Hrvatska može učiti iz primjera Poljske koja će 2010. rasti tri posto

Niska razina zaduženosti, visoka domaća potražnja, fleksibilna valuta, učinkovito korištenje fondovima EU i razumno raspolaganje potencijalom MMF-a recept su za stabilnost poljske ekonomije i brz povratak rastu

Piše: Vanja Figenwald
[email protected]

Koliko god zvučalo malo vjerojatno, pogotovo s trenutačnoga hrvatskog stajališta, kada se čini da je najmanje cijeli svijet na rubu ekonomske propasti, Poljska je jedina članica Europske unije koja je uspjela izbjeći recesiju u protekle dvije godine. Pothvat je sam po sebi vrijedan divljenja i povlači za sobom niz pitanja, a činjenica da je u društvu nekih od najvećih ekonomija na svijetu ona jedina izbjegla posrtanje čini taj pothvat još fascinantnijim. Naravno, to što je statistički izmaknula velikoj oluji ne znači da nije osjetila pokoji hladni propuh, ali sve u svemu, ova je zemlja ostvarila čudo. Štoviše, očekivani rast za ovu godinu bit će oko tri posto, a sljedeće još i veći, oko četiri posto. Izjava poljskog ministra gospodarstva Waldemara Pawlaka da zemlja takav rezultat može zahvaliti dinamičnu duhu poljskog poduzetništva na pomalo romantičnoj razini, tipičnoj za Poljake, dotiče razloge toga neobičnog uspjeha ekonomije koja se još formira, ali sugerira recept koji bi se mogao ako ne posve preslikati, onda ponešto iz njega naučiti. Nešto konkretnije tumačenje, pak, može se nazreti iz tvrdnji guvernera središnje banke Mareka Belka da je Poljskoj u krizi pomoglo to što nisu bili u eurozoni, odnosno što nisu uveli euro, čime je omogućena devalvacija nacionalne valute zlota i, posljedično, rast izvoza.

Radije plaćaju u gotovini
Unatoč toj izjavi, svetogrdnoj onima koji se ravnaju prema određenim ekonomskim načelima, ili euroskeptičnoj onima koji se ravnaju prema svetoj Uniji, Belka je pomirljivo dodao da je euro koristan u dobrim vremenima, ali da se u turbulencijama pokazao kao nedovršen projekt. Tko nije počeo zapisivati, sada bi svakako trebao jer ni drugi faktor stabilnosti nije proizvod jedinstvenog ekonomskoga genija koji se ne može prenijeti drugamo. Naime, sljedeća stvar koja je blagotvorno djelovala na izvrsno držanje poljske ekonomije dok se cijeli zapadni svijet prevrtao jest relativno niska stopa zaduženosti, posljedica mentaliteta sasvim oprečnog, recimo, hrvatskom. Poljaci nisu navalili na kredite čim su banke zamahale sočnim komadom mesa, a dobra je ilustracija nerijetko plaćanje doma u gotovini. Nakon toga slijedi istinski šlager - Poljaci su usred najgorega komunističkog mraka, zaključani u mulju sovjetskog kolektivizma, imali jednu od najslobodnijih ekonomija istočnog bloka. Jest da time ljestvica nije postavljena posebno visoko, ali bez obzira na to, prema tvrdnjama ministra, Poljaci su imali razvijen mali privatni sektor, a tri četvrtine poljoprivrednog zemljišta bile su u privatnim rukama. Kapitalizam se, dakle, vježbao i puno prije njegova efektnog uvođenja. Dolazak Europske unije, pak, za ovu zemlju nije značio puko rasprodavanje obiteljskog srebra. Poljaci možda jesu privatizirali svoju ekonomiju, ali su je zato i skupo naplatili. Kao zemlja od nekih 40 milijuna stanovnika, strateški pozicionirana nadomak Rusiji, koja je među prvima izrazila želju za prelaskom u zapadni tabor, Poljska se obilato okoristila fondovima Europske unije još od kraja 80-ih i taj trend nastavila do danas, postavši tako jedna od najefikasnijih korisnica europskih fondova uopće. Ne računajući pretpristupne fondove, dakle od 2004., kada je postala članica Europske unije, do danas Poljska je ‘izvukla’ oko 21 milijardu eura. Ove godine račun bi trebao iznositi oko sedam milijardi, a sljedeće godine čak deset. Učinkovita javna uprava, barem kada su u pitanju fondovi Unije, očito je isto jedna od vrlo isplativih državnih investicija.

Ustav je brana zaduživanju
Jasno, unatoč svim ovim dobrim rezultatima, ekonomija nije potpuno izbjegla trenutačnim uvjetima u Europi, zbog čega se i oni spremaju na mjere štednje, iako ne tako oštre kao u mnogim drugim europskim državama. Nije teško pogoditi, popis počinje  rezanjem fiskalnog deficita (trenutačno oko sedam posto BDP-a), i nastavlja se uobičajenim potezima kao što su reforma tržišta rada (visoka nezaposlenost od 12 posto) i krpanje mirovinskog sustava, povećanje praga za odlazak u mirovinu, reforma zdravstva, nastavak privatizacije i smanjenje poljoprivrednih poticaja. Koliko je strah od prezaduženosti jak kod Poljaka, najbolje se vidi iz njihova ustava kojim je propisano rezanje u slučaju da javni dug dosegne 60 posto BDP-a. Sada je, inače na 55 posto.
Uza sve navedene faktore, relativno miran san proteklih godina Poljaci duguju i mudrom iskorištavanju instrumenata Međunarodnoga monetarnog fonda, čiju su fleksibilnu kreditnu liniju u vrijednosti 20 milijardi dolara zatražili u travnju prošle godine. Bila je riječ o rezervnoj varijanti radi umirivanja tržišta i investitora, koja nikada nije iskorištena. Potkraj ožujka ove godine iz središnje banke poručili su da ne trebaju više tu kreditnu liniju, ali su pod pritiskom vlade promijenili mišljenje i odlučili držati MMF pri ruci.

MMF-ova pljuska Mađarskoj
Sasvim drugačiji primjer odnosa s MMF-om jest njihov dalji susjed Mađarska koja je baš neki dan doživjela vrlo zvučnu pljusku od spomenutog Fonda, vrlo sličnu pljuskama kakve je ta organizacija dijelila u za nju nekim sretnijim vremenima kada su žarili i palili nad ekonomskom nejači. I dok Poljska odlučuje koliko će blizu držati MMF, Mađari će ih morati moliti da se vrate za pregovarački stol, nakon što su isti predstavnici fonda demonstrativno napustili ovaj tjedan. Razlog? Nevoljkost vlade da dodatno smanji proračunski deficit. Posljedica? Ostali su bez preostalih 20 milijardi eura paketa za spas formiranog prije dvije godine za spas zemlje od financijskog raspada. Ekonomija se u međuvremenu oporavila pa Mađarska nije ove godine povlačila dostupna sredstva, no u ovom trenutku faktična dostupnost sredstava nije uopće bitna, važno je kako će tržišta reagirati na povlačenje sigurnosne mreže.
Niska razina zaduženosti, visoka domaća potražnja, fleksibilna valuta, učinkovito korištenje fondovima EU i razumno raspolaganje potencijalom Međunarodnoga monetarnog fonda bili su recept za stabilnost poljske ekonomije i brz povratak rastu. Čini se kao sasvim jednostavan i lako primjenjiv recept, ali mnogima je očito savršeno nedostižan i nepojmljiv.