HRT: Zadnji pokušaj održavanja na državnoj infuziji

Kad ne znaš raditi, promijeni zakon. Tako, izgleda, zvuči formula prema kojoj vrhuška HRT-a vodi poslovanje javne televizije. Stvar je vrlo jednostavna: zbog krize na površinu je isplivala činjenica da HTV, ponajviše zbog svoje veličine, nefleksibilnosti, ali i nestručnog vodstva, nije u stanju boriti se za svoj udjel na marketinškom tržištu.

piše Sandra Babić

U nedostatku mašte i sposobnosti odlučio je stoga objaviti da bi bilo najbolje, ako već ne može biti konkurentan, odreći se svih marketinških prihoda - poput BBC-ja - zadržati novac od pristojbe i zatražiti od ostalih igrača na tržištu da mu s izdvajanjima iz svojih prihoda dodatno pune blagajnu. No teško da je to rješenje za oronulog diva. Zapravo, čini se da bi eventualna provedba zakona kojom bi se minute oglašavanja po satu s devet skratile u fazama na sedam pa na pet, tri i na kraju na nula minuta mogla donijeti više štete nego koristi, pogotovo u doba kad je digitalizacija i otvaranje novih kanala pred vratima, a jedino rješenje temeljito restrukturiranje.

Bijeg umjesto ulaganja u Treći program

Naime, kao što tvrdi izvor blizak vrhu HTV-a, već samo iznošenje ideje o izmjeni Zakona s kojom je u javnost, a da to nije morao, izašao ravnatelj televizije Vanja Sutlić nanijelo je kući izravnu štetu.
- Postojale su agencije koje su u HTV-ov Treći program, koji bi se otvorio zbog digitalizacije, htjele uložiti velik novac, ali nakon Sutlićevih riječi sve one odustaju. Jednako postupaju, odnosno važu, i kad je riječ o prva dva kanala. Naime, pitaju se zašto bi uložili novac u reklamu na HTV-u kad njegov prvi čovjek javno govori da će se reklamiranje na javnoj televiziji ukinuti - kaže naš sugovornik.
Također, za razliku od digitalizacije, koja je na domaćem tržištu neizbježna, formalnih potreba da se mijenja zakon ili modeli HRT-ova poslovanja nema, pogotovo uzme li se u obzir da je poglavlje medija u pregovorima s Europskom unijom već zatvoreno. Kako kaže Zdenko Ljevak, čelni čovjek Vijeća za elektroničke medije, kamo je došao s mjesta predsjednika Programskog vijeća HRT-a, temeljni problem javne televizije jest što njome upravlja menadžment koji se uspavao. Drugim riječima, lako je bilo upravljati Televizijom u vrijeme kad je ona držala prvenstvo u gledanosti, udjelu u marketinškom kolaču, a pritom imala i stalne prihode od pristojbe koju plaćaju građani. U trenutku kad je kriza pomela marketinške budžete, a HTV se trebao izboriti za udjel koristeći se klasičnim alatima tržišne utakmice, stvari su krenule nizbrdo.

Marketing omogućava bar malu neovisnost

- Svakako se zalažem za to da se odredi model financiranja javne televizije, ali ključno je ulagati u novi menadžment. Također ne vidim razloga zašto bi komercijalne televizije vidjele interes u izdvajanju udjela iz vlastitih prihoda za funkcioniranje HTV-a. S druge su strane marketinške minute omogućavale Televiziji koliku-toliku neovisnost o političkim odlukama. Ukine li se to, ovisit će samo o državi - poručuje Ljevak i dodaje da se o svim promjenama može raspravljati, ali krajnji ishod u konačnici ovisi o odlukama na razini države jer HTV jest državna televizija.
Hoće li država uspjeti uvesti reda u način na koji se upravlja televizijom, teško je u ovom trenutku procijeniti premda mnogi tvrde da je promjena menadžmenta ključna u ovom trenutku, pri čemu aludiraju na dvije osobe: ravnatelja HRT-a Vanju Sutlića i ravnatelja HTV-a Blagu Markotu. Dolazak Vanje Sutlića na mjesto ravnatelja na javnoj su televiziji doživjeli kao šalu jer se dan njegova imenovanja poklapao s ‘prvim aprilom’ 2007. Sada im više, tvrdi izvor s HTV-a, nije ništa smiješno uzme li se u obzir da je tijekom svog mandata Sutlić provodio neke odluke, zaključno s najavom izmjene Zakona, koje su samo štetile televiziji. Tomu u prilog idu još neki detalji vezani uz poslovanje televizije. Primjerice, kad je Sutlić došao na poziciju, da bi HTV uprihodio milijun kuna, morao je emitirati 100 poruka, a RTL Televizija 140. Danas je situacija drukčija: za milijun kuna javna televizija mora emitirati 114 reklama, a RTL - samo 69!?

