Hrvatska će uskoro postati raj za kupnju nekretnina

Gospodarstvo u Hrvatskoj veoma je centralizirano i politizirano, za mlade profesionalce u biznisu nema dovoljno mjesta, nema ni ‘greenfield’ projekata

razgovarala Željka Laslavić
[email protected]

Ime spretnog poduzetnika iz Dallasa provlačilo se kroz brojne tvrtke, za koje ni sâm ne zna koliko ih je u Hrvatskoj osnovao, ali i slučajeve kuponske privatizacije prije deset godina. Gavin Michael Susman (44) za neke je simbol najveće privatizacijske pljačke u Hrvatskoj nakon slučaja prodaje Arenaturistovih dionica, a za neke uspješan biznismen sa zapadnjačkim načinom razmišljanja ‘kupi pa prodaj’. Proficio, fond kojim upravlja, pravni je sljednik Expandia fonda i EIG-a, tvrtki koje su potkraj prošle godine spojene s temeljnim dioničkim kapitalom od 75 milijuna dolara i više od 10 tisuća dioničara. Susman se školovao u New Orleansu i Washingtonu na području političkih znanosti i ekonomije jer je želio spojiti privatni i javni sektor, politiku i ekonomiju. Do sada se nije mnogo pojavljivao u javnosti, a u razgovoru za Lider pokušao je razjasniti planove u trima djelatnostima: nekretninama, energetici i upravljanju vlasničkim udjelima tvrtki.

• Što su vam točno bile ambicije za dolazak iz SAD-a u tranzicijske europske zemlje?
- Uvijek su me zanimali i biznis i politika. Nakon studija bio sam vrlo sretan što sam dobio dvogodišnji staž u američkoj Vladi, odnosno mogućnost stjecanja iskustva u političkoj praksi. No prije nego što sam počeo, pao je Berlinski zid, i odjednom se sve promijenilo. Stariji kolege i mentori koje sam cijenio ohrabrili su me da odem u Srednju Europu. Smatrao sam da je to jedinstvena životna prilika da osobno svjedočim političkoj transformaciji zemalja, za koje sam vjerovao da će postići sjajan ekonomski rast nakon što ih se zaustavljalo punih 45 godina. Najprije sam došao u Budimpeštu, na početku preobrazbe u demokratsku tržišnu ekonomiju. Tamo sam stekao mnogo prijatelja za cijeli život, postigao određeni uspjeh u biznisu i otvorio prostor za druge velike ulagače. U sedam godina uspio sam s nekoliko prijatelja osnovati fond s kapitalom od stotinu milijuna dolara, od kojih je 25 milijuna pripadalo Georgeu Sorosu. Počeo sam ulagati, i do 1999. već sam imao investicije u devet zemalja, uključivši Hrvatsku.

• Što ste konkretno postigli spajanjem EIG-a i Proficija?
- Smanjili smo troškove i povećali imovinu u korist svojih deset tisuća dioničara, od kojih sam ja najveći, s udjelom od 40-ak posto. Proficio je tvrtka sljednica Expandia fonda, koji je život počeo s udjelima u 61 kompaniji. Danas imamo 12 tvrtki kćeri, a bio bih sretan kad bi se taj broj mogao još reducirati. Nažalost, u svaki novi projekt investiramo uglavnom putem nove tvrtke, to je standardna procedura radi smanjenja rizika.

• U Mađarskoj ste sagradili 12 elektrana i doveli važne investitore. Spremate li slične investicije i u Hrvatskoj?
- Energetski biznis u Hrvatskoj će uskoro biti veliki posao, pogotovo sada, kad su za njega stvoreni zakonski okviri. Da bismo povećali domet svojih investicija, Proficio je prije dvije godine s Global Environment Fundom (GEF) te East-West Partnersom (EWP) osnovao zajedničku tvrtku pod imenom Greenergy BV, koja danas zapošljava više od 70 stručnjaka, dobro je pozicionirana i kapitalizirana, tako da može brzo rasti u opsegu i količini investicija u čiste izvore energije. Biznis kogeneracije, u koji smo uložili 100-tinjak milijuna dolara, stvorili smo tako da smo svu proizvodnju prodali unaprijed. Ikea nam je bila prvi klijent, imala je tvornicu u Mađarskoj pokraj koje smo željeli sagraditi elektranu. Dogovorili smo se da mi gradimo, a ona da se obveže da će najmanje deset godina od nas kupovati energiju. S General Electricsom dogovorili smo se da nam sagradi elektranu. Taj način poslovanja ponovili smo otprilike 12 puta, s Coca-Colom, Tevom i Tescom. EU se obvezao osigurati da 20 posto energije dolazi iz energetski prihvatljivih izvora. Hrvatska će prije ili poslije morati slijediti taj primjer i otvoriti vrata alternativnim izvorima energije.

