Hrvatska još nema proreformski mentalitet

Godina nakon izbora bit će prekretnica. Ritam koji će nova vlada nametnuti u prvih šest mjeseci bit će znak hoće li Hrvatska nastaviti rasti četiri ili sedam do osam posto na godinu. Rast od četiri posto je siguran, a drugo će ovisiti o potezima te vlade

Razgovarao: Hrvoje Mateljić,
[email protected]

   Direktor zagrebačkog regionalnog Ureda Svjetske banke za Hrvatsku, Bugarsku i Rumunjsku Anand K. Seth u utorak je napustio Hrvatsku. Promijenio je samo mjesto: naime, i dalje će biti odgovoran za tri spomenute države, ali će mandat nastaviti u Washingtonu. Svjetska će banka i dalje imati jak ured u Hrvatskoj, s direktorom i 30-ak zaposlenih, a nastavit će i provedbu programa. Osim što se regionalni dio ureda seli u Washington, druga je promjena da se uspostavlja institucija direktora ureda u Hrvatskoj, koji bi trebao biti izabran sljedeći mjesec, a na dužnost će stupiti 1. siječnja 2007. Prije njegova odlaska s Anandom K. Sethom razgovarali smo o sadašnjem ekonomskom stanju Hrvatske i procjenama budućih izgleda.

• U kojoj je fazi aktualni program Svjetske banke u Hrvatskoj, tzv. CAS (Country Assistence Strategy)?

Taj bi program nazvao partnerskom strategijom, jer je uistinu riječ o partnerstvu. Cilj mu je bio podržavanje strukturnih reformi koje su Hrvatskoj bile potrebne za uspješno članstvo u EU, zatim održavanje visokokvalitetnog investicijskog programa u važnim podsektorima te priprema analitičkog temelja za budućnost. Kad je riječ o strukturnim reformama, naš program PAL vrlo se uspješno kombinirao s pretpristupnim ekonomskim programom za EU (PEP) i MMF-ovim programom.

To je osiguralo vrlo dobru provedbu prvog PAL-a. U posljednje je vrijeme došlo do diferencijacije: MMF nije nastavio sa svojim programom, a s EU su počeli pregovori u kojima se Unija koncentrirala na neka ključna područja, primjerice na pravosuđe i javnu upravu. Zato je trebalo uložiti više vremena i truda za poticanje reformi koje se nisu potpuno preklapale s ostalim programima. Zadovoljan sam što je Vlada prošli tjedan donijela neke važne odluke, koje znače povratak brzim reformama.

Unatoč tome, za izvornim planom kasnimo 12-ak mjeseci, a blizu smo novih izbora; bit će vrlo teško ostvariti cijeli plan prije izbora. Kad je riječ o investicijskom programu, uložili smo pola milijarde dolara u već dogovorene programe poput obrazovanja, poljoprivrede, znanosti i tehnologije, a očekujemo ulaganje još pola milijarde u sljedećih 12 do 18 mjeseci.

Veoma smo zadovoljni kvalitetom portfelja, a u planu su još neki vrlo zanimljivi novi ulagački projekti, primjerice drugi, još ambiciozniji projekt ulaganja u Luku Rijeka. Planiramo i izradu dva dokumenta: okvir buduće javne potrošnje nakon ulaska u EU i novi ekonomski memorandum Hrvatske. Tako će nova vlada imati naše analize i savjete u vezi s javnom potrošnjom i ekonomskom politikom.

• Zašto se kasni s provedbom programa?

Svaka vlada ima ograničenu količinu političkog kapitala i iskorištava ga, a taj je kapital prema definiciji složen. Naš program, pretpristupni program za EU i MMF-ov stand-by aranžman uvelike su se preklapali. Nakon početka pregovora s EU pojavili su se novi reformski prioriteti: naglasak EU je na političkim kriterijima, reformi sudstva, javnoj upravi, a program koji mi podržavamo usredotočuje se na fiskalnu konsolidaciju, reformu željeznice, reformu zdravstvenog sustava, privatizaciju gubitaških tvrtki.

Zbog toga je potrebno više političkog kapitala za guranje reformi na svim frontama. Sada je novi izazov kako ubrzati reforme. Kad je riječ o nekoliko područja u kojima se stalo s reformom, od premijera smo dobili određena jamstva, stoga se nadamo se kontinuiranu napretku tijekom sljedeća dva ili tri mjeseca.