Kresanje programa - šteta, a ne ušteda

Vrijednost je, dakle, kažu upućeni, pala zbog pada gledanosti. U skupini od 18 do 49 godina HTV je izgubio najviše gledatelja, a upravo je to skupina na osnovi koje oglašivači kroje svoju medijsku strategiju. Rezultati su nešto bolji uzme li se u obzir cijela populacija, ali ostaje činjenica da su, kao što kažu na HTV-u, i u tome s više od 50 posto gledanosti pali na današnjih 37 posto udjela. Valja napomenuti da EU od javne televizije očekuje da cilja na dob između 18 i 55 godina, što je misija koju je moguće ostvariti jedino ulaganjem u kvalitetu programa.
- Štednja koju Sutlić provodi ide na kresanje programa, a to nikad nije ušteda, nego šteta. Štedjeti se mora drugdje, poglavito na plaćama za višak zaposlenih, a ne smanjujući kvalitetu programa, koji je naš osnovni proizvod. Ako je dobar, raste nam gledanost, prihod od oglašavanja, a i možda ga se može i dalje prodati. Ne valja li program, sve tone, a upravo k smanjenju njegove kvalitete vode sve odluke trenutačnog vodstva kuće - kaže izvor koji je želio biti anoniman. Suzana Jašić, članica Programskog vijeća HRT-a, kaže da i ona mnogo toga zamjera HRT-u. - Poznato je da HRT-u zamjeram nedostatak i/ili nepoštovanje procedura u donošenju odluka, netransparentnost poslovanja, lošu poslovnu politiku koja ne rješava nagomilane probleme, lošu programsku shemu, nevjerodostojan informativni program te nepostojanje kadrovske politike koja počiva na kriterijima profesionalnosti i sustavnog praćenja i vredonovanja nečijeg rada. Ako me pitate ima li nešto dobro, istaknut ću izvrsne emisije s javnim sadržajem (vanjska politika, ekologija, potrošači i sl.) od kojih su neke u neprimjerenim terminima, pa je upitno koliko doista izvršavaju svoju funkciju, ali zbog kojih je HTV još uvijek najbolja televizija u Hrvatskoj, što s takvom konkurencijom nije teško - poručuje Jašić.

HTV je 'pravohrvatska kaša' bez strukture

Na strani onih koji prvi korak u restrukturiranju vide u ulaganju u kvalitetu programa jest i Hrvoje Hribar, redatelj koji sa svojim kolegama i producentima predvodi novu inicijativu za vraćanje domaćeg programa na javnu televiziju i veće ulaganje u domaću produkciju. Kako se slikovito izrazio Hribar, HTV se ne može restrukturirati jer i nema strukturu, nego je ‘pravohrvatska kaša’.
- Loša je vijest što HTV ne može bankrotirati. Da može, možda bi se neki koraci već napravili. Naši zahtjevi nisu apstraktni. Kriterij izvrsnosti nije kulturna, nego knjigovodstvena kategorija, a mi im možemo pomoći da pronađu projekte koji mire kvalitetu i komercijalu. Tim se dvjema kategorijama manipulira, pa ispada da ono što je komercijalno ne može biti i kvalitetno. Ili domaće. Ja sam živi dokaz da je to moguće jer sam svojim filmom ‘Što je muškarac bez brkova’ potukao američku konkurenciju, a u vrijeme kad se film prikazivao na HTV-u gledanost je bila izvrsna - kaže Hribar.

