljedeća godina biti još gora. Najveća ekonomija svijeta ima deficit od 12,93 posto BDP-a, Britanija 14,5, Španjolska 10,8 posto, Grčka 12,7 posto... U EU zoni samo je Njemačka s deficitom od 3,7 posto blizu zacrtane politike EU prema kojoj deficit ne smije prijeći tri posto BDP-a.

piše Vanja Figenwald
[email protected]

Slijedom dubajskog šoka i naglog shvaćanja ekonomista, investitora i poslovnog svijeta uopće, da su nakon cijele godine divljačkog trošenja države svijeta zadužene do grla, počeo se javljati tihi strah da možda neke od njih neće moći servisirati svoja nabujala dugovanja. Jedna ekonomska škola prilično šeretski smatra da količina duga i nije toliko važna, koliko je važno na što je taj novac utrošen. Primjerice, ako kao Amerika ili Hrvatska uzimate tuđi novac da biste kupovali tuđu robu, a u isto vrijeme sami proizvodite minornu količinu robe, onda imate problem. Otegotna okolnost k tome je biti mala i nevažna zemlja u širem spektru stvari, olakotna ako ste supersila broj jedan i vaša valuta funkcionira kao svjetska, što vam omogućuje izdašno zaduživanje, barem još neko vrijeme. Druga strana tog novčića kaže da trošenje na dizanje svoje proizvodnje, pa tek posredno i potrošnje, rezultira relativno uravnoteženim javnim financijama sposobnima za servisiranje dugovanja jer ekonomija raste, pa time i mogućnost otplate dugova. Ta teza idućih nekoliko godina zaista će biti stavljena na test.

Matematika će i najuvjerenije pobornike takvog razmišljanja natjerati na preispitivanje stajališta. Najveće ekonomije svijeta ogrezle su u dubokim proračunskim deficitima s jedne strane i negativnoj stopi BDP-a s druge, što znači dvostruko negativan trend. Sve nade su stoga usmjerene srednjoročno, na sljedeće dvije do tri godine, kad se pijani milijarderi nadaju vratiti u kakvu-takvu normalu, što god uopće bude normalno u tom razdoblju. Trenutačno još uvijek najveća gospodarska sila svijeta trebala bi prema procjenama poslovne obavještajne jedinice tjednika The Economist zabilježiti deficit od 11,9 posto BDP-a ove godine, dok si američka vlada ne vjeruje ni toliko i nudi iznos od 12,93 posto. Za sve paničare u Hrvatskoj valja spomenuti strukturu javnog duga, koji iznosi 12,8 bilijuna dolara, ili 90,4 posto BDP-a, a prognoze govore o premašivanju 100 posto udjela u BDP-u za dvije godine. Razloga za paniku dakle, nema. Šalu na stranu, Amerika je zaista u dubokom dugu, baš kao i Hrvatska i pitanje je kako će iz gliba izaći. Pad BDP-a ove godine bit će oko 2,4 posto, da bi sljedeće trebao krenuti snažno u plus, tempom od 2,6 posto. Onda još dodate odnos potrošnje u ukupnom BDP-u, koji iznosi oko dvije trećine i imate mnogo nemirnih kreditora.

Maastricht bez plafona

Ni drugi ne stoje mnogo bolje, a Britanija već izaziva i sažaljenje jer nikako ne uspijeva dovesti izudaranu ekonomiju u red. Francuska, Njemačka, Japan i SAD izašli su statistički iz recesije, ali Britance jednostavno neće, pa neće. Podaci Economista kažu da će Britanija godinu završiti s 14,5 posto deficita i padom BDP-a od 4,5 posto, uz nadu da će 2010. donijeti, za ove uvjete robusan, rast od 1,3 posto. S obzirom na prevladavajuću prisutnost britanskoga financijskog sektora u ogromnom dugu Dubaija, mnogi su pomislili upravo na Britaniju kad su čuli loše vijesti. Ta zemlja mogla bi biti ozbiljan problem, pogotovo imajući u vidu da je snažno usmjeravala ekonomiju prema sektoru financijskih usluga, što se pokazalo kolosalnim promašajem.

U Europskoj uniji, pak, stvari su nešto bolje, ali ne i fundamentalno drugačije. Štedljivi Nijemci svoj deficit za ovu godinu procjenjuju na 3,7 posto, Economist im ne vjeruje i tipuje na 4,6 posto, bit će izgleda fotofiniš. Ipak, već sljedeće godine vlada očekuje čak šest posto deficita i vraćanje u okvire Maastrichtom propisanog plafona od tri posto za zemlje članice eurozone tek 2013. Uvidjevši da u praksi od kriterija iz Maastrichta neće biti ništa, Unija je odlučila zacrtati razdoblje između 2012. i 2015. kao rok u kojem bi sve članice eurozone morale svesti svoj deficit na manji od tri posto BDP-a. Pad BDP-a bit će oko 4,9 posto ove godine, sljedeće bi trebao rasti 1,6 posto. Ako treba izabrati favorita, Nijemci su uvijek na vrhu popisa.

 Pametni Poljaci

S druge strane, jedan od najvećih problema eurozone mogla bi biti Španjolska, kojoj nijedna brojka ne ide u korist. BDP će pasti 3,7 posto ove godine, pa daljnjih 0,2 posto sljedeće, procjenjuje Economist, uz vjerojatno rekordnu nezaposlenost od 19,3 posto i proračunski deficit od 10,8 posto. Zaista ne djeluje obećavajuće. Francuzi očekuju 8,2 posto deficita ove i 8,5 sljedeće godine uz prilično anemičan rast od 0,75 posto 2010., tako da ni oni na kladionici ne bi stajali posebno dobro, ali za vjerovati je da će Francuska i Njemačka kao motori Europske unije ostati na nogama idućih godina usprkos trenutačno lošoj situaciji, poglavito zbog strukture ekonomija okrenute proizvodnji.

Jedini pozitivan primjer je, nije sasvim lako za vjerovati, Poljska, koja će, čini se, biti jedina europska zemlja, štoviše jedan od rijetkih u svijetu, koja je izbjegla recesiju. Njen BDP rastao je 1,5 posto, 0,4 posto više nego lani, vođen oporavkom potražnje vani, a svatko zna da oporavak potražnje vani ima smisla samo kad nešto i proizvodite za tu potražnju. Relativno velika domaća ekonomija potaknuta rezovima u porezima i niskim kamatama uspjela je izbjeći opaku sudbinu drugih, najviše zahvaljujući manjem opsegu kreditiranja i oslanjanju kompanija na vlastita sredstva, pojasnio je profesor Dariusz Rosati u intervjuu tjedniku Warsaw Voice. Bivši poljski ministar vanjskih poslova dodao je i da je Poljskoj pomogao plivajući tečaj, dok je u isto vrijeme poljska vlada povećala proračunska izdvajanja, koja su mizernih 2,3 posto BDP-a.Jedna stvar je sigurna. Oni koji proizvode realna dobra imaju najveće šanse za dugoročniji rast, ostali ili trebaju prestati baviti se kulama u pijesku financija ili smisliti novu piramidu koja će im kupiti još koje desetljeće lažnog prosperiteta.