Hrvatska je pred krizom, a nema dovoljno pameti da je izbjegne

Kriza će nastupiti potkraj godine. Pad standarda pratit će smanjivanje proizvodnje, što se već osjeća. Ovog smo svibnja imali manju proizvodnju nego u istom mjesecu lani. To se nije dogodilo već osam godina

Razgovarala: Dragana Radusinović
[email protected]
Foto: Željko Jelenski

Mantra Ljube Jurčića, koji je u Račanovoj vladi sklapao Ugovor o strateškom partnerstvu s Molom, ovih dana glasi - Vlada je dužna dionice Ine prodati po najvišoj cijeni! Saborski zastupnik SDP-a kojeg medijske spekulacije sve češće guraju među savjetnike HDZ-ove Vlade, u intervjuu za Lider pojašnjava svoja stajališta o Ini, ali isto tako najavljuje da će se do kraja godine, kroz pad standarda građana, potvrditi da je Hrvatska u krizi.

• Jesu li korisne sve te interpelacije koje pokreće oporba u Saboru?
- Nisu. Ne onoliko koliko se očekuje. Vladajući ih uvijek odbijaju, a javnost rijetko shvati o čemu je riječ. U prošlom mandatu nisam baš bio aktivan u izradi interpelacija. Većinu posla odradio sam mimo Sabora i na terenu.

• S obzirom na sve, oporba je vrlo neefikasna...
- Jest. Kao velika stranka koja želi poručiti da je spremna voditi državu SDP bi u Saboru trebao pokazati veću kvalitetu u raspravama. U oporbi se nikad ne bih ponašao kao oporba nego tako da pokažem da mogu bolje, efikasnije i razumnije voditi državu nego što to radi vladajuća stranka. To se ne može postići samo reagirajući na njihove zakone, nego treba konzistentno i sustavno promicati svoju politiku, a to se baš i ne radi. Primjerice, uz Zakon o koncesijama raspravljalo se i o Zakonu o javno-privatnom partnerstvu, javnim nabavama te o Zakonu o rudarskim naknadama. Svi počivaju na istoj platformi decentralizacije i vrijednosti nacionalnoga bogatstva, politikama koje smo razradili u predizbornoj kampanji, a u Saboru ih se kritizira u okvirima predloženih zakona a ne s pozicije naših politika.

• Znate li koliko Ina plaća koncesijsku naknadu za eksploataciju plina?
- Ne znam. Znao sam prije pet godina. Naknade su dogovarane dok je država bila jedini vlasnik Ine i, koliko se sjećam, simbolične su. U svijetu postoje standardi za plaćanje koncesijskih naknada. Određuju se kao postotak eksploatirane količine koja pripada državi i kreće se od 15 do 30 posto, a izražava se izražava u barelima za naftu ili kubnim metrima za plin.

• Je li se iznos koncesijskih naknada u Hrvatskoj mijenjao u posljednjih pet godna?
- Riječ je o dugoročnim ugovorima za koje ne znam imaju li kakvu kliznu skalu. Procjena nacionalnoga bogatstva prva je stvar koje bih se ja prihvatio da smo dobili ovaj mandat i osnova je za procjenu iznosa koncesija i određivanje uvjeta eksploatacije na održiv način. Koliko se sjećam iz svoga kratkoga ministarskog mandata u kojem nisam otvarao tu temu, u sustavu koncesija je bio velik udjel kriminala koji je funkcionirao kao dio sustava. Mnoga su bogaćenja u Hrvatskoj ostvarena na osnovi neplaćanja koncesijske naknade.

• Ima li Vlada kakvu obvezu prema Molu u daljnjoj privatizaciji Ine?
- Nema. Pravo prvokupa nikada nije dogovoreno. Rusi su zbog toga odustali. Ipak, jednom kad uđete u kompaniju s 25 posto plus jednom dionicom de facto ste u prednosti pred drugima kao da imate pravo prvokupa iako ono nije formalno. Mol ima prednost jer je već u kompaniji i bolje je poznaje. Proces privatizacije Ine zamišljen je tako da strateški partner kojeg smo tada odabrali mora platiti cijenu za potencijalnu vrijendnost Ine. Knjigovodstvena vrijednost bila je od 200 do 250 milijuna dolara.

