Hrvati obožavaju poslovne sastanke u kafiću

Iako se na prvi pogled čini kako su puni kafići znak preniske zaposlenosti, za mnogim su stolovima zapravo poslovni ljudi. Posve je uobičajeno da se sastanci održavaju izvan ureda, na kavi

Piše Wade Channell
Američka trgovačka komora, Hrvatska 
Članak bivšeg predsjednika Američke trgovačke komore u Hrvatskoj objavljen u knjizi "Doing business in Croatia"

Mnogi od nas koji se nađu u Hrvatskoj na privremenom radu imaju teškoća u pronalaženju razloga za odlazak.  Život u Zagrebu s njegovom kulturom kafića, blizinom obale i osjećajem urbanog zajedništva može biti zarazan. Zaista, ova šarmantna zemlja pretvorila je niz kratkoročnih posjetitelja u stalne stanovnike. Za one koji redovito mijenjaju države u kojima rade sljedeća postaja često je razočaranje nakon ilirske privlačnosti koja je zaokupljala njihovu maštu dok su bili ovdje. Ma koliko planirani boravak u Hrvatskoj trajao, postoji nekoliko kulturoloških elemenata koje bi došljaci trebali znati kako bi obogatili i doživljaj i investiciju.

Atmosfera maloga grada

Zagreb je nesumnjivo jedno od najsigurnijih mjesta za život na svijetu. Razina kriminala, bezrazložnog nasilja, sitnih krađa i provala koja muči tolike urbane centre na zapadu i sjeveru izrazito je niska. Čak se i osnovnoškolci sigurno voze tramvajima, slobodno šeću glavnim trgom ili se vani bezbrižno igraju s prijateljima. Za obitelj Zagreb je raj.

Naravno, dok god su u susjedstvu ljudi, bit će i zločina. Prema nekim podacima razina sitnoga kriminala raste s porastom uporabe droga. Unatoč tomu stope su znatno ispod onih u SAD-u i sjevernoeuropskim gradovima.

Jedan od razloga za takvu sigurnosti jest i to što je Zagreb u mnogočemu mali grad. Iako 'grad s milijun duša', Zagreb pruža osjećaj zajedništva i u četvrtima i u pješačkim zonama i u blistavim novim trgovačkim centrima. U gradu ćete gotovo sigurno susresti prijatelja ili susjeda.

Rijetko ćete proći ulicama punima kafića, a da ne uočite bar znanca. Za Hrvate je vrijeme više od novca,  ono je veza s obitelji i prijateljima. Vikendom ljudi provode vrijeme u društvu, doma ili na obali. Godišnji se odmori iz godine u godinu provode u jadranskim odredištima, vikendicama i apartmanima.

Kad je toplije, kafići se šire na nogostupe i ulice, gdje se grupe znanaca okupljaju i gdje ih nitko ne požuruje. Tko sjedi sam, vjerojatno je ili stranac ili Hrvat koji čeka prijatelja na dogovorenom sastanku.

Kultura međuljudskih odnosa

Kultura kafića potvrda je važnosti koja se u Hrvatskoj pridaje međuljudskim odnosima. Iako se na prvi pogled čini da su puni kafići znak preniske zaposlenosti, za mnogim su stolovima zapravo poslovni ljudi. Posve je uobičajeno da se sastanci održavaju izvan ureda, na kavi, u okružju u kojem se ljudi mogu međusobno upoznati dok pregovaraju o poslovnoj suradnji ili raspravljaju o detaljima ugovora.

To utječe i na došljake. Ako izravno poslujete s hrvatskim partnerima, ključno je izdvojiti dovoljno vremena da dokažete svoj kredibilitet prije nego što dočekate rezultate. Kao i mnoge druge tranzicijske zemlje Hrvatska je imala mnogo iskustva sa stranim 'ekspertima' koji malo znaju o njoj, ali očekuju da Hrvati brzo i pozitivno reagiraju na njihove preporuke i kritike.

Takva učinkovitost možda može proći u New Yorku i među Njujorčanima ali u Hrvatskoj je u najboljem slučaju naivna, a u najgorem nepristojna. Prvo morate steći povjerenje, a kad je stečeno, ono postaje temelj uspjeha u zajedničkom radu.

Bliskost koja se osjeća u malom gradu ima i svoju lošu stranu, došljaci se katkad teško uklapaju u zajednicu. Hrvatska, nasreću, ne pati previše od zatvorenih krugova, no prihvaćanje se mora zaslužiti. To se postiže prijateljstvom i uslugama. Stručnost sama po sebi nije dovoljna.