• Imate dva velika ulaganja - u luke Ploče i Rijeku. Zbog čega takvo zanimanje za luke?

To su vrlo uzbudljivi projekti, i to iz tri razloga: u globaliziranom svijetu, u kojem ne postoje granice za kretanje roba, usluga i novca, male ekonomije ne mogu opstati same, moraju se spojiti s drugim tržištima. Te su dvije luke glavni mehanizam integracije Hrvatske u ostatak Europe. Drugo, kao igrač u Europi, što će Hrvatska biti, već postaje važna točka ulaska i izlaska proizvoda iz Europe, iz Rijeke u Srednju Europu i Mađarsku, a iz Ploča u Jugoistočnu, posebno BiH i Mađarsku. Treće, Ploče su posebno važne jer se Hrvatska percipira kao lider u Jugoistočnoj Europi, a Ploče promoviraju regionalnu ekonomsku integraciju.

• Je li dominacija hrvatskih javnih ulaganja u autoceste bila dobra odluka?

Gledajući unatrag, može se postaviti pitanje je li ulaganje u autoceste bilo preveliko. Ubrzo nakon završetka Domovinkog rata, kad je Hrvatska željela nadoknaditi pad BDP-a, a imala je pristup svjetskim tržištima kapitala, program gradnje cesta bio je poticaj gospodarskom rastu i zapošljavanju. Primjerice, turisti iz Europe koji ovamo dolaze u srpnju i kolovozu smatraju da je kvaliteta hrvatskih autocesta na razini europskog standarda.

To stvara dobar imidž zemlje, što je dobro radi turista koji dolaze u Hrvatsku. Bilo kako bilo, program gradnje autocesta doživio je svoj vrhunac i stoga se valja okrenuti razvoju ključnih luka i ekonomsko atraktivnog željezničkog koridora 10 od Ljubljane do Beograda. Na to bi se trebala usredotočiti ulaganja jer je riječ o ekonomski vrlo isplativom koridoru za prijevoz robe.

• Što mislite o proračunu za 2007.?

Kretanje proračuna u smjeru smanjenja proračunskog deficita ispod 2,5 posto vrlo je zdrav trend i mi ga podržavamo. Hrvatska je pokazala opredijeljenost za fiskalnu konsolidaciju i to se treba nastaviti u 2007. Zbog nekih smo stvari, međutim, donekle zabrinuti. Proračun se temelji na vrlo ambicioznom planu povećanja prihoda, a ne na kontroli trošenja. Zapravo bi se rashodi trebali povećati za devet posto. Mislimo da nije dovoljno naglašeno smanjenje rashoda, posebno onih neučinkovitih, primjerice u zdravstvu.

Druga je zamjerka da se proračun temelji na privatizacijskim prihodima, a nikad ne možete biti sigurni kad će privatizacija završiti i kolika će biti ostvarena vrijednost. Dakle, riječ je o vrlo neizvjesnom izvoru prihoda. Treće, 78 je posto proračuna za socijalne izdatke, plaće, subvencije, ali nema zaštite u slučaju šoka. Dakle, zabrinuti smo zbog nekoliko područja, poznata kreatorima ekonomske politike, i uvjereni smo da će se trendovi prihoda pomno pratiti, a rashodi prilagođati prema potrebi. Čvrsto podržavamo ukupni smjer kontinuirane fiskalne konsolidacije.

• Nije li planirana fiskalna konsolidacija ovisna jedino o jednokratnim prihodima od privatizacije, odnosno hoće li se moći održati do 2008. i poslije?

Većina svjetskih vlada ne okreće se velikoj privatizaciji jer vjeruje u samu privatizaciju. Često je motiv prihod koji se privatizacijom ostvaruje. Idealni scenarij bio bi da se dio prihoda od privatizacije dijelom upotrijebi za promociju novih prioritetnih ulaganja. Problem je što je razina javnih ulaganja u Hrvatskoj već visoka i Vladin je cilj promovirati privatne investicije.

To se najbolje postiže kontroliranjem fiskalnog deficita, smanjenjem uloge države, smanjenjem potrebe države da se zadužuje na domaćem tržištu i tako osigura povoljnije uvjete za privatne tvrtke. Sav napor, uključujući uporabu privatizacijskih prihoda za smanjivanje uloge države, niže poreze i davanja te tako osiguravanje boljih uvjeta za rast privatnog sektora, i te kako je poželjan.

