Hrana će biti sve skuplja

U Agrokoru čvrsto vjerujemo kako je za naše prehrambene industrije najvažnije da barem 50 posto sirovina drže pod vlastitom kontrolom jer će to u budućnosti biti ključno za njihovu konkurentnost

Razgovarali: Miodrag Šajatović i Manuela Tašler
Foto: Željko Jelenski

Traži li se dežurni krivac za nedavno poskupljenje kruha, a tako će biti i ubuduće zbog vrlo izvjesnih poskupljenja ostalih prehrambenih artikala, prsti su uglavnom upereni u koncern Agrokor, najvećega hrvatskog otkupljivača pšenice i najvećeg proizvođača hrane. Ljerka Puljić, starija izvršna potpredsjednica koncerna Agrokor, u razgovoru za Lider iznosi stvarne uzroke poskupljenja hrane i zašto će hrana ubuduće biti sve skuplja.

• Je li baš bilo nužno podići cijenu brašna?
- Na tržištu pšenice imate na jednoj strani ponudu koja je ove godine u Hrvatskoj bila dobra, ali ne tako dobra kao prijašnjih godina, a s druge strane imate proizvođače koji ne žive izolirano i znaju kakve su cijene vani. A na svjetskim je burzama cijena pšenice potkraj srpnja ove godine bila u prosjeku 60 posto viša nego prije godinu dana. Drugo, pojavili su se međunarodni trgovci koji su nam bili direktna konkurencija i koji kupuju isključivo robu za izvoz kroz hrvatske luke i već imaju ugovore i cijene. Krajnju je cijenu formirala konkurencija. Agrokor je startao s najavom otkupa po cijeni blizoj kuni, a konkurencija je na kraju između Agrokora i drugih otkupljivača podignula cijenu na 1,17 kuna za kilogram.

• I tu ste cijenu prevalili u cijenu brašna ?
- Nismo je prevalili. Pšenicu otkupljuje Agrokor trgovina, a nju potom kupuju naši mlinovi. Agrokor trgovina pšenicu prodaje Belju i PIK Vinkovcima, a i mlinovima izvan koncerna po gotovo tržišnoj cijeni. U sklopu koncerna su samostalne tvrtke koje imaju svoje račune dobiti i gubitka i nijedna ne želi biti na gubitku. Uostalom, imamo i međunarodnu reviziju koja kontrolira interne odnose i međusobne cijene, odnosno poštuje li se tržišna cijena u međusobnim odnosima u Agrokorovim tvrtkama.

• Gdje je onda sinergija? Zar nije smisao lanca da u njemu radite što hoćete?
- Ne možete baš tako. Sinergija je u tome da mlin bude siguran da će mu Agrokor trgovina prodati pšenicu i da zna da neće po pšenicu morati na svjetske burze.

• Prvi ste najavili poskupljenje brašna i tu ste olakšali posao drugima. Naime, držite 20 posto tržišta.
- Nismo samo mi. Činjenica je da je to možda ispalo nespretnošću naše komunikacije s tržištem, ali se zapravo znalo jer smo bili u kontaktu sa svim mlinarima. Znalo se da će svi podići cijenu brašna. To se vidjelo sada, kad je poskupio kruh, s čime mi nemamo veze jer je naš utjecaj na pekarstvo minimalan.

• Za sada. Kakvi su vaši interesi u pekarstvu?
- Imamo tri male pekare koje smo stekli kroz akvizicije maloprodajnih lanaca. Mediator je imao vlastitu pekaru i mi je sada imamo u Dubrovniku zato jer smo je stekli. Čak smo pregovarali o prodaji s nekima od velikih pekara, međutim nisu pokazali odgovarajući interes. Ne mogu navesti razloge.

• Špekuliralo se o tome da ste pregovarali s velikim pekarima da biste ih kupili?
- Ne, pregovarali smo s vlasnicima nekih pekara o tome da oni kupe male pekare od nas i da se hrvatska pekarska industrija koncentrira i konsolidira.

• Jeste li im uz to htjeli prodati know-how koncentracije i restukturiranja?
- Nemamo mi utjecaj na pekare ni takvo znanje, već smo smatrali da male i usitnjene pekare i one u sklopu Agrokora, ako se u njih ne ulaže, nemaju dugoročno šansi. Osim toga, one sad uglavnom funkcioniraju na bazi Konzuma. Doduše, Krka je prevelika i mora tražiti kupce izvan sustava. A to je slučaj i s Agrolaguninom pekarom u Poreču. Radimo s Brionkom i s PIK-om Rijeka. Prema tome, svojim biznisom nismo zatvorili vrata drugima. To bi bilo neozbiljno.