U prvom krugu pregovora govorio sam da nećemo gledati financijske izvještaje, već tehnologiju, tržište i potencijale te koliko bi Ina vrijedila da posluje prema pravilima struke. U drugom krugu tumačio sam da ne treba gledati koliko Ina vrijedi statički, nego ovisno o strategijama razvoja, a u završnom sam krugu isticao da ne treba gledaju koliko Ina vrijedi u njihovim strategijama, nego da računaju koliko će izgubiti ako ne uđu u Inu. Rekao sam da Vladi neću preporučiti nijednu ponudu nižu od 450 milijuna dolara. Svima je ponuđen isti tekst ugovora koji su prihvatili i ostalo je samo pitanje koliko su spremni platiti. Na kraju sam dodao da nema otpuštanja radnika niti isplate profita u prve tri godine, a na kraju i da nema prodaje udjela u Ini tijekom pet godina bez suglasnosti Vlade. To nije uobičajena klauzula, ali s obzirom na velik interes za Inu htio sam dodatno zaštititi hrvatsku stranu.

• Smatrate li se odgovornim zbog toga što se Vlada našla u delikatnoj poziciji između Mola i OMV-a?
- Trenutačna situacija za Vladu je fantasična. Osim, naravno, ako Vlada nema na umu nešto drugačije od onoga što smo mi imali kad smo počeli privatizaciju Ine. Smatram da je to najbolje vođena privatizacija u državi. Od dionice koja je u prvoj fazi vrijedila mnogo manje, danas je Ina u situaciji da se vrijednost njezine dionice u privatizaciji može kretati od 3.500 do 4.000 kuna.

• Zar procjenjujete da bi mogla toliko narasti?
- Da, ali nikako samo kroz djelovanje burzovnih mešetara i špekulanata. Za Inu postoji strateški interes Mola i OMV-a i u njihovu bi natjecanju cijena dionice mogla toliko narasti. Svi zainteresirani za dionice Ine trebali bi biti dobrodošli u natjecanje i poštovati Zakon o preuzimanju.

• Ne bi li onda Ina u vlasničkoj strukturi dobila dvije posvađane kompanije s Vladom u sredini?
- To nije problem. Bitno je da smo jednom donijeli političku odluku o tome da ćemo privatizirati Inu. Na početku sam mislio da ta odluka nije dobra, ali kad sam vidio kakva je korporativna kultura u Ini i shvatio da politika u državi nikad nije jedinstvena i čvrsta bilo mi je jasno da je privatizacija jedino rješenje za ozdravljenje Ine. Posao je Vlade da vlasnički udjel država proda na tržištu kapitala po najvišoj cijeni. Hoće li Vlada taj novac pametno uložiti ili upropastiti drugo je pitanje. Vlada mora osigurati opskrbu građana dovoljnom količinom kvalitetne energije. Hoće li to raditi kroz privatnu ili državnu kompaniju svejedno je. Država je obvezna propisati standarde za poslovanje naftnim derivatima na hrvatskom tržištu. Zakonom, kojeg se svi moraju pridržavati, propisuje se kvaliteta i dostupnost.

• Može li se zaustaviti privatizacija Ine?
- Ne može. Mol, građani i radnici ušli su u vlasništvo Ine na temelju Zakona o privatizaciji Ine i imaju pravo na neka očekivanja. Zaustavljanje privatizacije bilo bi mijenjanje uvjeta, koje ne biste smijeli mijenjati jer je cijena koju su dioničari platili za Inu formirana i na osnovi onoga što je zapisano u zakonu i bilo bi ga nepošteno mijenjati. U tom slučaju mogli bi reći da nikad ne bi ušli u Inu da im je netko rekao da će se to dogoditi. A netko bi drugi mogao reći kako bi kupio dionice da je znao da će se Zakon promijeniti.