• Nedavno su donesene neke mjere rezanja troškova u zdravstvu. Je li to dovoljno i nije li Hrvatska prema izdvajanjima za zdravstvo po stanovniku već ispod europskog prosjeka?

Zdravstveni paket reformi koji je prihvaćen jest dobar, ali nije riječ o onom opsežnom paketu o kojem je prije godinu dana Vlada razgovarala s nama. Drugo, razina izdvajanja danas je oko devet posto BDP-a, a sve su naznake da se kreće prema 13 do 14 posto. Problem nije toliko tekuća razina troškova koliko to što zauzvrat dobijete, jer je neefikasnost trošenja novca u sadašnjem sustavu dobro dokumentirana, bilo da je riječ o prevelikoj uporabi lijekova, dugim listama čekanja za javne usluge u kombinaciji s premalom iskorištenošću kreveta.

Cijeli sadašnji sustav ne potiče učinkovito trošenje novca. Strateški dokument koji je prihvatio Hrvatski sabor uključuje mjere koje će potaknuti bolnice, liječnike i pacijente da bolje iskoriste vlastite potencijale. Vjerujemo da će Hrvatska početi primjenjivati te mjere i s današnjom razinom izdvajanja dobiti mnogo bolju zdravstvenu zaštitu. Sadašnja je minireforma korak u dobrom smjeru, ali ne i dovoljno velik korak. Mora se napraviti još više, možda nakon izbora.

• Svjetska je banka u Izvješću o uvjetima poslovanja u svijetu Doing Business 2007 ponovno bila vrlo stroga prema Hrvatskoj. Zašto?

Kad objavimo takvo izvješće, najvažniji je rezultat rasprava koju ono izazove u društvu. Prema tom je kriteriju Doing Business 2007 bio vrlo uspješan jer je potaknuo cijelo hrvatsko društvo da razmisli o uvjetima poslovanja. Činjenica je da je udjel privatnog sektora u ekonomiji od 2000. zapeo na 60 posto. Druge zemlje, poput Rumunjske i Bugarske, u istom su razdoblju udjel privatnog sektora povećale za 10 posto. Tek se u posljednje vrijeme, iz nekih novijih podataka, vidi slab napredak u 61-62 posto ekonomije.

Činjenica je da je metodologija Doing Businessa jednostavna, ali se primjenjuje jednako u cijelom svijetu. Ima, naravno, i ograničenja i njih su autori iskreno naveli. Primjerice, nepostojanje ratnog sukoba, kvaliteta infrastrukture ili makroekonomska stabilnost nisu mjerila, pa je Irak na listi vrlo blizu Hrvatske. Dakle, riječ je o ograničenjima metode koja, međutim, pozitivno ocjenjuje nove akcije.

Hrvatska je zbog novih akcija prošle godine postala jedna od 10 top-reformskih država. Ako regulatorna giljotina koju je inicirala Vlada doista donese promjene do sljedećeg lipnja, to će imati velik utjecaj na ocjenu Hrvatske. Izvješće će se ponovno objaviti u listopadu sljedeće godine i nadam se da će Hrvatska biti među prvih 75 na listi.

• Je li reformsko raspoloženje u Hrvatskoj dovoljno za takav rezultat?

Mislim da hrvatski mentalitet nije i snažno proreformski. Stvari se uglavnom odvijaju u pozitivnom smjeru, pa zašto ljuljati brod? Procijenivši da će ulaskom u EU biti među najsiromašnijim članicama, zemlje poput Bugarske i Rumunjske rekle su da to nije prihvatljivo i da će umjesto rasta od četiri posto ostvariti rast od sedam ili osam posto. To se nije dogodilo u Hrvatskoj; htio bih vidjeti reakciju da ne želimo pristati na četiri posto, nego da želimo rast od šest ili sedam posto. Kada do toga dođe, Hrvatska će krenuti u reforme s jačim osjećajem nužnosti i onda ćemo razmišljati ne samo o mjerama koje su vjerojatne nego koje su moguće. Jedino mjesto u kojem vidim naznake takva razmišljanja nova je Vladina strategija do 2013. u kojoj se navodi da je Hrvatska trenutačno na razini od 50 posto prosječnog prihoda stanovnika EU-25 i da ih želi brže dostići.

