Građani bi mogli uštedjeti više od 30 milijuna kuna

Najava HNB-a o povećanju eskontne stope na devet posto, što će promjenama Zakona o obveznim odnosima za posljedicu imati i smanjenje zakonske zatezne kamate za jedan postotni poen, moglo bi za posljedicu imati i zamjetne uštede za hrvatske građane, koji na prekoračenje po tekućim računima i dugove po kreditnim karticama plaćaju kamatu vrlo blizu najvećoj zakonom dopuštenoj

Smanjenje zatezne kamate sa 15 na 14 posto, koliko će biti najveća zakonom dopuštena kamata za građane od 1. siječnja slijedeće godine, moglo bi hrvatskim građanima, vlasnicima tekućih računa uštedjeti svotu veću od 20 milijuna kuna u 2008. Naime, u većini hrvatskih banaka kamata za dopušteno prekoračenje po tekućim računima, tzv. 'dozvoljeni minus', vrlo je blizu zakonskoj zateznoj kamati. Naravno, banke klijente pokušavaju privući atraktivnim paketima usluga koji uz sebe vežu i povoljnije kamate, tako da vrlo malo građana doista i plaća kamate u vrijednosti od 14,98 posto. No, u svakom slučaju, kamatne stope koje su polazište za bilo kakav izračun u banci od siječnja iduće godine biti će manje za jedan postotni poen, što će vjerojatno natjerati banke da usklade svoju čitavu kamatnu politiku u tom segmentu za jedan postotni poen manje.

Pokušavajući utvrditi što bi to konkretno moglo značiti za banke, koje će ostati bez dijela sredstava, a koja će samim time ostati na računima hrvatskih građana, upitali smo šest najvećih banaka u zemlji koji su im kamatni prihodi sa osnove prekoračenja po tekućim računima. Prema tim podacima, šest najvećih banaka, koje drže preko 80 posto tržišta, prošle godine prihodovale su 405 milijuna kuna samo od prekoračenja po tekućim računima. Kada se od navedene svote oduzme jedan postotni poen, dolazimo do iznosa od 26 milijuna kuna koji će ostati u džepovima građana. Dodamo li još tome i ostale, manje banke, te uzmemo li u obzir da su i kamate po revolving kreditima kartičarskih kuća također dosta blizu gornjoj granici od 15 posto, a koje bi također trebale doživjeti smanjenje ukoliko ih konkurencija (banke) na to prisili, dolazimo do svote veće od 30 milijuna kuna koju bi banke mogle izgubiti.

Naravno, sve to će se desiti pod pretpostavkom da banke doista tržišno reagiraju na navedenu odluku i ponukane pritiskom konkurencije smanje kamatne stope. No, ukoliko dođe do nekog prešutnog dogovora najvećih o najmanjoj kamati po tekućim računima, navedeni efekti mogli bi izostati. Konkretno, to bi za prosječnog građanina koji je tijekom cijele godine u dozvoljenom prekoračenju od 4 tisuće kuna moglo donijeti uštedu od 60 kuna na ime plaćenih kamata.
Iznos od 30 milijuna kuna koji bi banke mogle izgubiti zasigurno će naći nadomijestak jer bankari ne vole izgubiti već planirane prihode.  (Amir Kulenović)