Razumijevanje naslijeđa

U određenom smislu Hrvatska još traži svoju prošlost dok stremi budućnosti. Sva društva nagrađuju zasluge iskazujući pritom poštovanje i dajući povlastice. Zasluge se mogu steći rođenjem, članstvom u zaslužnim institucijama ili individualnim trudom. U američkom se društvu više cijene zaražene zasluge, manje je važno tko su vam roditelji, a više što ste sami postigli. Hrvatska, kao i mnogi njezini susjedi, veću važnost pridaje naslijeđenim zaslugama.

Važnost naslijeđa vidljiva je u mnogočemu. Prvo, mnogi se Hrvati smatraju ponosnim nasljednicima Austro-Ugarske, države kojom je vladala Marija Terezija i u kojoj zgrade zrcale bečki ukus. Povijesno, Hrvatska je bila tampon-zona prema Otomanskom Carstvu i njezini su vojnici branili sjevernu Europu i Mađarsku od turske invazije.

Zbog te povijesti, pojačane zajedničkom katoličkom tradicijom s Austrijom i Njemačkom, mnogi Hrvati, posebno starije generacije, sebe više smatraju Germanima nego Slavenima. 

To ne bi bilo više od zanimljive rasprave uz večeru da ne utječe na strane sudionike u lokalnim investicijama.

Prvo, to znači da su Hrvati često vrlo osjetljivi na mišljenje stranaca o njima. Očekuju poštovanje koje se iskazuje Njemačkoj i mnogi doista ne razumiju kako se Rumunjska i Bugarska, koje nisu dio Zapadne Europe, razmatraju kao moguće članice EU prije Hrvatske.

Neki čak smatraju da je prvi pokušaj Hrvatske da uđe u NATO propao jer se članstvo dodjeljuje na temelju naslijeđenih zasluga i zato se nisu potrudili da zasluže svoje mjesto provodeći niz potrebnih promjena.

U svakodnevnom je životu mudro pokazati poštovanje prema Hrvatskoj i njezinu povijesnom naslijeđu, čak i ako smatrate da dio lokalnog ponosa nije opravdan. Trebali biste biti oprezni i u usporedbama, posebno onima koje Hrvatsku prikazuju u negativnom svjetlu u odnosu na njezine jugoistočne susjede. Rane iz rata sa Srbijom još nisu zacijeljele, a i rane iz 1940-ih još su svježe.

Umjesto da uspoređujete Hrvatsku s drugim državama (osim ako nisu relevantne), pri definiranju ciljeva koje vaša kompanija mora ostvariti spomenite međunarodne standarde poslovanja ili standarde EU. Na osobnoj razini naučite nešto o uspjesima Hrvatske,  na primjer, u sportu (skijanje, košarka, vaterpolo), znanosti (otkriće ultrazvuka, novih lijekova) i povijesnoj slavi poput demokracije koja je postojala u srednjovjekovnom Dubrovniku. Služite se time kao primjerima za što je sve Hrvatska sposobna.

Možda ćete morati prilagoditi svoja očekivanja i očekivanja ljudi s kojima ćete raditi procjenjujući istodobno njihov odnos prema zaslugama. Napredak je u zapadnjačkoj korporacijskoj kulturi uglavnom posljedica osobnog ili timskog napretka i uspjeha, a ne naslijeđenih zasluga.

Važno je da to pažljivo objasnite suradnicima i prihvatite da će mnogi (posebno oni stariji) biti sporiji u prihvaćanju. U prošlosti državne tvrtke u pravilu nisu povezivale napredovanje s produktivnošću. Jednom popunjena radna mjesta uglavnom su bila stalna bez obzira na rezultate. Zapadni sustav orijentiran na rezultate neke će motivirati, a druge uplašiti. Budite spremni pomoći u prijelaznom razdoblju.

U nekim područjima, poput prava, svaka reforma ili preporuka koja dolazi iz zemlje njemačkoga govornog područja imat će prednost pred onom iz drugih država. Rašireno je mišljenje da oni koji dolaze iz zemalja običajnog prava jednostavno ne mogu razumjeti potrebe Hrvatske zbog njezina kontinentalnog pravnog zaleđa.

Iako nije točno, takvo uvjerenje zahtijeva od predlagača reformi da navedu najbolje primjere iz preferiranih država ili da pokažu da se ti modeli ne mogu primijeniti na hrvatsku stvarnost.

