Grci bi pomoć htjeli, ali ne bi da im se reže državna uprava. Poznato?

Iako im je ekonomija u rasulu, dug vrtoglav, deficit 12,7 posto BDP-a, a jedini spas pare iz EU, Grci ne žele pristati na rezove koje Europa traži. Smatraju nepotrebnim čak i zahtjev njemačke kancelarke da zapos-lenicima u javnoj upravi oduzme 14. plaći!?

piše Vanja Figenwald
[email protected]

Upravo poput zemlje koju bolje poznajemo i u kojoj živimo, Grčka je reterirala i prije nego je pristupila ozbiljnijim rezovima, odlučivši zamijeniti poniznost pred Europskom unijom temperamentnom i nerijetko promašenom borbenošću Mediterana. U početku nije mogao proći jedan dan da se grčki premijer George Papandreou ili njegov pobočnik za financije George Papaconstantinou nisu javno posuli pepelom i tražili oprost grijeha, obećajući da će biti bolji, samo da im se još ovaj put progleda kroz prste. No, nakon incijalnog šoka, Grci su se pribrali i stali na kočnicu. Sad, kažu, i nisu tako sigurni da baš žele ići predaleko u tim rezovima jer nisu sigurni da su oni prijeko potrebni. Takvim stavom koji je pripremu imao nekoliko dana prije u žestokom obrušavanju Papandreoua na Uniju i njezino ‘stvaranje psihologije predstojećeg kaosa’, samo dan nakon što je načelno ugovorena pomoć Unije, Grčka se približila novoj konfrontaciji s kolegama u eurozoni. Istim onima od kojih traži pomoć.

Zapravo, Grci su brzo iscrpili zanos ‘posipanja pepelom’ i odlučili se stati i razmisliti, a sve nakon što su iz Grčkom otvoreno iziritirane Unije počeli stizati novi zahtjevi za dodatnim rezanjima osim onih koje je ta zemlja ponudila. Grci su, pomno razmislivši o svemu te nakon protesta i nereda, valjda zaključili da je i njima najveći dio proračuna zadan i tako dali do znanja da je 'šukerovština' pojam širi od uskih granica Hrvatske. A možda se boje pada potrošnje do kojeg bi nesumnjivo došlo većim rezovima u javnoj upravi. Najnoviji razvoj događaja bacio je u očaj tržišta koja su netom pokazala znakove optimizma nakon načelnog dogovora o pomoći Grčkoj.

Prema sistemu korak naprijed, dva koraka natrag, baš kad su uspjeli odobrovoljiti izmimno skeptičnu Njemačku, koja je nakon pucanju grčke bruke zauzela vrlo negativan stav prema kršenju načela eurozone da nema muđusobnog pomaganja, Grci su ponovno vrlo gorljivo reagirali na daljnje zahtjeve Njemačke i Središnje europske banke (ECB) da postojećem paketu mjera za stezanje dodaju i povećanje PDV-a od jedan, a možda i dva posto te da plaće u javnom sektoru još malo srežu. Za bolje razumijevanje, njemačka kancelarka zatražila je od grčke Vlade da zaposlenicima u javnoj upravi oduzme 14. plaću, što se zaista čini razboritim. Dakle ne 13., nego 14. plaću. Za Grke, pak, nema razloga za takvo pretjerivanje. Oni bi ipak pričekali ocjenu postojećih mjera do sredine ožujka koju će zajedničkim snagama dati Unija, MMF i ECB.

Javnost je za štednju
Ono što bi moglo biti mnogo zanimljivije domaćim ekonomskim magovima jest reakcija grčke javnosti na objavu rezanja plaća državnim službenicima, povećanja poreza i smanjivanje mirovina koje je popularnost premijera dovelo do rekordnih razina, što vjerojatno ne bi bio slučaj da su povećanja poreza ostala bez druge dvije komponente kao, primjerice u Hrvatskoj. Izgleda da je i Grcima dosadilo unedogled financirati dio društva upitne produktivnosti, uz to i vrlo dobro zaštićen. Nekoliko je grčkih novina objavilo istraživanja popularnosti koja su varirala od 61 do čak 72 posto za premijera uz tvrdnje ispitanika da su mjere štednje odavno trebale biti uvedene. Nakon posljednjih signala iz Grčke, čini se da i oni ponavljaju grešku karakterističnu za šire podneblje, odnosno ne koriste postojeću potporu za konačno provođenje nužnih reformi, već posustaju i prije nego što su počeli.

Osim tvrdnje da se njegovu zemlju koristi kao ‘laboratorijskog zamorca’, Papandreou je u svojoj kampanji protiv bahate Unije ustvrdio i kako bi pretjeran nadzor grčkih financija mogao označiti ‘djelomično predavanje suvereniteta’, skočivši tako sam sebi u usta nakon što je istu nametljivu Uniju, koja se nepotrebno petlja u grčke financije optužio da nije dovoljno dobro kontrolirala prijašnju vladu koja je falsificirala podatke. Zaboravio je pritom da je Grčka prihvaćanjem eura i ulaskom u eurozonu potpisala skupinu kriterija, takozvanih mastriških kriterija, koji jednako obvezuju sve članice i stavljaju njihove financijske suverenitete u međuzavisnost. Te je kriterije Grčka debelo prekršila bez izgledne šanse za brz povratak u njihove okvire, potom zahtijevajući da i ostale članice prekrše ista ta pravila i pomognu im, čime reakcije na izjave iz ECB-a, kao i ovo posljednje relativiziranje inače iznimno teške ekonomske situacije ne djeluju posebno uvjerljivo. S druge strane pomoć bi svakako htjeli.

Ubojiti koktel problema
Usprkos prozirnom spinu ‘EU je kriv za sve’, situacija u Grčkoj ovaj put opravdava veliku zabrinutost mno-gih. Malo je relevantnih pokazatelja koji bi išli u korist zemlji za koju se strahuje da bi mogla pokrenuti daljnje ljuljanje europske stabilnosti iz jednostavnog razloga što nije jedina članica eurozone s takvim problemima. Sljedeći uzrok takvog izvanrednog sastanka šefova vlada i država EU mogle bi biti Španjolska, s nevjerojatno visokom nezaposlenošću od gotovo 20 posto, i Irska s financijama u jednakom rasulu kao i Grčka. Brojka koju se posljednjih mjeseci najviše navodi zapanjujući je deficit od 12,7 posto, ali to je tek vrh ledene sante koju čini osjetno veći pad BDP-a od predviđenog (dva posto u prošloj godini umjesto pred-viđenih 1,2), dug u omjeru od 113 posto BDP-a uz mogućnost rasta na 125 posto i nezaposlenost od oko 10 posto. Pojedinačno možda i nije tako strašno, a u kombinaciji je to ubojit koktel.

Preglomazni i neefikasni državni aparat, promašene ili nepostojeće mjere ekonomske politike, dug kao način vođenja javnih financija i korupcija kao način poslovanja, loša porezna politika, visok omjer neproizvodnog dijela stanovništva prema proizvodnom, jeftin i kontraproduktivan populizam uz manjak političke volje za provođenje nužnih reformi, vječno nijekanje težine situacije uz impresivnu dozu ležernosti... Da, i dalje je riječ o Grčkoj. Kakve god argumentacije bile, u ovom se slučaju čini da je Europska unija najbolje što se ikad dogodilo ovoj zemlji, jer teško je zamisliti kako bi se tek ponašali da ne moraju svoje postupke oprav-davati pred drugih 26 članica Unije, odnosno 15 članica eurozone. Možda bi nalikovali Hrvatskoj.