• U nekim tvrtkama nemate nijednog zaposlenika ili samo jednog. Kako one uopće funkcioniraju?
- Logično je da pri ulasku u novi projekt osnujemo novu tvrtku i da u njoj sjedi netko iz Proficija. Katkad je teško i Poreznoj upravi shvatiti zbog čega kupujemo nekretnine ako s njima istog trenutka ništa ne činimo. No kupujemo jer vjerujemo da je riječ o vrijednosti i zato što ćemo jednog dana tu nekretninu razvijati ili je prodati za znatno višu cijenu. Netko ne razumije taj investicijski model, no mi s njime ne gubimo zato što ništa ne činimo određeno vrijeme. Naš su dodatni trošak i rizik mali, a mogući profit velik. Tržište nekretnina diše u ciklusima, postoje razdoblja za prodaju i za kupnju.

• To je obrnuta situacija od Arenaturista, gdje se vas i Ivana Jakovčića optuživalo da ste prodali trećinu dionica za 21 kunu talijanskoj tvrtki Europa Groupu, što je pola niža cijena nego što se u to vrijeme mogla postići?
- Nikad nisam vidio investitore koji su dionice kupili na burzi. Priča o tome da smo prodali ispod cijene je besmislena. Tko god je to rekao, trebao bi priložiti bar jedan dokaz. Kad smo prodali dionice, bili smo vrlo zadovoljni jer je tvrtka bila u veoma lošem stanju. Možda je bila riječ o lošem tajmingu, ali tada nismo imali kapitala da bismo poduprli taj biznis. Ako ne možete pomoći kompaniji, onda se maknite s puta, da uđe netko tko to zna i može.

• Prodali ste udjele u Arenaturistu rekavši da turizam nije profitabilna djelatnost. Zbog čega danas ulažete u turizam?
- Ne kažem da Arenaturist, ako su postojali resursi i ‘know-how’, ne bi bila dobra investicija, no svako je ulaganje jedinstveno. Hotel Rovinj neusporediv je s Arenaturistom jer ponajprije ima 50, a ne pet tisuća soba. S druge strane za Rovinj sam vezan i emocionalno. Obitelj Ivane Šoljan, s kojom sam već dulje u vezi, povezana je s Rovinjom već 50 godina, a hotel se nalazi četiri kuće od njezine. Na neki sam način postao građanin Rovinja.

• Otvorenje luksuznog hotela Rovinj i vile u Fažani najavljeno je za 2009. U kojoj je fazi gradnja i koliko vas trenutačna kriza sprječava u realizaciji tih investicija?
- Objavili smo natječaj na koji se javilo 26 arhitekata, a žiri, koji se sastojao od uglednih hrvatskih arhitekata i vodećih konzervatora, odabrao je projekt. Nažalost, prosvjedi koje su pokrenula djeca bivšega gradonačelnika Rovinja politizirala su taj projekt. Čini mi se da smo u tom slučaju bili i kolateralna žrtva lokalne politike, no sada imamo detaljni plan uređenja, pa se nadam da ćemo uskoro pribaviti sve preostale dozvole za početak gradnje.

• Je li ovo pravo vrijeme za takva ulaganja?
- Ironično, ali istinito, kašnjenje nam je pomoglo. Cijene gradnje danas znatno padaju, a hotel ćemo otvoriti u bolja ekonomska vremena. Za luksuzni hotel s 50 soba postoji određena niša turista koja će tu investiciju slijediti. Gradimo i mali hotel, vilu Saint Lorenzo u Fažani, za koju smo trebali dobiti građevinsku dozvolu prije šest mjeseci, i projekt Club Pakoštane, hotel sa 1.500 smještajnih jedinica. Sve investicije, čiju vrijednost procjenjujem na otprilike 150 milijuna eura, provodit ćemo preko Proficija.