• Prema tom zakonu Vlada preostale dionice uz suglasnost Sabora može prodati strateškom ulagatelju zaobilazeći burzu...
- Kad je država već odlučila privatizirati Inu, dužnost je Vlade da štiti hrvatske interese, a ne interese Mola ili OMV-a. Hrvatska strana je ovdje u vrlo povoljnoj situaciji, a Vlada nikad ne bi sa sebe sprala mrlju da se u ovim uvjetima odluči izbjeći tržište kapitala. U tom bi se slučaju otvorilo pitanje po kojoj bi cijeni Vlada prodala dionice Ine i tko će tu cijenu odrediti. Recimo da se Vlada i Mol dogovore kako će Mol platiti Inu po prosječnoj cijeni dionice u protekla tri mjeseca uz 10 posto premije. Nitko ne može jamčiti da premija u natjecanju neće narasti na 30 posto.

• Zašto smatrate da ne bi bilo problema kad bi Mol i OMV bili suvlasnici u Ini?
- Međusobni odnosi Mola i OMV-a nisu bitni. Vlada i Mol bi zajedno i dalje imali većinski udio, a Vlada određuje uvjete poslovanja na tržištu. Također, vrijednost Ine nije ista i Molu i OMV-u. OMV-u je Ina je mnogo veći zalogaj jer mora krenuti od nule. Prema mojoj procjeni Mol si može dopustiti da dionice Ine plati skuplje nego što si to može dopustiti OMV. Moguće je da Mol i OMV igraju stratešku igru konsolidiranja tržišta od Baltika do Sredozemlja što bi onda moglo biti zanimljivo jednoj od velikih naftnih kompanija, poput British Petroleuma ili Shella, pa bi se prodaja mogla provesti uz dodatnu premiju.

• Zašto je, imajući to na umu, loša ideja razmjene dionica s Molom ili s OMV-om?
- Ne znam koji bi interes bio ulaziti u vlasništvo Mola ili OMV-a. Naša se politika temelji na tome da je Vlada loš upravljač u gospodarstvu i treba se riješiti vlasništva u kompanijama. Nelogično je da privatizira svoje kompanije i ulazi u vlasništvo drugih. Čak i s deset posto udjela bila bi beznačajan dioničar, a ne smije se ponašati kao broker pa taj interes ne može opravdati ni time da će dionice poslije prodati. Ne bi se smjela opravdavati ni dividendom jer ima svoje prihode.

• Što onda, prema vašem mišljenju, navodi Vladu na razmišljanje o razmjeni dionica?
- Ostaci dogovorne ekonomije. Za opskrbu energijom bitna je nova energetska strategija, koju čekamo, a trebala bi biti gotova u rujnu.

• Što očekujete od te energetske strategije, koja se najavljuje do 2020. godine?
- Energetske strategije se rade na razdoblje od 20 i više godina. Vladina bi trebala obuhvatiti razdoblje do 2030. Kad bismo danas počeli graditi nuklearku, prvu struju dobili bismo 2025. Svi bitni elementi energetske strategije već su poznati i napisani. Sada uvozimo 30 posto električne energije. Uz sadašnje kapacitete od oko 4.000 megavata nedostaje nam oko 1.000 MW. U idućih pet do šest godina trebamo zamijeniti 1.000 MW dotrajalih kapaciteta, što znači da trebamo sagraditi 2.000 MW novih kapaciteta. Oni bi već trebali biti u gradnji. Kasni politička odluka i odgovori na pitanja koje vrste energenata koristiti: plin, vodu, naftu, ugljen, vjetar, sunce, biomasu, nuklearnu energiju... i gdje graditi pogone. Nova strategija neće biti korisna ako samo konstatira sve što već znamo. Bit će vrijedna jedino bude li podloga za vrlo brzu političku odluku.

