Hrvatska administracija koči 'zeleni' bum
Tvrtka Sense Consulting u svibanjskom broju svoje analitičke publikacije – Konsenseus – ukazuje na stvarne probleme s kojima se države i investitori bore u realizaciji vlastitih projekata iz područja obnovljivih izvora energije (OIE).
Održivi razvoj, energetska učinkovitost, obnovljivi izvori energije te zaštita okoliša – postaju redovite teme među investitorima koji u OIE projektima prepoznaju poslovne prilike. Riječ je o mladoj, ali dinamičnoj grani industrije za čiju će punu uspostavu u Hrvatskoj biti potrebno dodatno pojednostaviti administrativne procedure.U posljednjih dvadesetak godina tehnologija i primjena obnovljivih izvora energije važan su dio državnih i ekonomskih strategija svugdje na svijetu. Zakoni, pravilnici i direktive Europske Unije uz različite poticajne mjere stvaraju podlogu i potiču sve veći interes privatnog sektora, i u Hrvatskoj. Postupak koji investitor u Hrvatskoj mora proći kako bi proizvodio električnu energiju iz OIE iznimno je opsežan dok je i sama realizacija spora i otežana. Dodatne zapreke navedenom postupku ne nalaze se samo u nedostatku financijskih sredstava već u administrativnim procedurama, spajanju i pristupu električnoj mreži te ograničenoj dostupnosti informacija.
U usporedbi sa nekim zemljama Europske Unije, u Hrvatskoj su spomenuta ograničenja veća, a administrativne prepreke u znatnoj mjeri otežavaju sam postupak ishođenja potrebnih dozvola i pokretanja projekata. Dok bi vam, primjerice, u Švedskoj za ishođenje dozvola za vjetroelektranu trebalo između 10 i 18 mjeseci, u Hrvatskoj se procjenjuje da postupak traje oko 60 mjeseci. U publikaciji je objašnjeno kako je za primjere sličnih projekata u Njemačkoj potrebna jedna do dvije dozvole, dok će u Hrvatskoj za isti postupak biti potrebno ishodovati čak 6 dozvola.Činjenica je kako Hrvatska ima još puno posla do uspostave jednostavnog, funkcionalnog i poticajnog sustava proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora. Stručnjaci Sense Consultinga savjetuju primjenu nekoliko provjerenih rješenja pri suočavanju s administrativnim zaprekama. Među njima se svakako nalazi osnivanje one-stop-shop-a (jedinstvenog regulatornog tijela) za OIE, jasno definiranje rokova te pojednostavljenje procesa za manje OIE sustave. U međuvremenu, investitorima preostaje pokušati pronaći najbrži put kroz postojeći sustav i iskoristiti sve poticajne mjere koje su na raspolaganju, ukoliko žele biti dijelom industrije budućnosti.