Hranite se poput Robinsona Crusoa

Kombinirajte sve ono što jedete inače, ali tako da svakoga dana uvedete u svoj jelovnik jednu novu, dotad nepoznatu namirnicu kraja u kojem ljetujete, koristeći se obilno okolnom prirodom i njenim plodovima.

Piše: Veronika Deak

Volite kontinentalnu hranu, teške okuse, mnogo začina… Teško se lišavate davno kušanih okusa, prekuhavate povrće, rižu, tjesteninu, ne možete se naviknuti na okus maslinovog ulja u salati, radije birate meso nego ribu i pomalo vam se gadi i pomisao da netko jede žive školjkaše. No, dobro! Patite od najobičnije navike zvane – kuhinja naših baka i to u najgorem obliku. A upravo je odmor na moru najbolji trenutak da se uhvatite u koštac s tim, nazovimo ga problemom, i pokušate, barem na kratko, postati suvremeni Robinson Crusoe. Naravno, nitko od vas ne traži da idućih dvadeset godina kao junak Defoeovog romana preživljavate od bobica koje pronađete na ljetovanju.
Uostalom, malo je vjerojatno da se, već iza ugla uvale u kojoj se kupate ne nalazi dobro opskrbljen market s cjelokupnom ponudom hrane na koju ste navikli, tako da nikakvom strahu u ovoj priči nema mjesta. Dakle, u početku možete kombinirati sve ono što jedete inače, uvodeći, primjerice, svakoga dana u svoj jelovnik jednu novu, dotad nepoznatu namirnicu ili, pak, usvajajući neku koju ste već više puta kušali, ali vam se 'nije omilila'. Kad je riječ o maslinovom ulju, imajte na umu da je neusporedivo zdravije od sojinog ili suncokretovog, a ako vam ni taj podatak ne pomaže da se zaljubite u intenzivni miris i zelenkasto-žućkastu boju, pokušajte ga zakamuflirati limunovim sokom, koji u salati možete upotrijebiti umjesto octa ili kvasine.

 Razvikana oborita riba

Malo koji kontinentalac nije kušao razvikanu oboritu ribu, ali stvarna je činjenica da ljudi s mora za ručak češće frigaju bukve, trilje, arbune, pirke i sličnu sitnež, negoli što uživaju u kapitalcima zubaca ili šampjera (kovača). Također, iako je šampjer lešo, tvrde znalci, nasigurnije jamstvo za dobru riblju juhu, podjednako se dobra, zajamčeno, može skuhati od ribljih glava, koje kasnije, naravno, ne morate pojesti. Kad je riječ o glavonošcima, situacija je manje složena jer se oni uglavnom nalaze u ponudi i kontinentalnih ribljih restorana. Hobotnicu ispod peke, ipak, na moru je šteta ne probati, kao što je šteta, posebice ljetujete li u blizini nekog uzgajališta školjki, kod kuće za manje od deset minuta ne pripremiti buzaru o dagnji, koja vas, pritom, neće koštati gotovo ništa. Uživanje u svježim kamenicama ne preporučuje se početnicima, a i oni iskusniji trebali bi znati da se u unutrašnjosti sočne sirove školjke obično krije i posebna vrsta crvića.

Upravo se zato kamenica nakapava svježim limunovim sokom, koji će iz vašeg zalogaja otjerati neželjenoga gosta. Školjka koja, sasvim neopravdano, ne drži važnu poziciju na jelovnicima Jadrana a više je nego pristupačna i apsolutno svima dostupna je priljepak, koji se u nekim krajevima zove lumpar. Živi na škrapama, raznih je veličina i od kamena se lako odvaja običnim nožem. Iako penjanje po stijenama može biti opasno, zbog priljepaka se koji put vrijedi potruditi, jer je rižoto spravljen od tih neuglednih školjkica vjerojatno najukusniji rižoto od plodova mora. Jedina je teškoća u tome što za čeveročlanu obitelj treba prikupiti prilično veliku količinu priljepaka, a što iziskuje priličan trud i vrijeme. Ako ih skupite više no što vam je potrebno, priljepke možete i zamrznuti. Poznavatelji kažu da ih treba staviti u čašicu jogurta ili vrećicu koju ćete prethodno do pola napuniti morem.