• Koji je interes Agrokora u otkupu i proizvodnji poljoprivrednih proizvoda?
- Sirovina će u budućnosti biti ključna za efikasnost. Tko će imati konkurentnu cijenu sirovine, moći će cijeli lanac držati efikasnim jer sirovina počinje sve više utjecati na cijenu i njen će udjel u konačnoj cijeni, nastave li se sadašnji trendovi, biti sve veći. U uljarskoj industriji to je već prisutno. Osamdeset posto cijene ulja proizlazi iz cijene sirovine. Ovisno o cijeni sirovine, vi ste konkurentni ili to niste. Stoga je važno imate li pristup sirovini tamo gdje se uzgaja ili je isključivo kupujete na svjetskom tržištu. To je vlasnik Agrokora osobno davno prepoznao i shvatio da je to ključ uspjeha za neke njegove biznise. Za sve u proizvodnji hrane ključan je pristup tržištu sirovine na način da se sirovina može ugovoriti i kontrolirati.

• S obzirom na to da su cijene proizvodnje sirovina u Hrvatskoj nerijetko bile više od onih na svjetskim burzama, nisu li burze sigurnije?
- Kupnja sirovina ne može se svesti samo na kupnju na svjetskom tržištu. Ako kupujemo na svjetskom tržištu mi s manjim volumenom poslovanja od velikih globalnih igrača imamo lošije uvjete jer je to zakon svake komercijalne kupnje. Kad bismo mi kupovali na burzama ulja, bez neposrednog pristupa tržištu proizvodnje, već samo tržištu na kojem se burzovno trguje s robama, izgubili bismo konkurentnost. S obzirom na to da kupujemo mnogo manje od najvećih svjetskih uljara, oni će uvijek imati bolji ulaz, što znači da će biti konkurentniji. Zbog toga je i Agrokor, kad govorimo o tržištu ulja, napravio i akviziciju u Vojvodini koja mu je omogućila pristup konkurentnoj proizvodnji sirovine kod naših kooperanata.

• Što se događa kad kooperant nije u stanju proizvesti po cijeni nižoj od one na svjetskom tržištu nego kad je obrnuto?
- Cijene na burzama su takve da su najneplodnija zemljišta i najlošiji rezultati proizvodnje postali konkurentni. Taj je trend na tržištu već od prošle jeseni, kad su se pokrenula sva tržišta commodityja nakon što je George Bush otišao u Južnu Ameriku i pokupovao kukuruz za proizvodnju bioetanola jer količine u SAD-u nisu bile dovoljne. A kada najveći potrošač na svijetu odluči da će 10 posto energije dobivati iz kukuruza, koji je žitarica, to utječe na sve. To znači da se već ove godine sijalo veće površine, cijena kukuruza je počela rasti, što je poljoprivrednike navelo da siju maksimalne površine pod kukuruzom jer se očekivala velika zarada. Nakon toga smanjene su površine pod uljaricama i svim drugim kulturama, a očekivani urodi su manji od onih koje tržište za hranu treba, što je automatski utjecalo na rast cijene uljarica, pšenice i svega drugoga. Nijedna sirovina koja je istodobno i hrana i energent nije ostala netaknuta. Sirovo suncekretovo ulje je danas 100 posto skuplje na svjetskom tržištu nego što je bilo u ovo doba prošle godine. Napravljene su procjene uroda i čim imate procjenu manju od prošlogodišnjeg uroda, znate da će potražnja biti veća i da će cijene skočiti. I takva situacija u sirovinama nije privremena i čak nije u vezi sa sušom.

• Jesu li hrvatski seljaci, prema tome, prodavali pšenicu po preniskoj cijeni?
- Prije mjesec dana, kada se cijena formirala, ona je bila realna cijena i samo se 10 posto razlikovala od cijene po kojoj se pšenica mogla prodati vani. Međutim, u međuvremenu je gotova žetva i vidi se da Rumunjska i Ukrajina, tradicionalne izvoznice, nemaju pšenice za izvoz, da Srbija privremeno zabranjuje izvoz. U cijeloj jugoistočnoj regiji jedine viškove imaju Mađarska i Hrvatska. I to radi pritisak na cijenu. Dodatni pritisak na cijenu svih sirovina jest povećana potražnja Rusije. Rusija odjednom raspolaže novcem od prodaje energije i sve te velike profite može konačno transferirati u standard svog stanovništva. Ona prvi put kupuje pšenicu i mliječne viškove diljem Europe.

