Guverner sa znanjem i osobnošću

Unatoč pritiscima i kritikama na njegovu monetarnu politiku sa sviju strana, Rohatinski je znanjem i uvjerenošću u ispravnost svojih odluka uspio sačuvati neovisnost Središnje banke

Piše Lidija Kiseljak
e-mail: [email protected]

Guverner sa znanjem i osobnošću – tako opisuju Željka Rohatinskog njegovi suradnici i poznavaoci. Cijene ga kao ekonomskog stručnjaka koji se istaknuo svojim radom i prije nego što je preuzeo čelno mjesto u Hrvatskoj narodnoj banci te kao osobu koja je u prethodnih gotovo šest godina od HNB-a napravila neovisnu instituciju čija se stajališta i uporno provođenje cilja banke, naime stabilnost cijena u domaćoj i stranoj javnosti, respektiraju.

Poslovnu karijeru počeo je sredinom sedamdesetih u Republičkom zavodu za društveno planiranje, a potkraj osamdesetih imenovan je i generalnim direktorom. Godine 1990. prelazi u Ekonomski institut, a osam godina poslije u Privrednu banku Zagreb, na mjesto glavnog ekonomista. Godine 2000. prelazi u koncern Agrokor, ali nakratko, jer ga već sredinom iste godine Sabor imenuje guvrnerom HNB-a.

Politički neopterećen

Tada Željko Rohatinski postaje i javna osoba, čije se djelovanje prati sa zanimanjem zbog očekivanih poteza Središnje banke, čija politika potkraj devedesetih nije bila previše na cijeni, posebno zbog, prema mišljenju većine stručnjaka, lošeg nadzora banaka. Sa zanimanjem se prate njegovi istupi i zbog govorne mane, zbog koje je u početku imao probleme ali nije odustao i povukao se, kao što su mnogi na početku mislili.

Znanje, pa time i sigurnost u obavljanje posla koji je preuzeo pobijedili su tremu, pa se vrlo brzo pažljivije pratio sadržaj njegova izlaganja, a govorna mana postala je sporedna stvar. Naime, iako cijenjen po mnogim znanstvenim i stručnim člancima tijekom svoga dugogodišnjeg rada, rijetko je prije preuzimanja mjesta guvernera i javno izlagao. U tom su se razdoblju pomno pratila njegova redovita makroekonomska izvješća u kojima je politički neopterećen iznosio svoja stajališta.

Tek je osamdesetih godina, kao državni makroekonomist u Republičkom zavodu za društveno planiranje, sudjelovao u raspravama na sjednicama Vlade. Rohatinski je došao na mjesto guvernera u vrijeme kad je bankarska kriza završila, a uslijedilo je razdoblje širenja stranih banaka, liberalizacija kapitalnog računa i rast fiskalnog deficita. A time su uskrsnuli i novi problemi, koje je svih ovih godina Središnja banka bez utjecaja politike i s velikom stručnošću uspijevala obuzdavati. Riječ je ponajprije o mjerama uvedenim radi usporavanja rasta vanjskoga duga.

Mnogi suradnici hvale i njegovu izdržljivost na poziciji za vrijeme cijelog mandata, s obzirom na česte pritiske na njegovu politiku – od tvrdnji da je kuna precijenjena do kritike, primjerice, izrečene ovog tjedna na skupu ekonomista u Opatiji, zbog neoliberalnog pristupa koji je i u monetarnoj politici doveo samo do jednog cilja – niske inflacije i stabilne kune.

Iako mu je ovo posljednja godina mandata, što je najvjerojatnije i razlog zbog kojega je guverner želio biti neopterećen na savjetovanju ekonomista, pa je preskočio svoje predavanje, malo je vjerojatno da se kao gost neće uključiti u raspravu kada počnu kritike na monetarnu politiku. Jer nikad dosad nije 'odšutio' na kritike, braneći politiku i poteze Središnje banke kojoj je na čelu.

Pritisci i argumenti

Zbog takvih kritika, s kojima se godinama uspješno nosi, nagovijestio je da se u sljedećem mandatu neće kandidirati za guvernera. No s obzirom na to da je zbog kritika već najavljivao svoje povlačenje a nije to učinio, suradnici se nadaju da bi se mogao kandidirati i za sljedeći mandat.

Kritike su počele još na početku njegova mandata. Već je tada Rohatinski najavio svoje povlačenje, priznavši da 'ovaj posao psihički i fizički iscrpljuje, te da razni pritisci sa strane pojačavaju psihozu'. Najžešće kritike uputila je skupina ekonomista i vjerojatno izvoznika koji se već godinama zalažu za jaču kunu, njezinu postupnu deprecijaciju ili čak devalvaciju.

Jednom prigodom guverner je otvoreno govorio o pritiscima od strane neimenovanih pojedinaca koji su od njega zahtijevali da zanemari pojedine odluke Zakona o bankama ili da revidira nalaze o poslovanju nekih banaka. Ti su pritisci bili izraženiji od pritisaka vlasti, koji su stvaranjem HNB-a, kao neovisne institucije, što je postignuto zakonom prije četiri godine, to i poštovali.