No želite li to, ne možete rasti stopom od četiri posto jer će vam trebati desetljeća da ih dostignete. Da biste skratili to razdoblje priključivanja, treba vam stopa rasta od sedam do osam posto na godinu i kad postavite taj cilj, reforma će biti brža. Nadam se da će se svi građani sa svojim akcijskim planovima uključiti u razmišljanje kako postići te visoke stope rasta. Najbolje je vrijeme za dugoročne reforme prvih devet mjeseci novog mandata.

Tako možete doživjeti neke rezultate teških reformi potkraj mandata. Ne može se očekivati od Vlade da teške reforme počne provoditi posljednju godinu mandata. Mi ćemo predstaviti svoja dva analitička dokumenta, tako da će vlada koja osvoji novi mandat imati na raspolaganju najbolju analizu i savjet za sastavljanje svojega vlastitog akcijskog plana.

• Dakle, imate pozitivno mišljenje o Vladinoj strategiji?

Ona govori o modelu suvremene socijalne europske države, ali istodobno i o tržišnoj ekonomiji.
Ne znam što se podrazumijeva pod modelom europske socijalne države jer postoji niz modela i Europa se intenzivno bavi njihovom reformom. Također, ne znam o kojem je modelu tržišne ekonomije riječ, irskom ili nekom drugom. Unatoč tome, ciljevi koje postavlja - da rast mora biti sedam posto i da privatni sektor mora imati inicijativu - okrenuti su u pravom smjeru. Svi instrumenti koji se predlažu - ekonomija znanja, obrazovana radna snaga, istraživanje i razvoj - također su dobri. No bit će potrebno jako vodstvo koje će primijeniti te savjete.

• Što predviđate hrvatskoj ekonomiji u sljedećih nekoliko godina?

Godina nakon izbora bit će prekretnica. Tada će se pokazati u kojoj će mjeri nova vlada biti spremna razmišljati dalje od samog članstva u EU. Jer ulazak u EU jedna je stvar, a uspješna integracija u Uniju druga. Članstvo u EU je poput vjenčanja, a integracija je brak, kako ćete živjeti zajedno. Ako se nova vlada ne usredotoči samo na promjenu niza zakona i mehaniku ulaska u EU nego i na uspješan i dugoročan brak, onda će to biti uspjeh. Ritam koji će nametnuti u prvih šest mjeseci bit će znak hoće li Hrvatska nastaviti rasti četiri ili povećati rast na sedam do osam posto na godinu. Postizanje rasta od četiri posto nije u pitanju, a ovo drugo ovisit će o potezima nove vlade.

• Odlazite iz Hrvatske. Postoji li išta što biste radije da ste napravili drukčije?

Tri bih stvari rado napravio drukčije: Primjerice, izravnije bih surađivao s Vladom na poboljšanju poslovnog okruženja. Bavimo se poboljšanjem sudstva, javne uprave i fiskalnom konsolidacijom. Sve to ima neizravan utjecaj na poslovanje poduzetnika, ali nikad se nismo izravno usredotočili na poboljšanje uvjeta samog poslovanja. Zatim, u zemlji poput Hrvatske ne bi trebalo govoriti o siromaštvu, a vjerujem da se siromaštvo tu može iskorijeniti.

Sustav socijalne zaštite tako je dobar da unatoč visokoj nezaposlenosti ljudi nisu toliko siromašni. No unatoč nekoliko uzastopnih godina gospodarskog rasta, stopa siromaštva u Hrvatskoj ostala je 'tvrdoglavih' 11 posto. Dakle, neke skupine ljudi ne sudjeluju u ekonomskom rastu. To je prilika za intenzivniju raspravu kako i ti isključeni ljudi mogu pridonijeti ekonomskom napretku; siromaštvo se može iskorijeniti.

Treća neiskorištena prilika pružila mi se kad sam se jedanput, u vezi sa zdravstvom, sastao s predstavnicima sindikata. Bio sam zadivljen što su, unatoč tome što su branili prava svojih članova, imali čvrste stavove o tome što je najbolje za Hrvatsku. Tu vrstu odnosa s, primjerice sindikatima, možda nismo dovoljno razvili. Želio bih da smo s njima više surađivali.