• Je li to prilika da i Agrokor poveća izvoz gotovih proizvoda?
- Kako ne bi bila!

• Hoćete li je iskoristiti?
- Hoćemo. Sto posto. Sigurno ćemo izvoziti Janu i vino u Rusiju, koja je veliki kupac.

• Koliko je Jana, znači flaširana voda, izvozno profitabilan proizvod?
- To je profitabilan proizvod jer mi Janu i na vanjskim tržištima prodajemo u premium segmentu, što znači da postižemo najvišu cijenu na tržištima na kojima smo prisutni. Ona se prodaje u rangu Eviana, koji je najveći globalni igrač u toj branši i drži relativno visoki postotak premium segmenta i cijenu. U SAD-u, na Bliskom istoku i u Portugalu prodajemo se u premium segmentu. Tržišta su različita i različito su segmentirana. Na nekim je tržištima premium segment velik, a neka su tržišta velika pa kad i imate mali premium segment u relativnom postotku on je u masi jako velik pa se isplati boriti za dio tržišta. Premium segment na velikim tržištima iznosi 10 do 12 posto i u masi ogroman jer je veliki broj potrošača.

• S obzirom na cijenu sirovina, je li na pomolu veća inflacija nego što je sada?
- Kukuruz je u Budimpešti lani bio 0,72 kuna za kilogram, a ove je godine 1,20 kuna. Procjenjuje se da bi žetva kukuruza zbog suše mogla biti 30 posto manja pa će cijena kukuruza sigurno rasti. Cijena kukuruza raste, cijena soje raste, a to su osnovne komponente stočne hrane. Kad raste cijena tih dviju žitarice, raste cijena stočne hrane. Zbog povećanja tih sirovina, sigurno će u tom lancu doći do povećanja cijene mesa.

• Dakle, najprije kruh, zatim meso, ulje...
- I procjene za šećernu repu nisu blistave. Repe je manje posijano na površinama. Najveći proizvođač, Ukrajina, imala je strašnu sušu. Procjene su da je repa pretrpjela veće štete nego, recimo, čak suncokret.

• Gdje su u takvim okolnostima opasnosti, a gdje prilike za Agrokor?
- Opasnosti su kratkoročne putem podizanje cijena na koje će svi proizvođači biti prisiljeni. Ako Agrokor, kao lider u određenim biznisima pretrpi štetu, reakcije mora biti. Sigurno će kratkoročno doći do pada potrošnje. U tome se sastoji opasnost toga da sve prepustite tržištu, a mi smo se za to opredijelili. Naime, utjecaj svjetskog tržišta ne ogleda se uvijek i samo u trendovima i pritiscima na smanjenje cijena, što je sigurno bio slučaj kroz konkurentsku borbu na tržištu maloprodaje posljednjih godina, ali i na njihov rast kada su takvi trendovi na tržištu.

• Kako takvu situaciju okrenuti u svoju korist?
- Prilike za Agrokor su u tome što je ozbiljno investirao u te biznise. Agrokor je prepoznao te trendove znatno ranije i pripremio se za njih. Agrokor trenutačno ima najjaču infrastrukturu za organiziranje proizvodnje, za znanje i komunikaciju s tržištem sirovine, za ulaganje u tržište sirovine, siguran je partner, ima financijsku, logističku i organizacijsku snagu te ima dio vlastite proizvodnje. U svinjogojstvu smo već na 60 posto vlastite sirovine. To je sad prilika za Agrokor da idemo u nove investicije jer neke dijelove lanca moramo još tehnološki dotjerati i zato najviše investiramo u Belje i u PIK Vrbovec.

• Ima li tu mjesta i za druge proizvođače hrane?
- Treba upozoriti da hrana neće više biti jeftina, ali to je i šansa Hrvatske koja još nije valorizirala svoju poziciju u proizvodnji hrane. Ako se dobro organiziramo, to će stvoriti prostor da i hrana koja se dosad nije mogla proizvesti konkurentno na malim hrvatskim gospodarstvima da stvorimo uvjete kako bismo na velikim površinama i gospodarstvima postali konkurentni. Treba samo pravilno stimulirati proizvodnju koja će donositi profit i omogućiti stvaranje dodane vrijednosti, ekstraprofita za restrukturiranje poljoprivrede do kojeg mora doći.

• Znači li to da se još više okrećete tom segmentu?
- Mi to ne tajimo. To je naša strategija. U Agrokoru čvrsto vjerujemo kako je za naše prehrambene industrije najvažnije da barem 50 posto sirovine drže pod vlastitom kontrolom što će u budućnosti biti ključno za njihovu konkurentnost.