Hrvatska fiskalna politika na granici održivosti

Hrvatska fiskalna politika trenutno je na granici održivosti s udjelom javnog duga, uključujući državna jamstva, u BDP-u od preko 50 posto, što je i nešto bolje od većine europskih zemalja gdje je to prosječno već preko 80 posto, ali kako trendovi nisu dobri niti Hrvatska ima reputaciju da može napraviti nagli fiskalni zaokret za održiv razvoj i zanimanje investitora potrebno je što prije korigirati fiskalnu politiku.

U takvoj su se ocjeni složili analitičar Velimir Šonje te ravnateljica zagrebačkog Ekonomskog instituta Sandra Švaljek sudjelujući na okruglom stolu Hrvatske udruge banaka (HUB) na temu 'Održiva fiskalna politika i javni dug: nikad više kao prije'. Okrugli stol organiziran je u povodu novog broja publikacije HUB Analize na temu fiskusa.

Istaknuvši da Hrvatska i njena fiskalna politika nisu usporedive ni sa Grčkom ni Portugalom niti nekim drugim europskim zemljama, jer je njena trenutna fiskalna pozicija u pogledu javnog duga i deficita daleko bolja, Šonje je upozorio kako bi ipak trebalo izvršiti određenu fiskalnu prilagodbu novim trendovima jer ako se to ne napravi kroz neko dulje vrijeme Hrvatska bi mogla imati ozbiljne probleme.

Poručuje stoga da se problem javnog duga treba što prije staviti na stol i stvoriti dugoročni okvir da se deficit i javni dug dovedu pod kontrolu i da budu održivi kako bi Hrvatska mogla biti normalni sudionik financijskih tržišta.U svemu je osnovno i najpotrebnije imaju bolju kontrolu rashoda, pri čemu nikako ne treba smetnuti s uma fiskalno starenje stanovništva vezano uz demografske trendove i tomu neadekvatan mirovinski sustav. Mirovinska reforma nije dovršena, trenutna je situacija takva da su izdvajanja za drugi mirovinski stup nedovoljna (5 posto od bruto plaće). Svi znaju da je povećanje tog izdvajanja potrebno, ali za to nitko nema odlučnosti.

S druge strane zbog fiskalne politike kakva prevladava niti nema prostora za to povećanje, pa smo u 'pat' poziciji, što se može promijeniti jedino tako da se napravi dugoročni program za rješenje tog problema, smatra Šonje. Švaljek je kazala da bi Hrvatskoj za ulazak u zonu održive fiskalne politike bio dovoljan manji fiskalni napor ili konsolidacija od oko 2 posto BDP-a, dodajući da na sve to loše svjetlo 'bacaju' ipak neki drugi problemi.

Izdvojila je pitanje mirovinskog sustava i izdvajanja za mirovine, za koje kaže da ima lošu tendenciju povećavanja sa sadašnjih 10 posto BDP-a, i to zbog nepovoljnih demografskih trendova odnosno starenja stanovništva po čemu je Hrvatska već sada u vrhu europskih zemalja. To će se povećanje smatra dogoditi ako se ništa ne bude mijenjalo u mirovinskom sustavu, a s druge strane će značiti i neodvoljno visoke mirovine, što je sve potencijalna opasnost i fiskalni rizik.  (H)