Hrvatska industrija dnevno izgubi tvornicu sa 160 zaposlenih

Predstavnici industrije u Hrvatskoj udruzi poslodavaca danas su u Zagrebu održali tiskovnu konferenciju na kojoj su prezentirali stanje u industriji u protekle dvije godine, te su ukazali na probleme sa kojima će se prerađivačka industrija u idućim godinama susretati.

Istaknuli su da je u 2008.svakog dana bilo otpušteno 160 radnika što je jednak broj zaposlenih u  manjoj tvornici. Vladimir Kovačević smatra kako se kroz medije provlači teza kako je aktualna kriza prouzročila probleme u industriji, dok realna situacija pokazuje kako je industrija već gotovo dva desetljeća u velikim problemima. -Imamo velike fiskalne i parafiskalne namete, plaće radnika i troškovi poslovanja su u odnosu na produktivnost preveliki, znatno veći nego u zemljama u našem okruženju, odnovno veće su plaće nego u 15 zemalja koje nas okružuju. Susjedne zemlje su denivelirale svoje valute te su na taj način naš izvozni proizvod učinile skupljim a svoj proizvod jeftinijim, dok se kod nas povećao PDV i nametnuo krizni porez – rekao je Kovačević.

Brodogradnja mora u prijelaznom razdoblju dok se ne privatizira nastaviti sa proizvodnjom smatra Gordana Deranja predstavnica metaloprerađivačke industrije u HUP-u, a potrebno je ukinuti trošarine za male brodove koji se proizvode u malim brodogradilištima.-Ako se situacija u brodogradnji ne popravi doći će do novih otkaza u cijelom sektoru metalne industrije i na taj način ćemo izgubiti djelatnosti koje stvaraju novu dodanu vrijednost – rekla je Deranja. Predstavnik tekstilne industrije u HUP-u Nikola Mikić smatra kako je ekonomska kriza je samo produbila krizu u tekstilnoj industriji koja već čitav niz godina odrađuje lohn poslove, a u stečaj će otići i velike i etablirane kompanije. Zbog krize je izgubljeno mnogo narudžbi pa je tako tekstilna industrija izgubila 35 tisuća radnih mjesta. Ni u kemijskoj industriji situacija nije sjajna. Naime, prema riječima Krunoslava Čovića HUP-ovog predstavika kemijske industrije, ekološki nameti stvaraju veliki pritisak proizvođačima, dok jedinice lokalne samouprave u kojima neko kemijsko postrojenje djeluje ne participira u troškovima pročiščivaća voda i u troškovima saniranja odlagališta otpada.

-Osim velikih nameta kemijska industrija pati i zbog toga što su u hrvatskoj i smanjene poljoprivredne površine sa dva milijuna hektara na 800 tisća, jer je ipak kemijska industrija naslonjena na poljoprivredu – kaže Čović. Drvna je industrija, koja je uglavnom orjentirana prema izvozu, zapošljavala 26 tisuća radnika, a u ovoj je godini kaže Dario Puljiz koji u hup-u predstavlja proizvođače drvnih i papirnatih proizvoda, izgubljeno šest tisuća radnih mjesta. Vladimir Ferdelji koji predstavlja sve proizvođače u Hrvatskoj udruzi poslodavaca zaključio je da će dugoročne posljedice loše industrijke politike biti nepovratne.Naše je društvo sustavno zanemarizalo proizvodnju. Mi više nismo u stanju proizvesti alatni stroj vrhunske kvalitete, a time što nema proizvodnje gubi se i praktično znanje jer buduće generacije neće imati gdje svoja stečena znanja praktično primjeniti. Ovakva situacija vodi u kompletnu deindustrijalizaciju Hrvatske – zaključio je Ferdelji. Predstavnici svih industrijskih grana u Hrvatskoj zaključili su kako država mora svojim politikama stvoriti uvijete za normalno poslovanje, te su apelirali na sindikate za koje smatraju kako nemaju sluha za interese poslodavaca i da ne slušaju niti vlastite članove koji u mnogim poduzećima sa poslodavcima vrlo dobro surađuju. (Siniša Maksimović)