Guverner nije nikad kritike prešutio, nego je uvijek na njih argumentirano odgovarao. Neovisnost Središnje banke te guvernerovo znanje i uvjerenost u ispravnost svojih odluka, nisu mu dopustili da napusti čelno mjesto u Središnjoj banci. Iako je kritike svojedobno uputio i bivšoj, Račanovoj Vladi zbog prevelikog zaduživanja čija je posljedicu bio rast deficita, predstavnici SDP-a ni danas ne osporavaju njegovu stručnost i vrlo bi ga rado vidjeli i u drugom mandatu na čelu Središnje banke.

Naime, prije dvije godine, na savjetovanju ekonomista u Opatiji Rohatinski, bio je najčešće navođeni govornik, jer je tom prigodom javno kritizirao veliku potrošnju tadašnje Račanove Vlade upozoravajući da bi takva politika mogla dovesti do financijske krize. Kritiku je tada uputio politici HDZ-a potkraj devedesetih na bankarskom tržištu.

Progovorio je i o liberalnom modelu globalizacije koja je prouzročila preveliki nerazmjera između uvoza i izvoza, a koju su podupirali MMF i Svjetska banka. Strani su kreditori, komentirao je tada guverner, plasirali novac u Hrvatsku, zbog recesije u Europi i na taj su način kod nas dobro zaradili.

Prošli tjedan kritiku je Rohatinski ponovno uputio MMF-u zbog toga što nije prije dvije godine, tj. na vrijeme upozorio na rastrošnost države.

Na udaru vlasti
 Guvernerova su izlaganja uvijek zapažena, pa zato i brojni gosti opatijskog savjetovanja žale što im se ove godine Rohatinski neće pridružiti na pozornici.
Izravnih kritika na sadašnju vlast guverner nije imao, ali volio je, primjerice, prije ministra financija istaknuti očekivanu visinu deficita, a možda je to činio i zato što je deficit uvijek bio veći od obećanja.

Na taj je način želio i posredno upozoriti na još nedovoljno 'stegnutu' fiskalnu politiku. Vjerojatno mu je to zamjerio i ministar Ivan Šuker pa mu je ove godine, najprije on a onda i premijer Sanader, uputio kritiku na mjere Središnje banke koje poduzima prema poslovnim bankama radi usporavanja rasta vanjskoga duga. Prvotna je zamjerka bila da su mjere započete prije dvije godine bile zakašnjele. A zatim i da su ovogodišnje pooštrene mjere opasne zbog poskupljenja kredita.

Vlada mu je usput zamjerila i na tome da je, prema njezinu mišljenju, Rohatinski bio skloniji bivšoj vlasti. No ta primjedba nije opravdana. U tom je pogledu guverner kao i institucija koju vodi pokazao neovisnost i stručnost, a kritike iznosio samo onda kad je iza njih bio i opravdan razlog. Ministar Šuker zamjerio mu je i to da nije bio obaviješten o pooštrenju mjera koje banka namjerava poduzeti.

Nakon tih kritika Rohatinski je prvi put odlučio dati intervju novinarima kako bi javno opravdao svoj rad i mjere koje Središnja banka poduzima te i putem medija podsjetio da je Središnja banka neovisna institucija koja odgovara Saboru, odnosno da nisu obvezni o svojim potezima izvještavati druge institucije.

Paralelno s širenjem poslovanja stranih banaka, postupnom liberalizacijom kapitalnog računa i visokim fiskalnim deficitom, od godine 2002. raste i utjecaj na rast duga i s time u vezi i na jačanje kune. Otad HNB i poduzima mjere da se te negativne posljedice ublaže, pojasnio je tada Rohatinski. A pravo na zamjerku imale su jedino poslovne banke, kojima je putem različitih mjera onemogućavao preveliko zaduživanje kod matičnih banaka radi kreditiranja potrošnje na hrvatskom tržištu.

Oštro prema bankarima

Mogli su mu zamjeriti ki ad je otkrio tajne kanale kojima se banke služe kako bi izbjegle izravni udarac uslijed donesenih mjera. Naime, banke su posljednjih godina najveći pokretači rasta vanjskoga duga. A zamjerke banaka, ako su ih i imale, mogle su se samo odraziti na poskupljenje kredita. No velika konkurencija, što je i guverner cijelo vrijeme tvrdio, nije im to dopuštala. Kamate na kredite, naime, svih su ovih godina padale.

Još 2003. donesena je mjera o ograničenju rasta plasmana banaka te mjera o pokriću deviznih obveza likvidnim deviznim potraživanjima koja je i sada u primjeni. S obzirom na to da to nije bilo dovoljno, uvedene su dodatne mjere, ona o kunskom izdvajanju dijela obvezne rezerve početkom 2004. godine, dok je sredinom iste godine uveden jedan oblik kapitalnih restrikcija na zaduživanje banaka, tj. granična obvezna pričuva. Upravo je ta mjera pooštrena dvaput ove godine, jer je početak godine pokazao ponovni trend ubrzanja rasta vanjskoga duga i jačanje kune.

Rohatinski je sredinom godine podsjetio da je upravo monetarna politika učinila nekoliko promjena u instrumentima kojima je cilj bio olakšati zaduživanje državnog proračuna u zemlji po povoljnoj cijeni. Tada je usput i ponovio da problem vanjskoga duga može dugoročno riješiti samo država smanjenjem fiskalnog deficita, dok ih monetarna može samo privremeno ugasiti.