Primanje i dijeljenje kritika

Moderni menadžment uveo je ocjenjivanje rezultata i kritiku. Iskreno, nitko ne voli te ocjene ni u kojem dijelu svijeta ma koliko menadžment inzistirao na tome da nas one potiču na najbolje rezultate. Kritika i ocjenjivanje imaju, međutim, u Hrvatskoj posebna obilježja zbog povijesnih razloga.

Autoritativni model vlasti nametan sve donedavno zasnivao se na hijerarhijskom lancu zapovijedanja u kojem su odluke i inicijative dolazile s vrha. Podređeni nisu preuzimali inicijativu niti su otvoreno izražavali neslaganje. Izravna kritika bila je opasna i, ako je dolazila od nadređenoga, mogla je imati teške posljedice.

Tijekom triju generacija Hrvati su usavršili istančanu vještinu indirektne komunikacije. Nisu navikli na izravnu kritiku niti se u praksi njome služe. Za menadžere to ima nekoliko implikacija. Prvo, vaša izravna izvješća moraju biti instruktivna da bi rezultirala učinkom. To trenutačno nije dio poslovne kulture bez obzira na to hoćete li ih stvarati na godišnjoj razini ili prema potrebi. Kada kritizirate, primjenjujte ista pravila kao i u ostatku svijeta - istaknite i ono pozitivno, možda i više od negativnoga. 

Drugo, ne očekujte izravnu, čak oštru reakciju na kakvu ste možda navikli kod kuće, u sjedištu kompanije. Uobičajena je praksa neizravnog kritiziranja: neslaganje s oblikom izvješća indirektan je način odbacivanja njegova sadržaja. Odakle takve navike okolišanja?

Ne tako davno izravno vas je neslaganje moglo stajati radnoga mjesta ili nečega još goreg ako je vaš nadređeni imao suprotno mišljenje. Takve navike teško nestaju pa ćete morati stvoriti atmosferu povjerenja i sigurnosti u kojoj će vaši suradnici moći steći nove navike kako bi ispunili promjenjive zahtjeve poslovnog svijeta.

Treće, dopustite drugima da preuzmu zasluge ako želite da vaše ideje uspiju, posebno ako su vaše preporuke jednake kao one vaših nadređenih u hijerarhijskoj strukturi. Nasilno uvođenje 'stranih' ideja često rezultira pasivnim ili aktivnim otporom.

Naručitelji često ignoriraju ideje mnogih konzultanata sve dok oni ne napuste grad; u tom trenutku mogu ih primijeniti, a da nekomu drugom ne moraju priznati zasluge. Na neki je način taj kulturološki aspekt sličan azijskoj koncepciji ugleda: ako svojim hrvatskim kolegama date prostora da sačuvaju ugled ili ga čak povećaju, omogućit ćete im da postignu mnogo više nego izravnim pritiskom.

Svaka zdrava razmjena među kulturama zahtijeva smisao za humor jer se morate suočiti s neizbježnim nesporazumima i frustracijama, ali i s užicima otkrivanja. Dobro je znati nešto i o lokalnom smislu za humor.

Ugodna prilika

Hrvatska je jedna od najbolje čuvanih tajni europskoga kontinenta: sigurna, ugodna, blagoslovljena prirodnim ljepotama i udaljena samo nekoliko sati autom ili avionom od europskih metropola. Postoje li kulturološki izazovi? Naravno! Ali to je dio čari ulaganja ovdje.

Važno je da oni koji analiziraju statističke podatke radi procjene Hrvatske kao poslovne lokacije ne zaborave vrednovati kvalitetu života za inozemne zaposlenike. Uza sve ostalo, Hrvatska je kilometrima ispred svojih konkurenata kao poželjno mjesto za život i rad. 

Kulturološi izazovi za strance u Hrvatskoj:

* vrijeme je važnije od novca
* uobičajeno je poslovni sastanak održati u kafiću
* da bi ste s hrvatskim partnerima postigli rezultate, prvo morate steći povjerenje
* prijateljstvo i usluge cijene se više nego stručnost
* naslijeđene zasluge važnije su od zarađenih zasluga
* mudro je pokazati poštovanje prema Hrvatskoj i njenom povijesnom naslijeđu
* Hrvatsku se ne smije u negativnom kontekstu uspoređivati s njenim jugoistočnim susjedima
* izravna kritika je nepoželjna
* dozvolite drugima da preuzmu zasluge
* nikada ne pričajte viceve u kojima je Hrvatska meta