Čajevi s livade

Kad je riječ o raznom zelenilu koje će vam ljeti trebati za pripremu jela, gotovo je suludo kupovati ga u trgovinama. Isto je i sa začinima. Svježi ružmarin zamirisat će na svakom koraku, cvjetove lavande trebate pobrati još u lipnju i njima napuniti jastučiće koje ćete za bolji san držati uz uzglavlje. U većini naših krajeva uz more možete nabrati lovor, koji ćete osušiti i ponijeti kući te njima tijekom cijele iduće zime začinjati grah s kobasicama. Umjesto kupovnih čajeva, nerijetko sušenih pod sumnjivim okolnostima, na moru možete sami ubrati cijeli niz biljki od kojih možete sami pripraviti zdrave napitke kojima ćete zamijeniti i brojne mulzirajuće sokove bez ikakve druge vrijednosti osim nepotrebnih kalorija.

Ubrati možete kamilicu, žalfiju ili kadulju (koja se za kuhanje čaja rabi u izrazito malim količinama, a odlična je za ispiranje usne šupljine), metvicu i divlju metvicu, mažuran, bosiljak, a na krajnjem jugu Jadrana pronaći ćete i origano, u tim krajevima poznatiji pod domaćim nazivom mravinac. Dok ljetujete uz more, prava je šteta ne iskoristiti i brojne divlje salate koje jede domaće stanovništvo. Rikula, koja je u gradovima postala popularna posljednjih godina, u Dalmaciji se u gotovo svakom vinogradu može pronaći dan nakon svake ljetne malo jače kiše, a od one koju kupujemo u trgovinama razlikuje je trpkiji okus i bitno snažnija aroma. Ako ste na moru u lipnju, šteta je sa zidina (na kojima isključivo raste bez trunka zemlje) ne pobrati pupoljke kapara, koje treba samo staviti u kvasinu, hermetički zatvoriti i do kraja godišnjeg odmora držati na sunčanoj terasi.

Slasne smokve

Posebna su poslastica i smokve. Njih možete uživati svježe, ali i sušene, što ne iziskuje nikakav poseban trud osim da se smokve nekoliko dana suše i okreću na suncu, po mogućnosti od muha i druge gamadi zaštićene običnom mrežicom protiv komaraca. Kupine koje u kolovozu sazrijevaju na obali visoko su vrijedan izvor vitamina C, a njihov okus višestruko je slađi i aromatičniji od onih koje na kontinentu možete kupiti 'na placu'. U drugoj polovici kolovoza na jugu dozrijeva i rogač. Odličan je kao aroma za rakiju, izvrstan samljeven u brašno od kojega se peku vrlo ukusni kolači, a u narodu se slatkasti čaj od rogača još uvijek rabi kao vrlo učinkovit lijek protiv proljeva.

I na kraju, osnovno je pravilo svugdje gdje god dođete - kušati ono što jede domaće stanovništvo. Kao prvo, možete biti sigurni da ćete voće i povrće jesti u pravoj sezoni i da ćete, ukratko, od prirode koja vam se nudi uzeti najbolje. Kao što je gotovo stupidno u tradicionalnim zagrebačkim restoranima umjesto isprobanog i vrhunskog 'lungića' naručiti uvozne, obično japanske lignje pržene u starom ulju i servirane s lošom majonezom, tako je potpuno besmisleno u restoranima na moru ne kušati ono što jedu domaći.  Naravno, svaki naš kraj, pa i mjesto odlikuju posebni specijaliteti kojih nema drugdje, a o čemu se pomno treba raspitati i prije putovanja. Zato, ljetujete li na Braču, nipošto nemojte otići kući bez da kušate vitalac (jelo od janjećih iznutrica), ljetujete li na Visu s jelovnika nemojte izostaviti višku pogaču, ako ste u području nekadašnje Dubrovačke republike nemojte zaobići domaće kroštule ili krokanat od domaćih badema (koji također dozrijevaju u kolovozu)…

Dakako, preduvjet je da u cijeloj priči otkrivanja novih okusa i biljki za koje ste vjerojatno mislili da na police trgovina dolaze iz nekih veoma egzotičnih zemalja imate dobrog vodiča. Po mogućnosti domaćeg čovjeka koji će biti posve siguran da, primjerice, u jelo, umjesto lovorove grančice nećete zabunom staviti grančicu oleandra. Upravo je ta biljka, ako niste znali, veoma otrovna i potencijalno opasna za ljudsko zdravlje. Na posljetku, osim što ćete na svom nepcu i jeziku otkriti neke nove događaje, u hladnim ćete se danima iduće zime svojim manje hrabrim prijateljima moći hvaliti da ste se prošloga ljeta na tjedan, dva ili tri bili prometnuli u pravoga pravcatog Robinsona Crusoa.