• Kad ste upoznali Ivanu Šoljan, bila je u Upravi T-HT-a, a vi u Iskonu, nakon čega je T-HT kupio Iskon. Sada vodi Jupiter Adriju, fond koji također ima ambicije u turističkom i nekretninskom biznisu u Istri. Jeste li ikako povezani s Jupiter Adriom?
- Ni Proficio ni ja nemamo nikakve veze s Jupiter Adriom, niti tvrtku smatram konkurentom. Želja mi je bila da pojednostavim svoj život i posao, i tako sam počeo prodavati udjele u raznim tvrtkama fokusirajući se sve više na poslove u Hrvatskoj. Tada se dogodilo i poznanstvo s Ivanom Šoljan, pa sam s Hrvatskom sve više uspostavljao i emotivnu vezu.

• Znate li koliko ste tvrtki u Hrvatskoj kupili i prodali?
- Ne želim prodavati tvrtke, a s Iskonom mi je bilo posebno teško jer sam se osobno vezao uz taj projekt i ljude. Želim da, primjerice, hotel Rovinj bude projekt u kojemu ću doživotno uživati i nadam se da za njega neće stići dobra ponuda. No katkad je glupo držati projekte u portfelju ako za njih postoji bolje rješenje jer u tom slučaju cijeli biznis pati.

• Ulažete li novac koji zaradite u Hrvatskoj u biznis u Dallasu? Čime se ondje bavite?
- U Hrvatskoj nisam zaradio ništa što bih mogao iskoristiti na taj način. U SAD-u imam biznis s nekretninama s oko tisuću stanova. Ono što zaradim u Hrvatskoj ulažem u Proficio. I u SAD-u se napokon osjeća pozitivna promjena. Ljudi su se prestali hvaliti time koliko novca zarađuju, postalo je važno i što rade. Ako zarađujemo na energetici i istodobno smanjujemo emisiju štetnih plinova 70 posto, to je ‘kul’.

• Prošle ste godine poslovali s više od 20 milijuna gubitka. Koliko su mali dioničari sretni s vašim poslovanjem? Navodno da i nisu upućeni u vaše poslovanje ni u investicije.
- Dionice u cijelom svijetu, pa tako i naše, pale su više od 50 posto, pa stoga, poput svih naših dioničara, ni ja kao dioničar nisam zadovoljan. Proficio je investicijski fond koji nema redovite prihode, možemo samo nastaviti projekte i smanjiti troškove. Zato smo i pripojili tvrtke. Naš energetski biznis ima prihod, ulažemo novac i ne zadržavamo profit dok ne prodamo proizvod. U internetski portal, primjerice, uložili smo nekoliko stotina tisuća eura i prodali ga za nekoliko milijuna, no za to je potrebno određeno vrijeme. Kad je riječ o nepoznavanju poslovnih planova, svi su objavljeni na web stranicama tvrtke. Proficio je financijski jaka i likvidna tvrtka koja će prebroditi krizu.

• Prošli ste sustave nekoliko tranzicijskih zemalja. Kakvim biste opisali lobiranje i poslovnu scenu Hrvatske?
- Nemam posla s hrvatskim političarima, no znam da Vlada mora voditi ovu zemlju i da će se neke stvari iskristalizirati nakon lokalnih izbora. Gospodarstvo u Hrvatskoj trenutačno je veoma centralizirano i politizirano, za mlade profesionalce u biznisu nema dovoljno mjesta, nema ni 'greenfield' projekata. No tu se situacija odvijala na sasvim drukčiji način nego u Poljskoj, Mađarskoj i Češkoj. U Hrvatskoj se vodstvo borilo za neovisnost i stoga je, nakon promjene političkog sustava, dugo uspjelo zadržati vlast. Žao mi je što se čini da Vlada nije posve svjesna da će financijska situacija postati strašna. No s druge će strane Hrvatska uskoro postati raj za kupnju nekretnina jer cijene očito padaju, pa vrijednosti tog tržišta više nikad neće izgledati isto.