Građevinari poželjeli gradnju nizinske pruge. I bi pruga!

Piše: Miodrag Šajatović
[email protected]

Ojačani građevinari postali su sila koja, kad joj zatreba, može izlobirati potražnju da bi zaposlila svoje kapacitete

'Gospodo, stvar je ozbiljna! Gradnja autocesta je pri kraju. Moramo pronaći rješenje kako zaposliti svoje građevinske kapacitete!'
'A da osnujemo veliki konzorcij i počnemo se natjecati za poslove u inozemstvu?'
'Mladi kolega, ne budite naivni! Kad se vani i dobije posao, znate da zarada nije onakva na kakvu smo navikli ovdje kod kuće!'
'Ljudi, ja imam ideju! Hajdemo se s cesta prebaciti na gradnju željeznica!'
'Kojih željeznica? Pa one su gotovo u bankrotu!'
'Ne razumijete. Predizborno je vrijeme. Lako ćemo Vladu uvjeriti da se upusti u gradnju one vječito spominjane nizinske pruge od Rijeke do Karlovca. Asfalta neće trebati kao do sada, ali iskopa, bušenja tunela i gradnje mostova i vijadukata bit će koliko hoćete...'

To je, naravno, zamišljeni tijek neformalnog sastanka glavnih predstavnika građevinskog lobija. No, s velikom se sigurnošću može postaviti teza da su odlučujuću ulogu u iznenadnoj odluci da se krene u gradnju nizinske pruge koja bi osigurala dovoljan kapacitet za razvoj riječke luke odigrali veliki igrači iz građevinskog sektora. Uostalom, oni i otvoreno priznaju da im ta velika investicija dolazi u pravo vrijeme, jer na gradnji cesta više neće biti mnogo posla. U reakcijama na vijest da bi uz kredit EBRD-a nizinska pruga mogla biti gotova do 2013. godine ilustrativno je čuđenje stanovnika mjesta uz koja će nova trasa prolaziti. Prugu kroz Drežničko polje obećavao je još austrijski car Franjo Josip, a i svi vlastodršci nakon njega. Ali nitko od njih nije imao tako jak građevinski lobi kao Ivo Sanader. Jednom ojačani i pušteni u ekonomsku strukturu, građevinari su postali sila koja, kad treba, izmišlja potražnju da bi zaposlila svoju ponudu. Da ne bi bilo zabune: nizinska pruga nije glupa ideja. Ali ako je tako profitabilna da će se sama otplaćivati, kako se uvjerava domaću javnost, onda je to idealna prilika za javno-privatno partnerstvo, a ne za daljnje povećavanje inozemnog zaduživanja.

Osim toga, malo više dokaza kako je pametno graditi nizinsku prugu od rijeke do mađarske granice nije bilo na odmet. Vratimo se, međutim, građevinarima. Kad su i mimo reda (što je u principu bilo O. K.) dobili neke poslove koje je htio 'maznuti' američki Bechtel, jedan od argumenata bio je da će gradnjom autocesta u Hrvatskoj građevinari steći referencije za gradnju u inozemstvu. Sad se na to zaboravilo. Umjesto da agresivno krenu u svijet, građevinari potiču nastavak infrastrukturnih investicija kod kuće, čime u nezgodan položaj dovode 'odvjetnike', među koje se ubraja i autor ovih redaka, koji su za pripomoć domaćim igračima dok ne ojačaju i steknu referencije za globalnu utakmicu. Građevinari su posljednjih godina doista bitno ojačali. Dobar je izvor podataka publikacija 500 najboljih, koju darujemo uz ovaj broj Lidera (suizdavači su Fina i ZAPI). Prema prihodima, građevinarstvo je u 2006. bila četvrta djelatnost u zemlji, prema dodanoj vrijednosti treća (iza banaka i telekoma). Na rang-listama većina građevinskih tvrtki zauzela je viša mjesta nego 2005. Ali u rubrici 'izvoz' i dalje je zapisan poražavajući podatak: 98 najvećih građevinskih tvrtki izvan granica Hrvatske ostvaruje tek 0,8 posto prihoda!

Građevinare spominjemo i u temi broja. Konzultanti A. T. Karneyja, nakon što su detaljno usporedili rast prihoda i dobiti hrvatskih građevinara, došli su do podataka da su oni često uspješniji od velikih svjetskih igrača. To je, međutim, tako upravo zato što se na mekanom domaćem tržištu, gdje je veliki investitor često darežljiva i ne baš prevelikom pregovaranju sklona državna administracija, pumpa potražnja za građevinskim radovima i omogućuje solidan profit. Kad bi hrvatski građevinari (čast iznimkama) bili tako efikasni, poharali bi okolna tržišta. Umjesto toga, drže se svog dvorišta. Racionalni su i ne treba im previše zamjeriti. Ali treba onima koji im šalju pogrešne signale. Što će biti kad nakon ceste do Rijeke domaći konzorciji naprave i prugu? Pa to je bar jednostavno! Nedostajat će vodeni put, tj. kanal od Zagreba do mora. Ponovno će biti neki izbori, pa će političari prihvatiti sugestije građevinara.