• Što SDP radi u vezi s energetskom strategijom?
- U pripremanju izborne kampanje dvije smo godine održavali skupove po Hrvatskoj i okupili brojne stručnjake iz Hrvatske i inozemstva te doktore znanosti s tog područja i razvili sve politike u tom segmentu od električne energije, plina, nuklerne elektrane i LNG terminala.

• Kad već imate rezultate toga istraživanja, zašto ne napravite konkurentsku energetsku strategiju?
- Izrada strategije je ozbiljan posao i to je dužnost Vlade. Mi imamo načela i osnovne okvire strategije kakvu bismo mi napravili. Možemo napraviti dokument s osnovnim načelima, okvirnim rješenjima i prijedlozima kad je riječ o energetici na oko 50-ak kartica. Kad radite strategiju, ako je riječ o izvedbenoj strategiji, riječ je o 500 do 1.000 kartica.

• Rekli ste da bi oporba trebala dokazati kako može bolje voditi državu. Ne bi li izrada izvedbene energetske strategije mogla poslužiti kao dokaz?
- To ne mogu raditi političari, potrebno je angažirati brojne stručnjake i institute i taj bi projekt sigurno stajao nekoliko milijuna kuna.

• SDP ima 56 zastupnika, što znači da dobivate mnogo novca od poreznih obveznika. Ne biste li dio mogli pametno uložiti?
- Prije izbora smo napravili posao koji bi neki institut radio dvije godine. Imamo dovoljno materijala i znanja na osnovi kojih možemo raspravljati s Vladom kad ona predstavi energetsku strategiju. Zastupnici su prije svega političari, a to su poslovi za profesionalce specifičnih struka.

• Je li Hrvatska trenutačno pred krizom ili smo već u krizi?
- Pred krizom smo.

• Može li se ona izbjeći?
- Mogla bi se, ali nema dovoljno političke pameti ni konsenzusa. Kriza će nastupiti potkraj godine. Jedini njezin pravi pokazatelj jest pad standarda građana, sve ostalo, poput tečaja i deficita, nije važno. To su instrumenti ekonomske politike, a isto su tako uz druge pokazatelje signali budućih gospodarskih kretanja. Pad standarda uz brži rast cijena od rasta plaća i rast kamata koje će dodatno sniziti standard popratit će smanjivanje proizvodnje, što se već osjeća. Ove smo godine u svibnju imali manju proizvodnju nego u istom mjesecu lani. To se nije dogodilo već osam godina.

• Što Vlada može učiniti da bi se kriza izbjegla?
- Trebala bi primijeniti brze mjere na kratak rok. Treba se koristiti industrijskom, regionalnom i financijskom politikom. Na kratak se rok ne mogu sagraditi novi kapaciteti, ali se mogu ukloniti prepreke postojećima. I to smo razradili u predizbornom programu za sve sektore, od metalne industrije, preko elektroenergetske, do tekstilne i drvene te drugih. U svakoj djelatnosti imate nekoliko poduzeća koja čine većinu proizvodnje. Vlada nikad nije nije provela istraživanje o tome što ta poduzeća priječi da povećaju proizvodnju za, primjerice, 20 posto. Mi smo to učinili i čak smo zaključili da bismo u tekstilnoj industriji mogli povećati broj zaposlenih za 10 tisuća. Drvna industrija se, primjerice dobro razvija zbog prirodne baze, a prepreke su joj dizajn, površinska obrada i prerada hrvatske drvne mase. Mi to sve imamo razrađeno.

• Mislite li da ćete imati povoljne uvjete za rušenje Vlade na polovini mandata?
- To ne ovisi samo o lošem radu Vlade nego i o dobrom radu oporbe. Ne bude li oporba aktivnija i konstruktivnija, sve veći broj ljudi apstinirat će na izborima.