Hoće li Zakon o zabrani klađenja imati pozitivan učinak?

Američki je Kongres nedavno izglasao prijedlog zakona o zabrani klađenja preko Interneta, koji uključuje i zabranu bankama da transferira novac građana za profesionalno klađenje

    O čemu se zapravo radi? Obzirom na to da je sportsko klađenje u Americi zabranjeno, osim u Nevadi, klađenje preko Interneta se pretvorilo u ogromnu industriju. Samo su prošle godine američki građani na sportsko klađenje na Internetu potrošili oko 6 milijardi dolara. Međutim, prije dva tjedna FBI je uhapsio Davida Carruthera, direktora Betonsports.com, profesionalnog sitea za klađenje na konjske utrke u Velikoj Britaniji, zbog optužbe za iznuđivanje i prijevaru.

Nakon toga tvrtka je objavila prestanak suradnje s američkim kladioničarima. Otprilike u isto vrijeme uhapšen je i glavni čovjek Internetske tvrtke Sportingbet.com. Tim je povodom izglasan prijedlog spomenutog zakona. Kongresnici smatraju zakon o zabrani klađenja ključnim u prevenciji maloljetničkog klađenja, kao i za očuvanje nacionalne sigurnosti, jer smatraju neke od ovih Internetskih stranica samo paravanom za terorističko djelovanje.

Čini se da su Amerikanci oduvijek imali problema s regulacijom klađenja - u devetnaestom stoljeću bilo ga je toliko da su se puritanci dosta namučili kako bi ga zabranili, nakon što su ga proglasili najvećim izvorom kriminala i nemorala. Međutim, nakon nekog vremena država je, gladna novaca za proračun, ponovo otvorila vrata kladionica, na veliko oduševljenje i odaziv građana. Treba naglasiti da i danas, iako je klađenje formalno zabranjeno, zakoni nisu dovoljno strogi ni određeni, te kladioničarima ostaje mnogo mjesta za eskiviranje.

Tako je na primjer kupovanje listića za lutriju itekako dozvoljeno. 48 od 50 američkih država dozvoljavaju neki od oblika klađenja. Lutrije su prošle godine Americi donijele 16 milijarde dolara prihoda, a iz kasina država prikuplja 5 milijardi. Osim toga ne smijemo zaboraviti da i sam prijedlog zakona izostavlja klađenje na utrke, koje donosi oko 15 milijardi dolara godišnje.

Dakle, američka država dozvoljava igre na čistu sreću, a zabranjuje one igre - na primjer sportsko klađenje - koje zahijevaju vještinu, i u kojima vremenom možete i 'pobijediti',  zaraditi nešto novaca? Pitanje koje se sad postavlja je vjeruje li Kongres zaista da se ovakvim zabranama postiže pozitivan učinak, ili im je tako naprosto jednostavnije? Jasno je da je pravna i zakonska regulativa kompliciranija od čiste zabrane, ali na duge staze morali bi o njoj razmisliti, prije nego što će trebati tražiti načine za saniranje američkih ilegalnih kladionica.

Pripremila: Marija Ott Franolić