Ljevak pak tvrdi da ono što je domaće ne mora biti kvalitetno, ali da je svakako intervencija u poslovanje i postavljanje programa u skladu sa sadašnjim zakonom nužno. No uz program koji veže gledanost, pa i marketinške prihode, HTV-ov je problem i u njegovoj nefleksibilnosti i nerealno postavljenim ciljevima. Prvo se, naravno, odnosi na broj ljudi koji premašuje realne potrebe televizije. Iz mandata u mandat govori se o višku od 300 ili 400 ljudi a da se u vezi s tim ništa ne čini. Doduše, jasno je da se zadržavanjem jednakog broja ljudi kupuje socijalni mir, a da veće rezove može potaknuti samo Vlada. Neke se stvari ipak mogu napraviti kad za to postoji čvrsta ruka. Naši izvori s HTV-a u vezi s tim Sutliću zamjeraju i što je pohitao zadovoljiti zahtjeve Jadranke Kosor, koja je državnim službama zapovijedila da plaća njihovih zaposlenika ne smije biti veća od 15 tisuća kuna. - Ako se takva odluka provede na HTV-u, iste će plaće imati primjerice Nikola Kristić, koji ništa ne radi već dvije godine, i Goran Milić. Problem je u tome što je, kad je Sutlić imenovan, na HRT-u radio jednak broj ljudi kao i danas. Kako je to moguće ako znamo da je u tom razdoblju mirovinu otišlo nekoliko stotina ljudi? - pita se izvor i dodaje da su upitne i isplate prijevremenih imovina jer se HRT, da bi ih isplatio, dodatno zadužuje, a ti ljudi i dalje nastavljaju honorarno raditi na HTV-u i primati mirovinu od države.

Oglašivači se okreću konkurentima

Uza Sutlića na optuženičkoj klupi sjedi i Blago Markota, koji je prije bio direktor Marketinga HTV-a, a jedno vrijeme i zamjenik direktora u Orfeju. Njega pak mnogi okrivljuju što ne razumije novinarske aspekte rada na HTV-u, za pad kvalitete programa zbog čudnih poslovnih odluka, ali i nerealno postavljene financijske ciljeve te zapošljavanje niza savjetnika bez ikakva natječaja. Primjera radi, u listopadu prošle godine Markota je unatoč tada već jasnoj krizi izašao s poslovnim padom koji predviđa rast prihoda od oglašavanja od osam posto.
- Svima je bilo jasno da zbog recesije to neće biti moguće jer je HTV i lani na toj osnovi ostvario prihod 100 milijuna kuna manji od predviđenog - kaže naš sugovornik.
Ulogu da zadovolji te ambiciozne planove Blage Markote dobila je Ariana Mišetić, koja je kao marketinška direktorica HRT-a na Prisavlje stigla prije nešto više od pola godine. Uz nju Uprava javne televizije u svoje je redove dovela i Hrvoja Maljka na poziciju direktora Marketinga HTV-a te Sabinu Škrtić, koja je na mjesto direktorice Ljudskih resursa došla iz Adrisa. Međutim, ni ta imenovanja neće pomoći radu Televizije ako iza njihova rada ne stoji čvrsta politička volja koja bi razbudila uspavano vodstvo koje se više brine o sebi nego o HTV-ovoj poziciji (pokazao je to sukob direktora Programa HRT-a Domagoja Burića s popularnim Tarikom Filipovićem zbog neprimjerene izjave voditelja tijekom emisije ‘Tko želi biti milijunaš’).
- Svi mi znamo kako bi trebala poslovati uspješna, transparentna i javna medijska kuća, nije to nikakva mudrost. Problem je u nečem drugom, u političkoj volji. Da oni koji vladaju Hrvatskom imaju političku volju za stvarno neovisnom, uspješnom i transparentnom radio-televizijom, ona bi to i postala. No ovako se može vladati, loviti u mutnom, ucjenjivati, pregovarati, zadovoljavati - kaže Suzana Jašić.

Očito je da medijski stručnjaci, javnost, ali i zaposlenici HTV-a znaju što bi javna televizija morala biti, ali jedino politika, nažalost, zna kako to postići ili je barem ta koja može presuditi o tijeku njezina poslovanja. U ovom trenutku umjesto mijenjanja Zakona o HRT-u trebalo bi povući radikalne poteze u vodstvu jer, kako stvari stoje, bilo kakav razgovor o pretvaranju HTV-a u BBC više šteti nego koristi. Zar nije dovoljno što oglašivači, odnosno agencije za medijski zakup, već odustaju od javne televizije i u ovo vrijeme krojenja godišnjih budžeta novac usmjeravaju u komercijalne televizije, i to sve u trenutku kad počinje i provedba digitalizacije televizijskog tržišta koja, osim što otvara nove kanale, dodatno usitnjava tržište i borbu za reklamama čini još žešćom?